Vlada premijera Edija Rame planira učiniti Albaniju prvom potpuno bezgotovinskom ekonomijom na svijetu, no nepovjerenje građana u banke i financijske institucije ozbiljna je prepreka toj ambiciji.
U zemlji u kojoj gotovina još uvijek vlada, plan albanskog premijera Edija Rame da do kraja desetljeća potpuno iskorijeni novčanice mogao bi duboko uzdrmati tamošnje društvo, piše Politico.
'U Albaniji se novac još uvijek drži ispod madraca – odmah do automatske puške AK-47', glasi tamošnja stara narodna šala koja, iako pretjerana, dobro ilustrira nepovjerenje Albanaca prema bankama. No, ako Rama uspije u svom naumu, Albanija bi mogla postati prva država u svijetu bez gotovine.
Cilj ove radikalne promjene, kako objašnjavaju iz vlade, jest suzbijanje goleme sive ekonomije i ilegalnih tokova novca koji ozbiljno opterećuju gospodarstvo. Prema izvješću Europske komisije iz 2024., albansko gospodarstvo obilježava „veliki stupanj neformalne ekonomije“, a procjene udjela sive ekonomije u BDP-u kreću se između 29 i 50 posto.
Profesor ekonomije na Sveučilištu u Tirani, Selami Xhepa, ističe da je „ukidanje gotovine apsolutni prioritet za zemlje s visokom razinom neformalnosti i destabilizirajućom količinom ilegalnog novca u financijskom sustavu'.
vezane vijesti
Građani žele gotovinu i ne vjeruju bankama
No provedba takve politike nailazi na niz prepreka. Albanci većinom i dalje preferiraju čuvati novac u gotovini, izvan dosega banaka, a plaćanje karticama često se doživljava kao iznimka. Iako veći lanci i restorani prihvaćaju kartice, u kafićima, salonima, buticima i lokalnim trgovinama kartice se najčešće odbijaju.
Prema nedavnom istraživanju Udruge albanskih banaka, tek 34 posto građana uopće vjeruje bankama, a manje od polovice ima otvoren račun. Svjetska banka navodi da 78 posto Albanaca 'ima pristup bankovnim uslugama', što je znatno ispod europskog prosjeka od 96 posto.
Skepsa prema bankama duboko je ukorijenjena u kolektivnom pamćenju. Nakon pada komunizma 1990-ih, niz investicijskih kompanija mamio je građane nevjerojatnim prinosima – do 19 posto – koji su se ispostavili kao klasične piramidalne prijevare. Kad je sustav kolabirao 1997., izbio je kaos; preko 2.000 ljudi poginulo je u nasilnim prosvjedima, milijun komada oružja opljačkano je iz skladišta vojske, a građani su izgubili ukupno 1,2 milijarde dolara – polovicu tadašnjeg BDP-a.
Ta trauma i danas snažno utječe na nepovjerenje prema financijskom sustavu i državi.
Skupi bankovni sustav i digitalne prepreke
Ni tri desetljeća kasnije banke nisu uspjele povratiti povjerenje. Troškovi bankarskih usluga i dalje su visoki, a koristi za prosječnog građanina minimalne. Prema Xhepi, banke zadržavaju 'diskriminatorne kamatne stope' – visoke za kredite, niske za štednju – dok su međunarodne naknade za transfere, osobito od iseljenika, previsoke.
Čak i domaći digitalni prijenosi između banaka često su preskupi. Politoco navodi da je za slanje 500 eura bilo potrebno platiti čak 50 eura naknade. Tečajevi između leka i eura također su nepovoljni, a trgovci za kartična plaćanja plaćaju i do 3,5 posto provizije, što dodatno destimulira bezgotovinsko poslovanje.
Iako vlada planira ograničiti kupnje gotovinom, integrirati se u europski SEPA sustav do listopada i uvesti instant plaćanja, oporba upozorava na političke igre.
Genc Pollo iz oporbene Demokratske stranke nazvao je plan 'napadom na osobnu slobodu legitimnih korisnika novčanica', usporedivši ga s 'gađanjem kokoši topništvom'. Predlaže bolju regulaciju i otvaranje tržišta online plaćanjima i kriptovalutama umjesto zabrane gotovine.
Erald Kapri iz stranke Opportunity smatra da je riječ o 'Raminom triku za skretanje pažnje s pravih problema – korupcije i visokih troškova života'.
I dok razvijene zemlje poput Švedske, Estonije i Irske uvode sve više bezgotovinskih rješenja, Albanija i dalje kaska. Banka Albanije zasad je samo 'promatrala' digitalne valute i stablecoine kao mogući alat, no još uvijek ne postoji službeni plan za njihovu primjenu.
