Zastupnici slovenskog parlamenta prihvatili su zakon kojim bi se pravo na korištenje gotovine ugradilo izravno u Ustav i time postalo obvezujuće za sve subjekte u Sloveniji. Konačna odluka o izmjenama Ustava bit će donesena 1. prosinca.

Inicijativa je to udruge 'Povezani smo', a ona je još prije dvije godine predala više od 56.200 potpisa građana koji su tražili unošenje prava na korištenje gotovine u Ustav. Ovom se inicijativom, naime, sprječava mogućnost da se digitalni oblici novca smatraju gotovinom. Tako će se u budućem članku 74. definirati da 'svatko ima pravo koristiti gotovinu u bankarskim i drugim oblicima pravnog prometa u skladu sa zakonom'.

Uoči samog izglasavanja, slovenska je vlada prijedlog poslala Europskoj središnjoj banci na ocjenu. Iz Frankfurta je stigao pozitivan signal, kojim ESB prepoznaje važnost jačanja dostupnosti i prihvaćanja gotovine.

Smanjuje se upotreba gotovine

No ovaj potez, kao i reakcija ESB-a, stiže u vrijeme posvemašnjeg jačanja digitalnih financijskih usluga, ali i rasta broja ljudi koji svoje transakcije obavljaju putem kartica ili online.

Prema rezultatima lanjskog istraživanja ESB-a o navikama potrošača, pokazalo je da se postupno smanjuje upotreba gotovine, iako se i dalje više od polovice transakcija obavlja kovanicama i novčanicama. Naravno, razlike variraju od zemlje do zemlje.

U 20 država članica keš je i dalje glavno sredstvo plaćanja. U Hrvatskoj, primjerice, 51 posto transakcija obavljeno je gotovim novcem. Dakle gotovine se ne odričemo tako lako.

'Slovenci su vjerojatno htjeli ostaviti opciju da definiraju minimum u kojim situacijama i vrstama plaćanja će se koristiti Ustavom zajamčene transakcije. To je otvaranje prostora, kad danas-sutra dođe do još značajnije promjene u načinu plaćanja, da se definiraju neki zakonski minimumi koji će biti prihvatljivi populaciji i da gotovina ostane opcija za plaćanje', komentirao je ekonomski analitičar Željko Lovrinčević.

Umirivanje strasti zbog digitalnog eura

Dodaje da je to s jedne strane i populistički potez jer je potrebno umiriti javnost. To umirivanje se prije svega odnosi na plan ESB-a o uvođenju digitalnog eura. Kako piše ekonomist Velimir Šonje u jednoj od svojih analiza, pojavila se i 'priča o tome da je digitalni euro zavjera država članica europodručja protiv svojih građana s krajnjim ciljem ukidanja gotovoga novca. Ovaj krajnji stav poduprijet je teorijom o uspostavi sustava općeg digitalnog nadzora i teorijom distance moći koja polazi od slabljenja nacionalnih demokracija – koje imaju solidne kontrolne sustave na nacionalnoj razini, od strane nadnacionalne eurokracije, koja je u demokratskom smislu slabo nadzirana'.

Lovrinčević je uvjeren da će sve europske zemlje u dogledno vrijeme zaštititi gotovinu tako da će zakonima ili drugim propisima odrediti minimume plaćanja i situacije u kojima je poželjno koristiti gotovinu. No upozorio je da zadržavanje gotovine, odnosno porast online transakcija, ovisi i o povjerenju građana prema vlastima. U tom smislu zemlje srednje i jugoistočne Europe, istaknuo je, ne stoje dobro. To se odnosi na Sloveniju, ali i na Hrvatsku.

Možda je zbog toga ljetos Most predstavio inicijativu kojom su od vladajućih zatražili da 'zagarantiraju hrvatskim građanima plaćanje gotovinom i da se to zakonski uredi', dodajući da plaćanje gotovinom mora biti alternativa digitalnom euru. Tada su zaprijetili pokretanjem referenduma o ovom pitanju, no od toga nije bilo ništa, iako se vladajući nisu ni obrecnuli na njihovu inicijativu.

'Hrvatska ima dugu povijest nepovjerenja prema izgradnji novca, odnosno njegove vrijednosti. To je ostalo još iz doba Jugoslavije. No primarno iza toga leži nepovjerenje u institucije, u njihovu objektivnost, nepristranost i funkcioniranje, da nema političkih interferencija, zloupotreba podataka... Kod zemalja jugoistoka i srednje Europe povjerenje u institucije generalno nije visoko. To se onda preslikava i na ovo pitanje. Opća razina povjerenja u institucije je niža i onda se to preslikava i na segment upotrebe gotovine. Da radite bilo koji zahvat u sustavu, gdje je povjerenje temeljna vrijednost, imali biste istu stvar', poručio je Lovrinčević.

Zaštita u nesigurnim vremenima

No i zemlje koje imaju znatno veće povjerenje u vlast, pa i u digitalne oblike plaćanja, u pojedinim se situacijama vrlo lako okreću gotovini. Švedska i Norveška su već tradicionalno visoko digitalizirane države u kojima su plaćanja gotovinom rijetka, no u svojim su brošurama o zaštiti u kriznim situacijama preporučile stanovnicima da uz sebe uvijek imaju barem nekoliko desetaka eura u kovanicama ili novčanicama.

'To su preliminarni paketi zaštite za građane te im se preporučuje stvaranje određenih zaliha, između ostalog i novca, jer se pretpostavlja da bi u slučaju rata moglo doći i do nestanka struje. Te su pakete uvodile zemlje koje se nalaze bliže sukoba i koje imaju tradiciju predostrožnog djelovanja u smislu discipline građana', ustvrdio je ekonomist Lovrinčević.

Osim kriznih situacija, za koje nitko ne zna kad će se i na koji način dogoditi, gotovina je ranije bila vezana i uz kriminal. No međunarodna istraživanja su pokazala da je u posljednje dvije godine najmanje 25 milijardi eura ilegalnog novca prošlo kroz kriptoburze i kriptomjenjačnice, a da ne govorimo o milijunima eura koje prevaranti putem phishinga, smishinga i ostalih vrsta prijevara te hakiranjem gotovo svakodnevno ukradu.

Unatoč tome, Lovrinčević ne smatra da je gotovina sigurnija od digitalnih oblika novca. 'Ne bih se usudio reći da je gotovina u pravilu sigurnija. Možete imati i druge oblike imovine koji su nesigurni: slike, umjetnine, nakit. U nesigurnim vremenima raste sklonost ljudi za opipljive vrste imovine, a to su stanovi, novac, slike, kipovi. Sklonost tome raste zbog premije rizika koja se kod nas pojačava u smislu nesigurnosti, iako to predstavlja trošak', istaknuo je.

Cash only?

Ekonomist Šonje je pak ustvrdio da je gotovina, unatoč tome što je 'prljava, skupa za proizvodnju, distribuciju i održavanje, idealna za porezne utaje, financiranje kriminala i terorizma', zapravo savršena u tri situacije, što je posebno privlačno većini građana, koji pritom nisu nikakvi kriminalci.

Naime gotovina je stabilno mjerilo vrijednosti tržišnih dobara i usluga, omogućava anonimnu i prividno besplatnu razmjenu te je spremnik vrijednosti, ali samo u situacijama u kojima nema inflacije, što trenutno već dulje vrijeme nije slučaj, ili ako nema mogućnosti zarade na kamatama na štednju, odnosno ako je financijski sustav nesiguran.

Iako je provlačenje kartica praktičnije, i dalje postoje slučajevi u kojima je keš glavni. Na tržnicama se, primjerice, svježe voće i povrće ne može kupiti karticom, a u turističkoj Hrvatskoj još uvijek postoje brojni trgovački i ugostiteljski objekti s natpisom cash only.