Hrvatska socijalno-liberalna stranka (HSLS), istina, uvijek je imala sličnu, u političkom smislu tragičnu destruktivnu tendenciju da isprolijeva ionako tanke količine liberalnog mlijeka prikupljene na oskudnoj hrvatskoj biračkoj trpezi. No nekada je barem imala mrvicu stila, čega će se danas sjetiti tek građani koji su prevalili pola stoljeća života.

Cinici među njima precizno će definirati zašto je HSLS danas beznadno izgubljena, bespotrebna i nevažna stranka, ako ni po čemu drugome onda po imenima glavnih aktera i njihovom političkom kapacitetu. Nekad su to bili Slavko Goldstein, Dražen Budiša i Vlado Gotovac, a danas igru vode Dario Hrebak, Mirko Budiša i Nevenka Lastrić Đurić.

Prvi je gradonačelnik Bjelovara i nekadašnji policajac, što bi također mogao biti zanimljiv podatak u sklopu proučavanja uzroka propasti liberalne opcije u Hrvatskoj, a uz preostalih dvoje bilo bi primjerenije staviti pridjev 'stanoviti'. Tek pomnijom pretragom doznajemo da su, gle velikog čuda, oboje navodnih liberala na državnoj sisi – Budiša je zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Lastrić Đurić državna tajnica u Ministarstvu unutarnjih poslova - a još dubljim istraživanjem doznajemo podatak koji nikoga u Hrvatskoj zapravo ne zanima, niti bi trebao zanimati.

Dva klana

Navodno su baš njih dvoje pretendenti na funkciju budućeg predsjednika ili predsjednice HSLS-a dogodine, kad se Hrebak povuče. Izvjesno je da će Budiša i Lastrić Đurić biti akteri novog dramoleta u kojemu će nas HSLS počastiti novom komičnom dozom stranačkih podjela, frakcijskih obračuna i bučnih raskola.

U ovom trenutku oni se nastoje pozicionirati kao vođe 'lijevog' i 'desnog' krila stranke s mizernom potporom i još mizernijom perspektivom, pa u skladu s time grade svoje pozicije: državna tajnica MUP-a ukazala se na zagrebačkom gej prideu – doduše umotana u šahovnicu od glave do pete, da bi unaprijed neutralizirala prigovore o totalitarnim simbolima kojih se ondje doista poprilično našlo, kako se već i očekuje od manifestacije koju su odavno djelomično oteli krajnje lijevi aktivisti koji otvoreno zagovaraju 'socijalističku revoluciju' i 'pad kapitalizma'.

Netko bi im trebao objasniti kakav je bio položaj homoseksualaca u socijalističkoj Hrvatskoj i boljševičkim sustavima, a kakav je u suvremenoj Hrvatskoj i kapitalističkom poretku općenito.

Lastrić Đurić efektno je objasnila svoje sudjelovanje na ovom skupu riječima da je Hrvatska 'dovoljno velika za sve svoje boje' te da gej parada nipošto nije ljevičarska nego liberalna priča jer 'ljevičar brani grupu uz pomoć države, a liberal brani pojedinca od države'. S druge strane, potpredsjednik HSLS-a Mirko Budiša obrušio se na nju i njenu 'samopromociju', pa poručio da 'HSLS nije odskočna daska za ljevičarske eksperimente niti platforma za radikalni aktivizam'.

Njemu bi netko trebao objasniti da je sloboda govora, pa i prosvjeda ili promoviranja stavova radikalno suprotnih od dominantnih i službenih, bila razlog zbog kojeg su osnivači istog tog HSLS-a godinama robijali u komunističkim kazamatima.

Dva klana

Pozadina ovog dramoleta, rekli smo, izvjesno je znatno jednostavnija i profanija: u stranci koja grebe po samom dnu ama baš svake ankete o političkim preferencijama birača upravo se formiraju dva klana od kojih će jedan na koncu ostati poražen i ponižen: čekamo reprizu slavne epizode iz druge polovice devedesetih u kojoj se javno pozivaju konkurenti da 'vrate ključeve' sjedišta stranke, a drugi će slavodobitno nastaviti s bijednom praksom koja HSLS i jest zakucala ondje gdje se trenutno nalazi.

Prikrpat će se vlasti, a u zadnjoj godini mandata naglo će demonstrirati svoju samosvijest i pomalo zategnuti odnose, usput se bezobrazno gurajući u fantomske 'koalicije snaga liberalnog centra' koje će navodno 'odlučiti buduće izbore' i 'diktirati smjer nove vlasti'. U stvarnosti, jasno, radi se o uvijek istim pokušajima spašavanja samo još formalno živućih političkih projekata poput HSS-a, 'uspješnih gradonačelnika' malih naselja u okolici Zagreba, HNS-a ili HSLS-a, dakle strančica i grupica čija je jedina stvarna ideološka i moralna odlika ta da su vječito u ponudi za političku trgovinu i cjenkanje.

To mogu postići jedino ako dosegnu magičnih pet posto glasova, pa makar i svi na hrpi.

Namjerno propušten zicer

Zašto je propao HSLS – upitat će se dakle stariji od pola stoljeća, čisto retorički, dok će oni mlađi i dalje zblenuto pokušavati dokučiti što zapravo znači izraz 'liberalno' i kojeg vraga on stoji u nazivu stranke koja je, ako ćemo biti brutalno iskreni, kroz cijelu svoju povijest od liberalizma vidjela malo ili ništa? Pa, bit ćemo slobodni predložiti odgovor barem na prvo pitanje: zato što iz zgode u zgodu – namjerno i proračunato, naravno – propušta zicere na kojima bi vrlo efektno povratio, rekonstruirao ili izgradio, kako već želite, taj pridjev što ga puna četiri desetljeća gordo nose u svom akronimu.

Teško da je u posljednje vrijeme postojala bolja prilika za neku vrstu emancipacije, pa i promociju ekonomskog liberalizma, od najave Vlade da će s prvim danima iduće godine u sklopu protuinflacijskih mjera uvesti cijeli spektar viših ili čak brutalnih poreza za cijelu lepezu djelatnosti, od big businessa do najsitnijih obrtnika, dakle onih koji u praksi provode ono što kompletno vodstvo HSLS-a vjerojatno ni teoretski ne zna objasniti.

U tome su dakako podbacili, odnosno nismo primijetili da su na ovu temu makar i zucnuli, što je zapravo bilo i očekivano jer u Gradu Bjelovaru, Ministarstvu unutarnjih poslova ili Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost plaće i dalje uredno idu. Dapače, s novim porezima mogu biti samo još više.

Eto radosti za ono što se naziva 'hrvatskim liberalima'.