U vremenu u kojem građane bombardiraju informacije o poskupljenjima raspolaganje vlastitim financijama postaje vrlo važna vještina. No mnogi se često u cijeloj toj priči ne snalaze najbolje.

Prema podacima za prošlu godinu, u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti živjelo je 21,4 posto građana. Uz realan porast plaća, koji je u proteklih osam godina, prema riječima premijera Andreja Plenkovića, iznosio 43 posto, ne treba zaboraviti ni to da su cijene kumulativno skočile za 33 posto, unatoč mjerama Vlade. Stoga nije čudno to da brojni stanovnici Hrvatske unatoč većim plaćama posežu za kreditima.

Upravo se u inflaciji i kreditima kriju opasnosti ulaska u financijske rizike koji mogu rezultirati pretjeranom zaduženošću, pa čak i siromaštvom.

'Jedan od najvećih podcijenjenih rizika je 'tiha prezaduženost' – kad građani nisu službeno u ovrsi, ali im svakodnevne obveze (rate, kartice, režije) stalno prelaze prihode. Rizik su i takozvani nevidljivi troškovi, primjerice trošenje putem kreditnih kartica ili korištenje minusa na računu, što se često ne percipira kao dug, a s vremenom stvara ozbiljan pritisak', govori Lucija Marinčić, direktorica tvrtke Coface Hrvatska za zastupanje u osiguranju i prokuristica Coface Adriatica za upravljanje rizicima poslovanja.

Nesvjesni prezaduženosti

S obzirom na to da brojimo nešto manje od četiri milijuna stanovnika, činjenica da se tek nedavno broj ovršenih stanovnika spustio ispod 200 tisuća nije ohrabrujuća. Prema podacima FINA-e, krajem ožujka je pod ovrhom bilo 199.325 građana. Zabrinjava i podatak da je njihova ukupna glavnica duga porasla na čak 3,728 milijardi eura.

'Ljudi također zanemaruju mogućnost nepredviđenih situacija, poput bolesti, gubitka posla, većih popravaka ili geopolitičkih prilika koje na sve nas utječu', dodaje Marinčić i time potvrđuje podatke Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je lani 34,9 osoba živjelo u kućanstvima koja ne mogu podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava.

Najveće su financijske prijetnje građanima rast cijena, ali i zaduženosti. Inflacija, napominje Marinčić, 'jede vrijednost štednje, što znači da za istu količinu novca možemo kupiti manje nego prije', ali i umanjuje vrijednost novca koji, primjerice, samo stoji na štednom računu.

'Inflacija prestaje biti apstraktna onog trenutka u kojem u trgovini za isti iznos novca nosimo kući manje proizvoda nego prije. Povećanje cijena hrane, goriva, režija i usluga najvidljiviji su pokazatelji inflacije u svakodnevici. Primjerice, neki su artikli u trgovinama posljednjih godina cjenovno porasli čak 100 posto. Građani možda ne prate inflaciju kroz službenu statistiku, ali je itekako osjećaju kroz porast životnih troškova', ističe direktorica Coface Hrvatske.

Ljubitelji kredita

Druga stvar koja može nesvjesno dovesti do prezaduženosti su krediti. Poznato je to da Hrvati svaku malo veću financijsku prepreku rješavaju zaduživanjem u bankama. Podaci HNB-a za kraj ožujka ove godine sugeriraju da su krediti kućanstvima iznosili 25 milijardi eura, što je u odnosu na ožujak prošle godine 12,5 posto više.

'Rizičan kredit najčešće se prepoznaje tek kad obveze počnu ozbiljno opterećivati kućni budžet, no tada je već kasno. Ključno je djelovati preventivno. Ako mjesečna rata kredita premašuje 30, 35 posto mjesečnih primanja, to je već ozbiljan indikator prezaduženosti. Dodatni rizik nose krediti s promjenjivom kamatnom stopom ili valutnom klauzulom, jer iznos rate može znatno porasti tijekom otplate. Također, građani često zanemaruju ukupni trošak kredita (EKS), fokusirajući se samo na iznos rate', upozorava Marinčić.

Najbitnije je imati plan

Srećom, postoje brojne metode praćenja financija da bi se izbjegle neželjene situacije. Najbitnije je imati plan.

'Prvi cilj trebao bi biti stvaranje tzv. financijskog jastuka – štednje koja može pokriti barem tri mjeseca osnovnih troškova ako dođe do gubitka prihoda. Važno je i redovito pratiti gdje novac odlazi: male svakodnevne potrošnje, naknade za različite usluge i slično često prođu 'ispod radara', ali se brzo zbroje. Ako znamo koliki su nam stvarni mjesečni troškovi, lakše je prilagoditi se u kriznim situacijama kad cijene porastu ili se prihodi smanje', istaknula je Marinčić.

Prilagodbi kriznim situacijama može pomoći i simulacija stres-testa. Direktorica tvrtke za procjenu kreditnih rizika kaže da je dovoljno zapitati se što bi se dogodilo s podmirivanjem obveza da prihodi padnu za 20 posto ili da troškovi porastu. Ako netko smatra da ne može pokrivati svoje troškove, jednostavno ne bi trebao ulaziti u kredite ili druge oblike zaduženja.

'Prije bilo kakvog većeg financijskog poteza (kredit ili ulaganje) korisno je napraviti pregled svih postojećih dugova i troškova te ostaviti prostor za nepredviđene situacije. Osnovni bi savjet bio ne prihvatiti financijski teret koji ne možete sigurno nositi i u lošijim vremenima', savjetuje Marinčić.

Bez emocija u investicije

Podaci HNB-a također sugeriraju da je kreditna zaduženost rasla više od depozita, hranjenih uglavnom povratom dobiti od državnih obveznica i trezorskih zapisa. Zaštita financijske imovine, stoga, leži u diverzifikaciji jer se, napominje direktorica i prokuristica tvrtke Coface, 'dio štednje može plasirati u oblike koji barem djelomično prate inflaciju, poput državnih obveznica, nekretnina ili investicijskih fondova niskog rizika'.

Iako financijska pismenost građana raste, mnogima su i dalje problem skriveni troškovi kredita, razlike između nominalne i efektivne kamatne stope, ali i dugoročne posljedice zaduživanja koje mogu dovesti i do ovrhe.

'Jedan od većih izazova je i razumijevanje toga kako inflacija i promjene kamatnih stopa utječu na kućni budžet. Ljudi često donose financijske odluke bez šire slike – na temelju trenutnih emocija, nerealnih očekivanja u pogledu otplate i životnih troškova ili naprosto gase trenutni požar', zaključuje Marinčić.