Koliko je široka koalicija okupljena oko Davora Bernardića na predstojećim lokalnim izborima u Zagrebu, najbolje svjedoči podatak da je na njegovoj listi za Skupštinu Grada Zagreba kandidiran i – Tomislav Tomašević. Ukratko, bivši predsjednik SDP-a i bivši političar Socijaldemokrata, a sada čelni čovjek Nezavisne liste Servus Zagreb, samouvjereno je zauzeo zadnje, 47. mjesto na koalicijskoj listi svoje i još pet stranaka. No pravo je iznenađenje to da se na 46. mjestu te liste našao Tomislav Tomašević.

Naravno, nije riječ o aktualnom zagrebačkom gradonačelniku, već o njegovu imenjaku i prezimenjaku koji podržava Bernardićevu koaliciju, zvučno nazvanu Zagreb United. Valjda joj je uzor bio engleski Manchester United, jedan od najuspješnijih nogometnih klubova na svijetu, koji je čak dvadeset puta osvojio nacionalno prvenstvo te tri puta postao europskim prvakom.

Tomašević juriša na Tomaševića

Sličnost sportskih rezultata Manchester Uniteda s političkim rezultatima Bernardića je u sferi mašte, a to će ostati i nakon lokalnih izbora 18. svibnja. Ipak, političar koji u svojoj karijeri nije uspio formirati izvršnu vlast ni u gradu ni u zemlji, pri čemu je na čelu zagrebačkog SDP-a bio od 2010., a na čelu nacionalnog SDP-a od 2016., ne gubi nadu. Uz pomoć 'svog' Tomislava Tomaševića juriša na 'onog' Tomislava Tomaševića protiv kojega je podnio i kaznenu prijavu. Zbog afere Hipodrom.

U njezinu središtu nije sam zagrebački gradonačelnik, ali jest jedno od njegovih kadrovskih rješenja. To je uhićeni Kosta Kostanjević, direktor Ustanove za upravljanje sportskim objektima Grada Zagreba, a on je s prvim ljudima zaštitarske tvrtke Eurolex osumnjičen za izvlačenje enormnih svota novca preko Hipodroma. Objekt su, prema fakturama, danonoćno štitile desetine angažiranih zaštitara kao da je riječ o Fort Knoxu ili kao da se na zagrebačkom Hipodromu dresiraju zlatni konji.

Neimaština ne muči direktora Kostanjevića

U pitanju je bila još jedna (zapadno)balkanska shema s prijetnjama, uvredama i uzurpacijama javnog prostora. Međutim nije jasno zašto nije sustavno tražena zaštita policije i pravosuđa, već je Grad Zagreb na svom sportskom objektu trebao angažirati privatne zaštitare. Kao da je riječ o godinama Velike ekonomske depresije iz 1930-ih, slikovito opisanima u psihološkoj drami 'I konje ubijaju, zar ne?' u režiji Sydneyja Pollacka. Ovaj film iz 1969., nastao prema istoimenom romanu Horacea McCoya, objavljenom 1935., s pravom se smatra jednim od najboljih radova američke kinematografije u razdoblju Novog Hollywooda, nominiran je za devet Oscara, a u njemu Jane Fonda i Michael Sarrazin tumače par očajnika koji na natjecanju u plesnom maratonu pokušavaju doći do nešto novca te nove životne prilike.

Kako to izgleda, znaju svi gledatelji ove izvrsno režirane i odglumljene mučne priče o pokušaju bijega iz neimaštine, ne samo materijalne. Neimaština pak zasigurno ne muči Tomaševićeva direktora Kostanjevića jer više od godinu dana nije uopće podizao gradsku plaću s tekućeg računa, ali je zato kupovao stambene četvorne metre i automobile. Na zapadnom Balkanu i konje pljačkaju, zar ne?

Nepripremljeni i neekipirani za upravljanje Zagrebom

I dok je Kostanjević kao direktor jedne od gradskih ustanova najavljivao uvođenje reda, Tomašević usred izbijanja afere izjavljuje da ne vjeruje da je on ukrao novac, niti da je kazneno odgovoran. Uostalom, svatko je nedužan dok mu se ne dokaže suprotno. Pritom je teško povjerovati – ne samo simpatizerima i biračima platforme Možemo! – da je zagrebački gradonačelnik i sam umiješan u protuzakonite radnje na Hipodromu. Međutim ova je afera potvrdila koliko je nova zagrebačka vlast od 2021., nakon što je uvjerljivom izbornom pobjedom preuzela vođenje grada poslije aferaških godina u periodu gradonačelnika Milana Bandića, na niz načina nepripremljena i neekipirana za upravljanje Zagrebom kao najmnogoljudnijom i najsloženijom jedinicom lokalne i regionalne samouprave u zemlji.

Kostanjević je nakon svoje sportske karijere hrvača pragmatično mijenjao političke opcije od SDP-a, preko Milana Bandića, do mogućnosti da nakon što su najveći Bandićevi kritičari napokon preuzeli vlast u Zagrebu također dođe na jedno od direktorskih mjesta. Od najavljenog uvođenja reda do lisica na rukama nije dugo prošlo.

Možemo! se nije pomaklo od aktivističkih korijena

Kao što nije dugo trebalo da platforma Možemo!, koju su zagrebački birači u svibnju 2021. honorirali s gotovo 41 posto glasova na izborima na Gradsku skupštinu, počne pokazivati sve deficite u svom radu. Ukratko, Možemo! se nije pomaklo od svojih aktivističkih korijena, kada su politiku doživljavali kao spoj oštrih žaoka opravdano usmjerenih na sve lošiju i problematičniju vlast u Zagrebu - a nju su na kraju činili, u međuvremenu propala, stranka Milana Bandića, HDZ i po potrebi 'žetončići' - i uličnih performansa, kojima su unosili živost u politički prostor.

Čim je aktivizam i scenski nastup trebalo pretvoriti u osmišljene i ostvarive javne politike, novopečeni su upravitelji hrvatskim glavnim gradom počeli svakodnevno posrtati na odvozu otpada, neodržavanju javnih površina, na sve neučinkovitijem javnom prometu, nepostojanju prijedloga o kapitalnim gradskim projektima te na osjećaju da se Zagreb od nekoć kulturnog i sportskog središta ovog dijela Europe zapustio gdje god se mogao.

Možemo! i sada na lokalne izbore izlazi s frazom o 'kosturima iz ormara' prethodne vlasti, ustrajavajući na svom poštenju i financijskom stabiliziranju grada. To bi trebao biti preduvjet svake vlasti, a konkretni komunalni rezultati ono je što neku lokalnu vlast legitimira kao uspješnu.

Afera Hipodrom neće utjecati na ishod lokalnih izbora

Afera Hipodrom, kako god pravosudno završila, svjedoči o jednom od ključnih problema ne samo zagrebačke, nego i hrvatske vlasti te politike u cjelini. O kroničnom nedostatku kadrova koji svojim stručnošću i odgovornošću mogu preuzeti i obnašati niz javnih poslova. Možemo! je u tom smislu, makar kronološki, trebao biti drukčiji, ali nije.

I dalje je riječ o nedinamičnoj organizaciji, s godinama jednim te istim političarima, koja se izvan sebe zalaže za transparentnost, a unutar sebe zatvara. Aktualni je zagrebački gradonačelnik svog prethodnika, također opravdano, niz puta prozvao jer od dolaska na vlast nije položio nijedan novi metar tramvajske pruge. I dok se i dalje čeka na iste te metre, a novi te 'novi, a stari' tramvaji stižu na kapaljku, sadašnja vlast nije u stanju ni informatizirati i digitalizirati preostale tramvajske postaje tako da se u Zagrebu slobodno mogu snimati autentične filmske priče ne samo iz 1970-ih i 1980-ih, nego i one iz 1930-ih.

Afera Hipodrom ipak teško može utjecati na ishod predstojećih lokalnih izbora u Zagrebu. Dva su razloga tomu. Prvi je mišljenje i dalje ključnog dijela biračkog tijela u Zagrebu da se platformi Možemo! treba pružiti još jedna šansa te da je afera izbila upravo u trenutku početka kampanje kako bi se namjerno denunciralo Tomaševića i stranku.

SDP ne vjeruje ni sam sebi

Tomaševićeva osobna pobjeda 2021., kada je s više od 45 posto glasova birača već u prvom izbornom krugu deklasirao sve suparnike, pretvorila se u višegodišnje kreditiranje profila političara kakvog su se zaželjeli zagrebački birači. Ovom dijelu birača zato nisu otežavajući, najblaže rečeno, i dalje ograničeni rezultati platforme Možemo! u Zagrebu jer podržavaju njezine ideološke odrednice te Tomaševićev odmjeren, građanski politički nastup nakon godina ruralizacije Zagreba. To što je nakon ruralizacije uslijedila banalizacija, nije presudno, barem ne još četiri godine. Ali Tomaševiću i suradnicima ne može biti svejedno hoće li ili ne nadmašiti rezultat iz 2021,. pri čemu ovaj put koaliraju sa SDP-om.

I dok je Možemo! prije četiri godine u glavnom gradu Hrvatske osvojio gotovo 41 posto glasova, SDP se spustio na ispod devet posto. Mogu li ovaj put zajedno dobiti polovicu svih glasova? U SDP-u nisu vjerovali ni sami u sebe jer se inače ne bi dogodilo da prvi čovjek zagrebačkog SDP-a Branko Kolarić mora ne samo odustati od utrke za zagrebačkog gradonačelnika, nego se nije našao ni na listi za Gradsku skupštinu. Ako je SDP dosegnuo najnižu točku političke uvjerljivosti u Zagrebu od 1990., onda je to upravo sada. Kolarić se slobodno može posvetiti epidemiologiji.

Alibi kandidat HDZ-a

Drugi razlog za to što afera Hipodrom, itekako ozbiljna, neće značajnije utjecati na izbore u Zagrebu predstavlja oporba samom Tomaševiću. HDZ u neizaberivom Mislavu Hermanu još jednom ima alibi kandidata da se ne bi zasjenilo stranački vrh, Marija Selak Raspudić polako klizi u vlastitu nerelevantnost i nastupima i prijedlozima, a Davor Bernardić, kao političar koji nije uspio doslovce ni u čemu, ima prigodu da nakon poraza na gradonačelničkim izborima napokon reaktivira karijeru fizičara.

'Njegov' Tomislav Tomašević također neće ući u zagrebačku Skupštinu dok će Tomislav Tomašević, protiv kojega je podnio kaznenu prijavu, vrlo vjerojatno i dalje voditi Zagreb. 'Nezaustavljivo za Zagreb', poručuje Tomašević. Da, nezaustavljivo sporo. Kante za smeće govore sve.