PIŠE: DRAŽEN VUKOV COLIĆ

Gadafijeva agonija ubija europsku islamofobiju

Libija prosvjed

Libija prosvjed

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

U ovoj zapadnoj utrci između interesa i načela, pravde i novca, budućnosti i prošlosti, demokracije i diktature, mnogo je lakše promijeniti ministre, kao što je to učinio Sarkozy, negoli prebrisati dosadašnju politiku, bez obzira na novu odlučnost Baracka Obame, novo jedinstvo UN-a i EU-a i slatkorječive isprike Davida Camerona

Europska je politika prinijela prvu žrtvu na oltar arapskih pobuna. Nervozni, nezadovoljni i nevoljeni Nicolas Sarkozy (trenutno ga podupire samo 30 posto Francuza) natjerao je na ostavku nespretnu ministricu vanjskih poslova Michele Alliot-Marie zbog toga što je u vremenima prvih narodnih pobuna u Tunisu prvo plandovala, a zatim i (privatno) poslovno pregovarala na račun i za račun bliskih prijatelja protjeranog tuniskog diktatora. Tada još ni Sarkozy nije vjerovao u pad omrznutog Bena Alija, a ovo nipošto nije prvi slučaj koji dokazuje da kada se povijest naruga predsjednicima republike ili predsjednicima vlada, oni pod svaku cijenu žele ostati tamo gdje su i do sada bili, dok u ulozi grešnih jaraca odmah odlaze i neki od najodanijih ministara. Francuska je ostala predugo zadubljena u autokratski Tunis, ali Francuska nije jedina koja se tako teško odriče nekih dosadašnjih nemogućih ljubavi. Berlusconi se jedva miri s odlaskom Gadafija, dok se i Obami vrlo glasno prigovaralo da je zbog izvoza oružja, zaštite Izraela i obrane Sueskog kanala predugo oklijevao s otvorenom potporom egipatskim prosvjednicima.

Mnogi su bili iznenađeni, neodlučni, nepovjerljivi i nesigurni, ali su sada svi – od Washingtona do Londona, od UN-a do EU-a – konačno postali svjesni da je i među njima samima već došlo do utrke u presvlačenju dosadašnjih političkih kaputa, kako bi se spasilo što se spasiti može, a stekli novi prijatelji i nova uporišta na novoj afričkoj, arapskoj i mediteranskoj karti. Oko Egipta su svi oklijevali, a u slučaju Libije, u izricanju odlučnih mjera, već su govorili kao jedan. Mnogi će vrlo teško prihvatiti novu istinu da 'Izrael nije jedina važna stvar koju treba obraniti na Bliskom istoku', mnogima neće biti drago što će ubuduće umjesto s uskim krugom odabranih morati razgovarati sa širokom lepezom izabranih, mnogi će tek s figom u džepu prihvatiti istinu da, zbog straha od islamske zaraze, moraju biti mnogo otvoreniji prema europskim željama Turske, koja je vrlo uspješno i plodotvorno dokazala da sve islamske preobrazbe ne moraju zaglaviti u mraku, diktaturi, isključivosti i nasilju po iračkom receptu neukrotivih ajatolaha.

Govor Davida Camerona u kuvajtskom parlamentu
Cameron još jednom pretrčao Sarkozyja

U tim trenutnim proračunima, Velika Britanija je zaradila novu stratešku vjerodostojnost, a britanski premijer pokazao najviše državničke mudrosti. Obama je shvatio da mu u slučaju Libije više nego ikada trebaju Ujedinjeni narodi i Vijeće sigurnosti, a u Europi London, za koji mnogi kažu da u Perzijskom zaljevu još uvijek ima bar dio nekadašnje globalne težine, a čak u Libiji ima više utjecaja negoli Italija, dok ga s Egiptom još veže tisuće podzemnih veza. Zbog toga i nije slučajno što je američki predsjednik upravo London odabrao za cilj svog prvog državničkog europskog posjeta (već početkom svibnja), dok se tamo gdje je to prvo trebalo učiniti, na licu mjesta u Kuvajtu (u parlamentu 23. veljače), David Cameron vrlo lukavo ispričao svim ogorčenim Arapima u ime Velike Britanije, ali i za račun cjelokupnog Zapada, kojom prigodom je otvoreno priznao da su u izboru između dobrobiti vlastitog džepa i zaštite vlastitih vrijednosti (demokracija, ljudska prava, odgovornost) bivši europski gospodari prečesto izabirali samo dobrobit vlastitog džepa, a na sve strane zagovarali pogubnu tezu da ni danas svim tim nezrelim islamskim narodima ne treba nuditi demokraciju, kako bi se sačuvala opća strateška stabilnost.

U tom je govoru britanski premijer odbacio tvrdnju da 'arapske i muslimanske zemlje nisu pogodne za demokraciju', pa čak ustvrdio da za njega osobno ovakva vrst predrasuda 'graniči s rasizmom'. Za neke će to biti novi dokaz britanske prijetvornosti, ali će se mnogi složiti da je Cameron u potvrdi diplomatske mudrosti još jednom pretrčao Sarkozyja. Tako i turski premijer Erdogan s mnogo više odlučnosti u samom srcu Njemačke (Dortmundu) pred desetinama tisuća oduševljenih sunarodnjaka može braniti tezu da je 'islamofobija jednaka antisemitizmu', dok sada i Sarkozy i Merkel moraju razmišljati o novim i drukčijim modelima suživota u 'multipolarnom', a ne više samo 'multikulturnom društvu', budući da ih čekaju novi valovi izbjeglica, a tek treba sklopiti čvrste veze s nekim budućim i novim arapskim vladarima. To već sada vrlo otvoreno čini Obama, koji javno priznaje da razgovara s libijskim buntovnicima, i u SAD-u i u Libiji. Neke je stvari nemoguće zaustaviti, pa oni najobavješteniji tvrde da se u libijskom slučaju već sada većina stvari odvija po 'provjerenim bosanskim i kosovskim scenarijima'. Prvo diplomatske prijetnje, a onda i gospodarske sankcije, zamrznuti privatni računi, zabranjen uvoz oružja, zabrana letova, prizivanje međunarodne pravde, premještanje nosača zrakoplova...

Reuters

Reuters

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

Lakše je mijenjati ministre nego mijenjati politiku

Mnogo se već promijenilo, ali mnogo se tek treba promijeniti, a od onog što se već promijenilo, neke su bitne odluke potpuno nezasluženo pale u javnu sjenu. U potpori posljednjoj Rezoluciji Vijeća sigurnosti, koja traži da Međunarodni sud za zločine (ICC) odmah započne istragu o Gadafijevim zločinima protiv vlastitog naroda, neočekivano su se brzo ujedinile SAD, Kina i Rusija, od kojih nijedna, kao zasebna država, još nije ratificirala Rimski sporazum o uspostavi ovog 'Haaga za ostatak svijeta'. Samo je u slučaju pokretanja istrage protiv sudanskog zločinca Bashira zbog pokolja u Darfuru, Vijeće sigurnosti otvoreno priznalo legitimitet tog suda, koji su do sada, u obrani vlastite nedodirljivosti, zajednički zaobilazili najmoćniji, a postojano osporavala i Organizacija afričkog jedinstva – ona ista kojoj su predsjedavali i Mubarak i Gadafi. Obama je time, bar neizravno, potvrdio svoju želju da i Washington prizna nedjeljivost međunarodne pravde, dok je najteže bilo nagovoriti Kinu, koja ne želi nikakve uvezene suce, ni u vlastitom, a ni u dvorištima svojih najboljih prijatelja, dok je Rusija ipak poduprla ovaj poziv Međunarodnom sudu, ali se još protivi zonama zabranjenog leta kako ne bi bila prva koja maše sjekirom u obračunu s bivšim prijateljima, a ipak želi slijediti većinu, baš kao što je to činila i u hrvatskom, bosanskom i kosovskom slučaju.

U Tunisu i dalje vrije (u samo dva dana zabilježeno je šest novih žrtava), dok se privremena vlada koja je trebala prirediti parlamentarne izbore počela osipati i poslije iznuđene ostavke dosadašnjeg 'Alijevog' premijera; u Egiptu su nacrti prvih pravih ustavnih reformi oko izbora predsjednika republike (otvorene kandidature, samo dva mandata) ostavili nezadovoljnima mnoge od onih koji su odmah tražili cjelovitu ustavnu preobrazbu, među kojima i utjecajnu Muslimansku braću koja žele da se odmah zabrane – bilo kakve zabrane stranaka. Tako još traje vrijeme neizvjesnosti i u zemljama koje su već do sada preskočile najviši prag promjena, dok se neki na Zapadu još trude dokazati da su u tom dijelu svijeta ipak najstabilnije monarhije u onim bogatim naftnim zemljama, koje sada svojim državljanima šakom i kapom dijele nezamislive povlastice, povišice i nagrade u vjeri da će bez gospodarskih šteta moći kupiti socijalni i politički mir u vlastitom dvorištu, bez obzira na cijenu, sve dok na globalnom tržištu, zbog burnih preobrazbi u konkurentskim zemljama, nafta ponovno postaje skupa poput zlata. U ovoj utrci između interesa i načela, pravde i novca, budućnosti i prošlosti, mnogo je lakše promijeniti ministre, negoli prebrisati dosadašnju politiku, bez obzira na novu odlučnost Baracka Obame, novo jedinstvo između UN-a i EU-a i slatkorječive isprike Davida Camerona.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi