Čak i kada se zbilja krvavo potrudiš i potrošiš vrijeme, živce, đonove i tintu da odradiš posao za koji se iz aviona vidi da ima smisla i općeg interesa, veća je vjerojatnost da ćeš umjesto podrške dobiti koktel omalovažavanja, površnog relativiziranja i - što je zapravo najizvjesnije - etiketu 'novinar crv' od nezainteresiranih ili funkcionalno nepismenih, koji su barem po dojmu s društvenih mreža u posljednje vrijeme prevladali.

U raspravi oko utopijske ideje o dodjeli beneficiranog radnog staža jednoj sve uzaludnijoj profesiji jedan se argument, međutim, konstantno zaobilazi: po prirodi svog posla oni se gotovo na dnevnoj bazi moraju baviti Željkom Kerumom.

I tako, barem kada je riječ o potpisanom novinaru, punih dvadeset godina. Ako to nije za prijevremenu penziju, onda jest za ludaru.

U hrvatskom javnom životu, jasno, postoji bezbroj političkih (pa i ljudskih) ništarija i niškoristi, cijela bulumenta populista koji će prodati vlastitu mater - a kako ne javni interes - da bi se održali na vlasti, a tu su i kokošari raznih fela, sitni kleptomani i krupni lopovi, opsjenari i notorne varalice, svakakvi prostaci i čudaci. Ne kažemo da se Kerum osobno uklapa i u jednu od navedenih kategorija, makar se može pronaći popriličan broj onih koji bi se na vlastitu čast i obraz zakleli da je tako, ali da je u novinarskom poslu pratiti tu osobu krajnje naporno i iritantno, katkad i bolno, a svakako ponižavajuće - nema nikakve sumnje.

Teflon i žrtva sistema

Još otkako se u dogovoru s Ivom Sanaderom kandidirao za gradonačelnika Splita kako bi njih dvojica zajednički drmala gradom mimo slabašnog i previše pristojnog HDZ-ovog kandidata - da bi već uoči izbora na vijest o ostavci tadašnjeg premijera otvorio šampanjac jer je bio svjestan da mu je besplatno prokrčen put do velike i, još važnije, dugotrajne moći.

Već tada je bilo sasvim jasno da Kerum ima svojstva teflona, pa se afere o njega odbijaju bez ikakvih posljedica, dapače: sa svakom novom neprilikom ili nekonzistencijom on samo naraste, kao mitološka Hidra kojoj, svaki put kad joj otkineš glavu, čudesno nikne nova.

U vrijeme u kojem se predstavljao kao 'čovjek iz naroda', u izlogu trgovine je pored potplaćenih blagajnica izložio ekstravagantno skupi Maybach. Dok se kleo u zakone, kršio ih je, dok se dičio vjerom, izazivao je sablazan kod vjernika, dok je objašnjavao da 'nikome nije ostao dužan', iza njega se stvorio red sa stotinama malih poduzetnika i obrtnika koji su ostali kratkih rukava.

I to za milijarde tadašnjih kuna, stotine milijuna današnjih eura.

Kada je u predstečaju i stečaju državu i velike vjerovnike zavaljao drskim manevrima nabijanja dugova prema rodbini i prijateljima, da bi potom preko njih preuzeo natrag stotine vrijednih nekretnina, plasirao je priču da je upravo on 'žrtva sistema'. Točno u doba u kojem se uoči izbora zaklinjao u grad koji i dalje ima ambiciju voditi, i službeno je u zastaru - odnosno nenaplativost - otišao novac koji istom tom gradu duguje.

Kada je govorio da je superuspješan biznismen, propadao je, a danas kada službeni podaci govore da doista jest propao - na blokiranom osobnom računu dokazano nema ni eura - pliva u parama i bahati se.

Dok se pred kamerama kune da 'nitko od njegovih nije na javnim jaslama', iza njega mirno stoje cijele satnije rođaka i prijatelja koje je, s njihovim rođacima i prijateljima, uhljebio u gradskim i županijskim institucijama, firmama, zavodima i uredima. Dok kritizira vlast, Kerum je na vlasti, dok objašnjava da 'cijeni sve ljude, pa i sve novinare', istovremeno ih šalje u mjesto pečata.

Obično uz salve prostota garnirane neobično čestim fokusiranjem na fekalije, no to ćemo ostaviti drugima da analiziraju.

I svejedno, sve mu i dalje prolazi. Nova glava uvijek mu naraste.

Kako se u novinarskom smislu baviti čudesnom pojavom Keruma, nitko još dosad nije otkrio: ne možeš ga ignorirati jer de facto vodi najveću hrvatsku županiju i drugi najveći grad u državi, koliko god recimo gradonačelnik Tomislav Šuta pokušavao objasniti da, ako možda jest u koaliciji sa strankom HGS - Željko Kerum, nije u koaliciji s Kerumom. To što nam HDZ-ovci vrijeđaju zdrav razum kada pričaju o političkom fenomenu koji su sami stvorili i uzgojili kao zgodan poligon za projiciranje vlastite podsvijesti sasvim je druga priča.

Ignorirati Keruma, dakle, ima malo vajde - a opet, previše čeprkanja stvara kontraefekt. Kao u onoj distopiji koja se bavi alternativnom vizijom svijeta u kojemu su nacisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu, tako se u hrvatskoj političkoj realnosti rejting ovakvih političkih likova perpetuira svaki put kad bi po logici, pravu i zdravom razumu trebao napokon propasti, zauvijek ostati zaleđen ispod ništice.

Kada dobije presudu da je varalica jer je nezakonito izvukao pet milijuna eura iz firme neposredno prije stečaja koji je zavio dobavljače u crno, Kerum se 'snašao'. Kada završi u zatvoru jer je vozio bez dozvole, izazvao prometnu nesreću i pobjegao, njega je zapravo 'netko uzeo na zub'. Kada krši sve manire, forme i granice pristojnosti, on je 'Žele kralj'. Kada gradi bespravno u zoni u kojoj se ne može graditi, čime zapravo uništava najveće hrvatsko bogatstvo i resurse, on je 'pravi Hrvatina kojega progone komunjare'.

I tako ukrug, kažemo, punih dvadeset godina.

Splitska politička Hidra će opstati

Nakon ovotjednog hapšenja - koje je, istina, evidentno bilo pretjerano dramatično jer se radi o kaznenom djelu starom godinama, za koje su apsolutno svi znali i koje nije zaslužilo čak ni tjedan ili dva istražnog zatvora - nema sumnje da će splitska politička Hidra opstati: njegova ciljana publika mala je, ali postojana, njegova niša na političkom tržištu čvrsto zauzeta, njegova pozicija osigurana brojnim znanim i neznanim uslugama i potencijalnim ucjenama.

Kerum je nečista savjest onih koji ga drže politički živim i dijagnoza onih koji za njega glasaju. I ako smo kao novinari prisiljeni desetljećima se time baviti, uzaludno trošeći vrijeme, živce, đonove i tintu, onda bi zaista bio red da se to barem na neki način honorira.

Da se zbilja razmisli o tom beneficiranom radnom stažu, pa nismo ni mi za Bogom kamenje bacali…