Inženjer u poljoprivredi

Predsjednik uprave Končara u mirovini se posvetio voćarstvu, Zagrepčani obožavaju njegove prirodne sokove

22.05.2025 u 09:42

Bionic
Reading

Stjepan Car je vlasnik malog poljoprivrednog gospodarstva u Vrbovcu i bavi se ekološkim uzgojem mješovitog voća i njihovom preradom u pasterizirane matične sokove i voćna vina

Stjepana Cara (76) ulovili smo jedne srijede, netom nakon što je završio s dostavom svojih prirodnih sokova po zagrebačkim trgovinama. Zadnja postaja bio mu je Wolt Market Radnička, stoga smo sjeli u obližnji kafić i otvorili priču o umirovljenom predsjedniku uprave koji se u penziji ponovno povezao s poljoprivredom.

Car je, naime, vlasnik malog poljoprivrednog gospodarstva u Vrbovcu i bavi se ekološkim uzgojem mješovitog voća i njihovom preradom u pasterizirane matične sokove i voćna vina. Njegovi su napitci naveliko poznati u zagrebačkom kraju, što potvrđuje i oznaka Grada Zagreba “Plavi ceker” za visoku kvalitetu, kao i jamstveni žig “Živjeti zdravo” koji nosi tek stotinjak proizvoda u Hrvatskoj. Pritom valja naglasiti da se on voćarstvom bavi malo više od 10 godina, odnosno od 2014. kada su on i njegova supruga otišli u mirovinu.

Svoj radni vijek je pak proveo u Končaru, najprije kao istraživačko razvojni inženjer, a penziju je dočekao kao predsjednik Uprave KONČAR - Instituta za elektrotehniku, s time da je bio i uključen i u visokoškolsko obrazovanje na području električnih strojeva na višim tehničkim školama u Zagrebu, Rijeci i Varaždinu, a predavao je i kolegij Menadžment u inženjerstvu na FER-u.

Odlazak na studij i oproštaj od poljoprivrede

No, svoje prvo “radno” iskustvo stekao je na poljoprivredi, pomažući svojim roditeljima koji su živjeli od ratarstva i stočarstva. Imali su sve - svinje, krave, perad pa i konje s kojima su obrađivali zemlju, ali s upisom fakulteta je stala njegova involviranost s obiteljskim poslom.

“Kada sam upisao studij, otac mi je rekao da sljedeće četiri godine neću vidjeti motiku. Naravno, pomogao sam roditeljima prilikom većih žetvi ili ususret nevremenu, ali moj je fokus onda bio i ostao na inženjerskoj znanosti”, govori nam Car.

Nakon fakulteta se nije vratio poljoprivredi, no nikada nije u potpunosti digao ruke od nje. Da bi mogao podnijeti veliki stres svakodnevnog posla, bavio se na malim površinama vinogradarstvom i voćarstvom na klasičan, starinski način. Nije to bilo ništa veliko, ali je bilo dovoljno da ta ljubav prema zemlji ne utihne.

I onda se prije malo više od deset godina sve promijenilo. Nakon obiteljske tragedije, narušenog zdravlja i odlaska u starosnu mirovinu, sa suprugom je shvatio da se želi malo ozbiljnije baviti voćarstvom. No, ne bilo kako, već na ekonomski održiv način, stoga je primijenio svoje znanje stečeno u inženjeringu i biznisu te došao do formule koja mu je pomogla da se odvoji od konkurencije na tržištu.

Inženjersko iskustvo prenio u poljoprivredu

Kao prvo, mali voćnjak s mješovitim voćem oko kuće proširio je na oko 1 hektar te prešao na ekološki uzgoj, za koji je još 2015. dobio certifikat. Najviše je zasadio aronije, ali u voćnjaku ima i jabuke, kruške, maline i borovnice, kao i drugog voća za vlastite potrebe i vjerne kupce.

Uz sufinanciranje Zagrebačke županije izgradio je u pomoćnom dvorišnom objektu postrojenje za preradu jezgričavoga, koštunjičavog i bobičastog voća u prirodne sokove bez ikakvih dodataka, kao i u voćna vina od aronije i jabuka, koja imaju izrazita zdravstvena svojstva. Prije toga je izradio i hladnjaču za privremeno skladištenje voća.

Uveo je i kompjutorski vođeni sustav “kap po kap” za bobičasto voće te sustav za kišenje kako bi se voćke zaštitile od proljetnog mraza i istodobno kako bi se noću vlažile u sušnom periodu godine. Osim toga, zbog smanjenja troškova električne energije, instalirao je fotonaponsku elektranu snage 7 kW te iskopao vlastiti bunar za navodnjavanje i kišenje.

Pritom je važno naglasiti da sve rade samo on i njegova supruga, jedino im kod obrezivanja voćki dolazi u pomoć jedan radnik, a kod berbe aronije se često odazovu njihovi unuci.

Odlična suradnja s Wolt Marketom

Rezultat? Godišnje proizvede oko 14.000 boca od 0,2, 0,5 i 1 litre s 12 vrsta sokova te vina i sve uspije prodati, bez ikakvog ulaganja u marketing.

“U našem slučaju, za dobar sok pobrinula se priroda, a naše je umijeće kako ga ekstrahirati iz plodova i ne pokvariti ga bilo kakvim dodavanjem kemikalija. Iako tržište vrlo rijetko takvo nešto traži, mi smo se opredijelili za proizvodnju proizvoda koji će sami sebe reklamirati bez upitne reklamne istinitosti”, navodi Car.

Njegov su proizvod najviše prepoznale male, specijalizirane trgovine sa zdravom prehranom, no najveći kupac, koji uzima gotovo 80 posto njegovih sokova, jest Wolt Market. Suradnju s vodećom platformom za dostavu i lokalnu trgovinu u Hrvatskoj ostvario je prije nekoliko godina i otada odlično surađuju. Štoviše, Wolt market je bio prvi kupac koji mu se izravno javio za njegove prirodne sokove te zahvaljujući platformi njegovi se proizvodi mogu naručiti iz svakog dijela Zagreba.

Wolt Market slavi peti rođendan

Wolt Market ove godine slavi petu godišnjicu od globalnog lansiranja, a u Hrvatskoj je prisutan od siječnja 2022. godine. Danas kod nas broji šest trgovina - četiri u Zagrebu, jednu u Splitu i jednu u Rijeci, s time da u ponudi imaju više tisuća proizvoda; od namirnica, proizvoda za njegu tijela i kućnih potrepština, do električnih uređaja, proizvoda za dom, auto kozmetike, kao i široki asortiman lokalnih OPG proizvođača, među njima i sokove od Stjepana Cara.

“Mene je intrigirala suradnja s dostavnom platformom još od trenutka kada sam vidio te bicikliste s velikim torbama. Prvo sam kontaktirao jednu drugu platformu, no ta je suradnja propala i prije nego je počela jer su zatvorili svoju trgovinu. No, s Woltom od samog početka imam vrhunsko partnerstvo, stvarno su organizirani i nikad nisam morao pitati za plaćanje, uvijek je sve bilo na vrijeme i po dogovoru, što je malim proizvođačima kao što sam ja, izuzetno važno”, navodi Car te dodaje kako i dalje očekuje odličnu suradnju s Wolt Marketom.

O nekoj daljoj budućnosti nismo toliko pričali – pripremio je nekoliko scenarija, od kojih je jedan da posao kao hobi naslijede njegovi unuci, dok je drugi da svoj imanje ostavi Gradu Vrbovcu. No, to je u ovom trenutku daleka budućnost. Sada se koncentrira na novu berbu te analizu produktivnosti pojedinih sorti (breskva, kako stvari stoje, neće dočekati sljedeće proljeće) i na razvoj novih proizvoda. Ovaj posao, kaže, mu je i dalje ipak samo hobi u kojem uživa i s kojim nikada ne prestaje učiti.