'Da je režim uzdrman, svakako jest: Izrael je jednim potezom likvidirao niz visokih časnika iz iranskog vojnog vrha, pa i 'pretorijanaca' iz Islamske revolucionarne garde koji su dosad bili odgovorni za vođenje ratnog stroja i koji su se pokazali poprilično efikasnima okupivši svoju 'Osovinu otpora' - ili 'Šijitski polumjesec' - od Hezbolaha na Mediteranu do hutista na Crvenom moru. Samo vodstvo na čelu s ajatolahom Ali Hameneijem ostalo je netaknuto i negađano, barem zasad, jer bi to doista bio okidač za eskalaciju bez povratka natrag', kaže Špelić.

Mossad probio sve što se probiti moglo

'Iranski režim je uzdrman i zato što se pokazalo da ipak ne postoji efikasna obrana od izraelskih raketa i zrakoplovstva, zato što je očito da kontraobavještajna služba nije dobro obavila svoj dio posla jer joj je Mossad probio sve što se probiti moglo - pa je čak, kako izgleda, kamionima dopremio dronove sasvim blizu njihovih meta. Sve to suprotno je dojmu koji se stvarao, da je Iran najopasniji izraelski neprijatelj kojega se treba čuvati i protiv kojega je gotovo nemoguće nešto poduzeti', dodaje sugovornik tportala.

Špelić ipak naglašava da je aktualno vodstvo Irana preživjelo svašta - od sukoba s Irakom i teških gubitaka u tom ratu, preko više desetljeća američkih ili UN-ovih sankcija povezanih s nuklearnim programom ili kršenjem ljudskih prava, pa do činjenice da izraelske službe desetljećima provode ofenzivne akcije.

On upozorava na računalni virus nazvan STUXNET, koji su 2010. vjerojatno razvile izraelske i američke obavještajne službe, a koji je onesposobio značajan broj iranskih centrifuga za obogaćivanje urana.

'Dakle, ovaj režim je i dalje žilav i jak, preživio je svašta. A treba voditi računa i o tome da se u trenucima kada postoji napad izvana ljudi okupljaju oko vlasti, ili barem izbjegavaju raditi protiv nje. Iran je trenutno meta napada Izraela, što je za javno mnijenje u Iranu i na Srednjem istoku i mogući ustanak protiv režima vjerojatno najgori mogući neprijatelj - gore bi eventualno prošao samo SAD', objašnjava Špelić.

U spekulacije treba, dodaje, uvrstiti još jedan faktor: Ali Hamenei već ima preko 80 godina i zemljom vlada gotovo 40 godina, a sama činjenica dugotrajnosti režima uglavnom upućuje i na njegovu izvjesnu korumpiranost.

Špelića pitamo stoji li teorija da je posjedovanje nuklearnog oružja - ili barem prijetnja njegovog posjedovanja - najbolji osigurač opstojnosti režima.

'Ukratko - da. Kada je riječ o nuklearnom oružju, vrijedi slikovito pravilo o kojemu je prije više desetljeća pisao Fred Kaplan - članstvo u nuklearnom klubu je kao članstvo u američkoj mafiji. Dozvoljeno ti je svima raditi što god hoćeš, pod uvjetom da tvoja meta nisu drugi članovi američke mafije. Uostalom, Moamera Gadaffija moglo se svrgnuti upravo zato što se početkom dvijetisućitih odrekao kemijskog i nuklearnog naoružanja, dok s druge strane nikome ne pada na pamet poduzeti takvu akciju protiv Kim Jong Una i Sjeverne Koreje', odgovara Špelić.

U Iranu, kaže, još od početka osamdesetih godina vlada uvjerenje da ga Irak ne bi napao da je šah Muhamed Reza Pahlavi iza sebe ostavio nuklearni program - s takvim silama se u međunarodnim odnosima naprosto postupa drugačije i upravo zato Izrael i SAD desetljećima nastoje spriječiti razvoj iranskog nuklearnog arsenala.

Što će poduzeti Donald Trump?

'Zasad nije do kraja jasno kako će postupiti Donald Trump mada je jasno - što je i njemački kancelar Merz potvrdio - da Izrael ovim napadom zapravo odrađuje prljavi posao za Zapad. Iran u ovom trenutku sasvim sigurno želi prestanak neprijateljstava i nastavak pregovora, a Trumpu je možda na pameti pokušaj sklapanja nekog sporazuma. Na koncu, osvojio je vlast obećanjem da će zaustaviti ratove, a na terenu vidimo sasvim suprotan razvoj događaja - dapače, dogodio se i izravni sukob Izraela i Irana koji se dosad smatrao prekretnicom nakon koje će biti nemoguće stabilizirati Srednji istok', kaže Špelić.

S druge strane, po njemu je upitno i koliko dugo se iranski režim može pritiskati na ovaj način.

'Saudijska Arabija sasvim sigurno neće pustiti suzu za Iranom, ali tek treba vidjeti hoće li se dogoditi ozbiljni poremećaji na tržištima nafte i plina, te što će na rat koji destabilizira cijelo šire područje reći susjedne zemlje, a na koncu i Kina. Pitanje je, dakle, koliko dugo Izrael uopće može voditi ovakav rat protiv Irana i hoće li u eventualnim pregovorima moći tražiti od njega što god mu padne na pamet. U to nisam baš siguran', zaključuje Špelić.