Ideja, koju se povezuje s američkim izaslanikom za Siriju Tomom Barrackom, predviđa razvoj široke mreže cjevovoda koja bi povezala energetska polja Zaljeva i Iraka s Mediteranom, a potom i s europskim tržištima.

Podršku toj inicijativi dao je i sirijski predsjednik Ahmed al-Šara, ističući da bi njegova zemlja, zahvaljujući strateškom položaju, mogla postati siguran koridor između Istoka i Zapada, s izlazom na Sredozemno more, piše Euronews.

'Kopneni most' umjesto rizičnih morskih ruta

Plan se temelji na konceptu tzv. 'kopnenog mosta' – sustava podzemnih cjevovoda koji bi služio kao alternativa nesigurnim pomorskim rutama. Među projektima koji se razmatraju ističe se obnova naftovoda Kirkuk–Baniyas, procijenjena na oko 4,5 milijardi dolara, kao i izgradnja plinovoda Katar–Turska, koji bi omogućio transport plina iz katarskog Sjevernog polja prema Europi.

Uz to, plan uključuje i nadogradnju postojećih pravaca poput plinovoda između Azerbajdžana, Turske i sjeverne Sirije te Arapskog plinovoda koji povezuje Egipat s Turskom. Paralelno se razmatra obnova više od tisuću kilometara unutarnje mreže u Siriji i izgradnja novih izvoznih ruta.

U pozadini svega stoji sve veći rizik za ključne pomorske prolaze. Kako je poručio Barrack, kada se trgovački pravci 'pretvore u oružje', sigurni kopneni opskrbni lanci postaju strateška nužnost – čak i ako su skuplji.

Skepticizam i realnost: nedostatak stabilnosti kao ključna prepreka

Unatoč ambicioznim planovima, dio stručnjaka ostaje vrlo oprezan. Analitičar Sarkis Kassarjian smatra da ideja nije nova te podsjeća da su slični projekti razmatrani još početkom 2000-ih. Po njegovu mišljenju, Sirija trenutno nema ni infrastrukturu ni stabilnost potrebnu za ovakav pothvat.

Ističe i da konkurentske rute – poput saudijskih luka na Crvenom moru, izraelskih mediteranskih terminala ili turskih energetskih koridora – već imaju razvijenu logistiku i sigurnosne kapacitete.

Dodatni problem predstavlja održavanje takve mreže. Izgradnja, zaštita i upravljanje cjevovodima u politički nestabilnoj regiji poput Bliskog istoka iznimno su složeni i zahtijevaju dugoročnu sigurnost koju je teško jamčiti.

Tehnički izvedivo, ali politički neizvjesno

S druge strane, stručnjaci iz energetskog sektora ističu da projekt nije nemoguć. Sirijski inženjer Hasan al-Rai naglašava da velik dio infrastrukture iz razdoblja prije 2011. još uvijek postoji te da bi se cjevovodi mogli obnoviti i proširiti.

Međutim, ključni izazovi ostaju financiranje, sigurnost i politički dogovori. Dodatni problem je i odljev stručnjaka – velik dio kvalificirane radne snage napustio je zemlju tijekom godina sukoba.

Al-Rai zaključuje da projekt ima tehnički potencijal, ali njegova realizacija ovisi o mnogo širem kontekstu: stabilnosti države, međunarodnoj suradnji i spremnosti na velika ulaganja.