Izraelske snage su, prema vlastitim navodima, kirurški preciznim udarima na iranska nuklearna postrojenja te sam vojni vrh i vrh nuklearnog programa reagirale na nove informacije o obogaćivanju uranija i time, kako kažu, djelovale da bi spriječile egzistencijalnu prijetnju za svoju državu. Teheran je odgovorio raketnim napadima sličnim onima u travnju i listopadu lanjske godine.

Kulminacija je ovo posredničkog rata između Tel Aviva i Teherana, pri čemu su Izraelci nakon inicijalne intervencije u Gazi uvelike oslabili do potpuno uništili raketne kapacitete iranskih saveznika u svojem širem i daljnjem okruženju, od Hezbolaha u Libanonu, preko hutista u Jemenu, do šijitskih paravojnih snaga u Siriji i Iraku.

Eskalacija dolazi u trenutku u kojem Rusija nesmiljeno tuče po Ukrajini, iskri oko Kašmira između Pakistana i Indije, a američka administracija pregovara o novom sporazumu koji bi trebao suzbiti iranske nuklearne ambicije.

Značajan udar

Izraelski napadi uvelike su uništili glavno nuklearno postrojenje u Natanzu, obezglavili vrh Revolucionarne garde, tj. Čuvara revolucije (Pasdaran), kao i vrh istraživačkog i pregovaračkog tima za nuklearni program. Uz to, napadi u posljednjih nekoliko dana u dobroj su mjeri uništili protuzračnu obranu, već načetu lanjskim napadima. Iranci su uzvratili salvom koju ni izraelska Željezna kupola nije mogla izdržati, što je rezultiralo štetama i žrtvama u nizu gradova. Neselektivno raketiranje Izraela rezultiralo je i civilnim žrtvama u većinski palestinskim naseljima na sjeveru zemlje, u Galileji.

Premda su ovim napadima za godinu ili dvije odgodili daljnje obogaćivanje uranija, koje je u posljednje vrijeme zabilježila Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), Izraelci nisu u mogućnosti u potpunosti spriječiti Irance u postizanju statusa nuklearne sile. Naime, osim Natanza, jedan od ključnih lokaliteta s centrifugama za uranij nalazi se u mjestu Fordov, ukopanom u planine pokraj šijitskog svetišta kod grada Koma. Bez američke pomoći Izrael ne može gađati podzemne lokalitete jer niti ima takve bombe, niti posjeduje zrakoplove koji ih mogu nositi i baciti.

Napad na Natanz i slične lokalitete podsjeća na 1981. godinu, kada su izraelski vojni lovci uništili nuklearni reaktor u Osiraku te time spriječili Sadama Huseina u razvoju atomske bombe.

Nuklearni program

Iranci već godinama ulažu značajna sredstva u razvoj nuklearnih tehnologija te u testiranje raketa srednjeg dometa. Diljem zemlje postoje podzemna, ukopana i nadzemna postrojenja, kao i testni centri. Neki od njih službeno se koriste za svemirski program i razvoj satelita, no postoje opravdane sumnje da su ustvari dio opsežnog nuklearnog programa.

U posljednjih godinu dana ponovno se nižu vijesti i optužbe da namjere njihovog nuklearnog programa nisu samo mirnodopske. Šijitski teokratski režim sve je nepopularniji, nagrizen korupcijom i nezadovoljstvom mladih, a ono je posljednjih godina dobilo svoj vidljiv izražaj u prosvjedima protiv obveznog pokrivanja žena. Upravo uspješan razvoj oružja za masovno uništenje ovakvom režimu može omogućiti novi život i preživljavanje.

Premda za sada još nemaju sve potrebno za to, Iranci bi mogli za koju godinu, na temelju starije tehnologije, poput one korištene za bombe bačene na Japan, sastaviti barem jednu do dvije uranijske bombe. Time bi postali nedodirljivi i otklonili mogućnost izvanjske promjene režima.

Varljiv sporazum

Negodovanje zbog mogućeg širenja nuklearnog naoružanja kulminiralo je 2015. multilateralnim sporazumom pod američkim vodstvom, kojim se, u zamjenu za ukidanje i smanjivanje sankcija, uvelo međunarodni stručni nadzor nad iranskim nuklearnim programom. Trump i suradnici godinama su kritizirali Obamin sporazum s Irancima kao manjkav i previše popustljiv, pa se sadašnji američki predsjednik u svom prvom mandatu, 2018., povukao iz njega, a dok traje međusobno raketiranje, traju i pregovori o novom sporazumu. Trump tako ponovno želi demonstrirati svoju sposobnost postizanja najboljeg deala za Sjedinjene Države.

Moskva upozorava Washington da se ne bi smio uključiti u sukob na strani Izraela, a Trump poziva na evakuaciju iranskog glavnog rada i spominje mogućnost likvidacije ajatolaha Hameneija.

Ono što je za sada sigurno jest da će se Iranci povući iz Sporazuma o neširenju nuklearnog naoružanja, čime će si formalno dati slobodne ruke za daljnje djelovanje.

Početak kraja?

Premda je trebao zaustaviti nuklearni program, izraelski napad mogao bi ga samo odgoditi, ali i motivirati Irance da dodatno upru u svojim naporima. Zanimljiva je paralela da su Iranci potaknuli Hamas na napad 7. listopada kako bi spriječili zbližavanje Tel Aviva i Rijada, a sada Netanyahu usred novog iranskog nuklearnog pregovora poseže za unilateralnim rješenjem.

Izraelski premijer, unatoč optužnicama u zemlji (visoka korupcija) i izvan nje (zločini protiv ratnog i humanitarnog prava), manevrira i ustvari redom ostvaruje pobjede protiv raznih neprijatelja (primjerice, Hezbolaha). Nasuprot tome, ajatolah Hamenei sve je više osamljen, a ciljana ubojstva vojnog vrha – poglavito pripadnika Revolucionarne garde – mogu unijeti pomutnju te stvoriti razdor između njih te obične vojske i ostatka režima.

Zapadni mediji krenuli su govoriti o urušavanju teheranskog režima, no to je vjerojatno daleko od stvarnosti. Premda značajan broj ljudi negoduje protiv njega, upravo izvanjski napad osnažuje osjećaj opkoljenosti i spremnost na otpor. Iranci u dijaspori podupiru pak Izrael, zahtijevaju brz pad režima i povratak šaha koji će uvesti parlamentarnu monarhiju zapadnog tipa. Zabilježeni su navodni bjegovi iz zatvora, kao prvi nagovještaj urušavanja režima, no za sada nitko ne bježi iz zloglasnog zatvora Evin u Teheranu.

Irancima ponestaje raketnog arsenala, no mogu se okrenuti terorističkim napadima putem posrednika. Hezbolah je značajno prisutan u Latinskoj Americi, gdje pak postoje velike židovske zajednice, primjerice u Argentini. Za sada nisu zatvorili Hormuški tjesnac, no burze su već negativno reagirale na nesigurnost i neizvjesnost, a očekuje se i barem kratkoročno divljanje cijene sirove nafte.

Usprkos vojno i obavještajno izrazito umješnim napadima IDF-a i Mossada, ovo po svemu sudeći nije kraj ni islamističkog režima u Teheranu, a ni iranskog nuklearnog programa.