U proteklih nekoliko godina sve se više priča o zlatu. Poluge i zlatnici zaludili su svijet, a pritom se to ne odnosi samo na velike banke i investicijske kompanije koje kupuju stotine, pa i tisuće tona ovog plemenitog metala.

Sve više ljudi izdvaja novac kako bi kupilo pokoji zlatnik ili polugu jer se ono smatra sigurnom lukom u nestabilnim vremenima.

No što se točno događa na tržištu zlata? Kako Hrvati gledaju na njega, ali i na srebro? Koliko je takvo ulaganje isplativo? Na ta i mnoga druga pitanja odgovorio nam je Saša Ivanović, vlasnik i predsjednik Uprave Centra Zlata.

Zatekli smo ga u zagrebačkom uredu uoči odlaska na sajam zlata u američkom Pittsburghu, najveću manifestaciju tog tipa u svijetu.

'Sa zlatom ne ovisite o drugima'

Kako to da vas je privuklo zlato? Kako ste započeli svoju priču, od razmišljanja o prvoj investiciji do vođenja Centra Zlata?

Otkako sam bio dijete, bio sam u financijskim tržištima zbog tate. On je bio direktor Riječke banke i uvijek mi je prenosio svoje znanje. Nakon 2008. godine zaposlio sam se u podružnici strane brokerske kuće u Hrvatskoj, a poslije godinu dana bio sam promoviran s mjesta analitičara na mjesto direktora i odavde, iz Zagreba, držao sam cijelu regiju. Bio sam dosta upućen u ono što se događa i na koji način ljudi ulažu. To je bilo vrijeme u kojem su se još vidjele posljedice krize.

Nama su volumeni počeli rasti 2013. i 2014. godine, kad su ljudi vidjeli da dionice samo idu gore. Te investicije su mi bile super do trenutka u kojem sam i po podacima vidio da, čim ljudima daš malo veću slobodu, oni gube novac. Bez obzira na to što dionice u konačnici rastu, oni će previše riskirati, donijet će neke nepromišljene odluke, a to rade kad im je platforma dostupna na mobitelu. Kad se bilo teško ulogirati na platformu, ljudi su manje gubili novac. Čim imaju dostupnu platformu na mobitelu, čuju neku vijest i ugase poziciju koja je bila dobra i onda je drugo jutro ponovno otvaraju, što je rezultiralo gubicima.

Statistika je tad bila da otprilike 95 posto malih ulagatelja u Europi dugoročno gubi novac. Meni se to nikako nije sviđalo, tako da sam s kolegama iz ureda komentirao da postoje dvije vrste investicija. Imate dugoročne investicije, kojima ljudi štede za mirovinu, i kratkoročne, kojima štede za špekulaciju. Špekulacijom se može jako puno izgubiti ili zaraditi, ali ako se ide na optimizaciju, onda to nisu zarade od 100 posto godišnje, već od pet, 10 ili 15 posto godišnje.

Tako smo se složili da je zlato dosta dobar izbor za dugoročnu investiciju. Krenuo sam proučavati hrvatsko tržište zlata i shvatio da ono zapravo nije ni postojalo. To je bilo 2017. godine. Godinu poslije krenuo je Centar Zlata. Ono što smo ulagali u zlato zapravo je ljubav prema tom financijskom instrumentu koji ti daje stabilnost i dugoročnu sigurnost. Počeli smo s edukacijom hrvatskog tržišta i tako smo krenuli.

Zlato se uvijek navodi kao isplativa investicija u kriznim vremenima. Što ga čini drugačijim od ostalih oblika financijske imovine?

Ne možemo očekivati da će zlato, za razliku od dionice, otići na nulu. Uvijek imamo određene troškove koji su u cijeni samog zlata i ispod kojih njegova cijena neće ići. To su troškovi rudarenja. Uvijek je iznimno velika potražnja velikih financijskih institucija, tako da će one uvijek braniti njegove cijene.

Zlato čini jako interesantnim, pogotovo malim ulagačima, to što ne ovise ni o kome. To je njihovo. Ako imate obveznicu, kupili ste nečiji dug i ovisite o tom izdavatelju obveznice. One nisu loše, nisu visokorizične, ali postoji nelagoda jer imate novac koji ovisi o nekome, imate imovinu koja ovisi o nekome drugome. Isto tako, kad imate većinu novca u banci, ovisite o financijskom sustavu koji super radi do određenog trenutka ili ima određene krize ili kašnjenja. Dugoročno to neće biti neka velika kataklizma, ali ljudi vole biti sigurni. Mali ulagači vole imati nešto što ovisi samo o njima i oni raspolažu time. Ne može ih netko ovršiti ili doći neka politička odluka u kojoj se kaže da ne mogu biti vlasnici određene količine zlata. To je ono što imate.

Kod većih igrača zna se kakav je bio modus operandi: svaki put kad neka država uđe u krizu, štanca se velika količina novca. Kad je taj novac u optjecaju, doći će do inflacije, odnosno do obezvređenja novca, a kad gledamo zlato, u takvim trenucima njegova cijena raste, pogotovo zato što je izražena u američkim dolarima; kad američki dolar gubi na vrijednosti i povjerenju, cijena zlata raste. Kad počne rasti, ona raste puno više nego što je pala vrijednost samog američkog dolara.

Kako gledate na činjenicu da centralne banke diljem svijeta sve više posežu za zlatom? Što to znači za financijska tržišta i kako bi se to moglo odraziti na pojavu budućih kriza?

Centralne banke počele su kupovati, odnosno povećana je potražnja za zlatom od 2018. godine. Otada mu cijena pomalo ide gore. Onda smo imali 2020. godinu i covid, kad je u sustav ECB-a i FED-a ubačena ogromna količina novog novca i došla u optjecaj, što je rezultiralo time da su banke počele kupovati puno veće količine od očekivanog. Godine 2022. počele su kupovati više od 1000 tona zlata godišnje. Lani smo imali nekih 850 tona zlata koje su kupile centralne banke, što je nešto manje od prosjeka od 1000 tona, ali razlog za to njegova je izrazito visoka cijena.

Kad jedna institucija koja ima pravo izdavati novac ulaže u nešto poput zlata, onda šalje vrlo jasan signal što će se događati s njegovim cijenama u budućnosti i koliko je taj financijski sustav u krizi. Imamo dugove suverenih država kojima je, kad ih pokušavate napisati na papir, sve jasno. Ne može se to vratiti bez drastičnih poteza. To ne znači da će te države bankrotirati, pogotovo SAD s 40 trilijuna dolara duga koji, umjesto da ga smanjuju, svake godine povećavaju za 2-2,5 trilijuna dolara. To je neodrživo. Način na koji se dosad smanjivao dug je obezvređenje valute. Imamo realnu imovinu koja će u takvim trenucima i u budućnosti odigrati dio diverzifikacije ili očuvanja vrijednosti imovine. Centralne banke moraju ulagati u zlato jer je to jedina imovina koja će u velikim krizama, s velikim obezvređenjem valuta i velikom inflacijom, zapravo rasti. Tako je 2024. godine zlato prestiglo i eure u bilancama centralnih banaka, a lani je prestiglo i količinu američkih obveznica u trezorima centralnih banaka.

Vidimo da se i dalje ulaže u to te je ove godine 89 posto ispitanika koji rade u centralnim bankama reklo kako očekuju da će i u narednom periodu mijenjati dolare za zlato. Tako da to dovoljno govori o onome što će se dogoditi s cijenom zlata u skorijoj budućnosti.

Živimo u svijetu stalnog povećavanja vrijednosti dobara i usluga. Procjenjuje se da bi unca (31,1 gram) zlata do kraja ove godine mogla doseći između 5000 i 6000 dolara. Je li to realna vrijednost i što se očekuje sljedeće godine?

Trenutno cijena zlata izražena za uncu iznosi 4340 dolara. Drugim riječima, ako očekujemo da će do kraja godine biti na 5000 dolara, to je svega 15 posto rasta, što je iznimno moguć scenarij. Čak bih rekao da je to, po očekivanjima nekih velikih investicijskih banaka, dosta nisko očekivanje zato što su neki išli čak i preko 6000 dolara samo do kraja godine, odnosno u ovih nekoliko mjeseci koliko nam je ostalo.

Moja očekivanja su da ćemo minimalno doći na nekih 5000 dolara. Kad govorimo o zlatu, moramo gledati što se događa u globalu. Trenutno sve govori – i povećanje američkih kamata, koje inače loše utječe na cijenu zlata, i još nekoliko faktora – da će povjerenje u američki dolar i dalje padati te da će centralne banke i veliki igrači ulagati u zlato. Bez obzira na sve, čak i da mu cijena do kraja godine ne dosegne ili ne prijeđe 5000 dolara, možemo to bez ikakvih problema očekivati u 2027. godini.

Sad je teško reći što će se dogoditi 2027. Šest do sedam tisuća dolara, po nekim sadašnjim informacijama i po onome što vidim – ne bih rekao da je to moguće. Ali nikad ne znamo kad će brojke biti vidljive. Velikim igračima koji ulaze i masovno kupuju zlato odgovaraju niže cijene. Kad igrači masovno krenu, kad su informacije posvuda i kad dođe do nestašice fizičkog zlata, cijena automatski odlazi u nebo, no više će sve ovisiti o tome što će mali ili retail ulagači napraviti, hoće li ponovno biti određena navala ili ne.

Bilježi se povećana potražnja za zlatom, a tko su najčešći kupci i što nam to govori o njima?

Drugi najveći ulagači su mali retail investitori, pogotovo u Aziji, gdje je izrazito velika potražnja, pogotovo nakon što je Kina prije nekoliko tjedana ukinula mogućnost trgovanja 'papirnatim' zlatom. Tjera se ljude da ulažu isključivo u fizičko zlato i samim time se očekuje da će cijena skočiti.

U zapadnim zemljama zbog izrazito velikih skokova AI dionica i indeksnih ETF-ova nismo vidjeli toliku količinu prelaska na zlato kao u zlato. Ali vidimo da je velika potražnja. Rekao bih da smo samo početkom ove godine imali skok od nekih 100 posto kad gledamo isti period lani, kako u Hrvatskoj, tako i u ostatku svijeta.

Cigle, čarape, zlato

Kakva je situacija s tržištem zlata u Hrvatskoj? Kolika je njegova vrijednost?

Po onome što smo vidjeli 2018. godine, to je bilo svega nekoliko milijuna eura ili možda nekih 50 milijuna kuna prometa investicijskim zlatom u Hrvatskoj. Lani je – kad zbrojimo sav promet isključivo fizičkog zlata, a ne izvedenica ili ETF-ova, u što su Hrvati također ulagali – tržište bilo vrijedno oko 700 milijuna eura. Ove godine očekuje se da će to tržište biti u najmanju ruku jednako, ali po brojkama vidimo da bismo se do njezinog kraja mogli približiti milijardi eura prometa u investicijskom zlatu.

Poznato je to da naši građani vole štedjeti 'u cigli', odnosno kupovati nekretnine kojima vrijednost rijetko pada, ili držati novac 'u čarapi', odnosno na bankovnom računu, bez obzira na utjecaj inflacije. Koliko je zlato dobra alternativa takvom raspolaganju imovinom? Zašto?

Prije tridesetak godina Hrvati nisu imali kvalitetne opcije za ulaganje. Financijska tržišta zapravo nisu ni postojala i stariji ljudi uglavnom su imali dvije opcije. Jedna je bila štednja u banci, a kad pogledamo, bile su dosta velike stope inflacije, uglavnom veće od neke prosječne stope štednje u Hrvatskoj. Tako da je opcija štednje bila dosta loša. Druga opcija bila je ulagati u 'ciglu', odnosno graditi, zidati ili kupiti nekretninu jer su se nekretnine pokazale kao jako dobra investicija i cijene im rastu iz godine u godinu.

Kad gledamo mlađe ulagače, oni su počeli otkrivati financijska tržišta, a pogotovo trgovati preko mobilnih aplikacija. No i dalje to nije u potpunosti izbrisalo stare ulagače, kojih je puno više i koji imaju puno više kapitala. Oni i dalje imaju potrebu ulagati u 'ciglu' i stavljati novac na štednju. To se pokazuje i po tome da je trenutno 40 milijardi eura na štednji u Hrvatskoj. No taj iznos usporava. Imali smo 2020. i 2022. godine povećanu stopu inflacije, a sad imamo inflaciju koja je među najvišima u Europi, stoga su se ljudi počeli raspitivati i dolaze do toga da im je zlato dosta kvalitetna solucija za njihov problem.

Njegove prednosti u odnosu na ulaganje u nekretninu su te da je zlato puno likvidnije od nekretnine, lako je prenosivo. Vrijednost jednog stana stane u jedan džep. To su dvije poluge od kilograma, ili 240.000 eura, koje vam lako stanu u džep i možete bez problema prijeći granicu s time. Ako vam treba gotovina, s istim tim kilogramom ili dva možete bilo gdje u svijetu doći do nekretnine praktički istog dana. To su neke glavne prednosti.

Osim toga, nema održavanja, no mana je to što, ako imate nekretninu, možete imati rentu na njoj, a prva i osnovna stvar kod zlata je da ne očekujete nikakvu dividendu ili kamatu, već da ono služi kao diverzifikacija ili sredstvo za očuvanje imovine. Hrvati su u posljednjih nekoliko godina počeli shvaćati da je zlato vrlo kvalitetna opcija i zbog našeg truda i velikog broja edukativnih materijala koje puštamo u optjecaj.

Nažalost, najčešće čujemo, i to je apsolutno pogrešno, da je zlato rezervirano isključivo za bogate ulagače. To nije istina. Imate poluga od 150 eura pa naviše i možete od tog iznosa početi ulagati u zlato.

Kako vi pristupate ulaganju? Koliko ste uložili u zlato, a koliko u dionice, obveznice...?

Većina je svakako u zlatu, ali i u srebru. Netko ulaže u treći mirovinski stup. Ne očekujem da ću živjeti od državne mirovine, već od onoga što sam sebi pripremim za stare dane. To je dugoročna investicija. Ne zanima me hoće li cijena zlata ili srebra ići 20 posto gore ili dolje. Gledam dugoročno. Da danas bude pad cijene zlata od 20 posto, za što je gotovo nikakva vjerojatnost, dugoročno gledajući sve će se iznivelirati. Jedino mogu razmišljati o nadokupnji ako vidim veće korekcije.

Rekao bih da su dionice precijenjene, a vidimo to po različitim pokazateljima. Warren Buffett, jedan od najvećih investitora, ima iznimno velike količine gotovine i mislim da drži oko 350 milijardi dolara u gotovini. On u posljednjih nekoliko godina izlazi iz dionica, a rekao je da su precijenjene i nikad ne znate kad će doći do korekcije. Imali smo AI bum i on će po povijesnim podacima, kad pogledamo što se događalo nakon otkrića neke velike tehnologije, završiti velikom korekcijom. Sad ni pod razno ne razmišljam o ulaganjima, niti o takozvanom shortanju dionica, zato što bih morao osam sati dnevno provesti analizirajući tržište, a ne samo slušajući neke kanale na YouTubeu i analitičare koji iznose svoje zaključke temeljene na stavu: 'Ako ja imam neku dionicu, ta dionica je dobra. Ako sam je prodao, onda više nije dobra.'

Tako da vjerujem samo sebi i ne želim pustiti ništa nekom drugom neopravdanom. To, drugim riječima, znači da je druga opcija i nekretnina.

Tržište u Hrvatskoj

Možete li nam dati neke podatke o trenutnom stanju na tržištu u Hrvatskoj? Kupuju li se više zlatnici ili poluge?

Puno se više kupuju poluge. Investicijski zlatnici idu do težine od unce, a ima i većih investicijskih zlatnika, ali to su puno rjeđa izdanja i automatski puno veće premije. Imamo neku tržišnu vrijednost zlata i automatski plaćamo više za teže zlatnike te je najoptimalnije ulaganje ono u zlatnike od unce.

Najčešće su to poluge od unce, 50 grama i 100 grama te se kupuju kao investicija. U ponudi imamo i poluge od kilograma. Ali kad netko kupuje, onda razmišlja o fleksibilnosti. Ako imam 50.000 eura za ulaganje, neću ih staviti u polugu koja košta okvirno 50.000 eura zato što, ako mi zatreba 10.000 eura, moram prodati cijelu polugu. Ako imam zlato u manjim komadima, onda mogu prodati polugu od 50 grama i dobiti 5000 eura.

Smatra li se zlato investicijom ili očuvanjem vrijednosti za budućnost?

To su različite skupine ljudi. Imamo investitore koji parkiraju određenu količinu novca u zlato i puštaju da vide što će se dogoditi u sljedećih nekoliko godina. Savjetujemo im da nije dobro ulagati u zlato na šest mjeseci zato što nikad ne znate što će se dogoditi u tih šest mjeseci. To su uglavnom dugoročni investitori, od tri do pet godina, koji gledaju to kao na neku štednju za mirovinu. Umjesto da stavljaju novac na banku, kupuju manje apoene zlatnih poluga i na taj način dugoročno štede. Kad budu išli u mirovinu, moći će prodati 10-gramsku polugu zato što im se pokvario frižider ili im zatreba za doktora...

Tko više kupuje zlato – zreliji ljudi ili mlađe generacije?

Imamo i mlađe ulagače, čak od 18, 19 godina, povećan je udio ljudi koji su počeli ulagati. To je, recimo, jedna poluga. Zanimljivo je to da se zlato jako puno počelo kupovati za krštenja i pričesti jer se ne daje više novac, niti lančići, već se daje investicijsko zlato kao poklon. To su nam najmlađi ulagači, odnosno njihovi roditelji, bake, djedovi ili rodbina za njih su uložili u zlato. Ali daleko najveći dio ulagača je od 40 godina pa naviše zato što oni imaju veće količine novca za ulaganje, pa i ulažu.

Pamtite li neku anegdotu s kupcima, odnosno ulagačima u zlato?

Ima toga dosta. Naš klijent, koji inače redovito kupuje investicijsko zlato, jednom je došao i rekao da je čistio stan te pronašao neke kovanice s kojima nije znao što da radi, hoće li ih baciti ili zadržati. Došao je kod nas sa šačicom kovanica. Mi gledamo i pitamo ga: 'Vi ste to mislili baciti? Ako jeste, onda bacite to tu.' To je bilo nekih 30.000 eura u kovanicama. On nam kaže da je to njegova mama godinama imala u pepeljari. Dobila je do od nekoga i tako držala. Bili su to britanski sovereigni.

Isto je zanimljiva priča o tome da su ljudi kupili kuću, išli je obnavljati i na kraju našli hrpu zlata zazidanu u dimnjak. To je bila i sretna i tužna priča jer ljudi nisu znali što imaju. Nažalost, dio zlata su prodali kod otkupljivača koji su ih, kad su skužili da ovi ne znaju što je to, oderali. Dali su im možda 30 posto vrijednosti. Kad su došli kod nas, nisu mogli vjerovati.

Isto tako je došao čovjek s djedovim zlatnim zubima. Odlučio ih je prodati da bi kupio kartu za Thompsonov koncert. Na kraju mu je još i ostalo novca.

Budućnost ulaganja u zlato

Što predviđate u budućnosti po pitanju domaćeg tržišta zlata?

Svakako će se sve veći broj ljudi okretati zlatu. Hrvatsko tržište je relativno mlado. Kad smo ušli u EU 2013. godine, maknuti su PDV i porez na luksuz sa zlata, što je onda postala isplativa investicija, za razliku od srebra, na koje još uvijek imamo PDV i zato se prodaje u puno manjim količinama. Treba gledati tu razliku između kupovne i prodajne cijene zlata. To je mala razlika ako je ono deklarirano kao investicijsko. Na zlatni nakit se plaća, a na investicijsko zlato ne plaća se PDV.

Najčešća su pitanja na samim počecima bila: 'Kako da ja znam da je to zlato pravo?' To je jednostavna procedura testiranja jer ono ima određena svojstva i karakteristike. Ako i nemate specijalizirane uređaje, možete sami s velikom sigurnošću provjeriti je li sa zlatom sve u redu ili nije. Dosta ljudi nam se obraća jer nudimo besplatnu procjenu te u nekoliko sekundi procijenimo čistoću i radi li se o zlatu ili ne.

Kad saznaju odgovor na to pitanje, onda je drugo pitanje: 'Kupio sam zlato i što sad? Kako ću doći do gotovine?' Oni se boje da će u velikim krizama to biti toliki problem da ga neće moći prodati. To uopće nije nikakav problem. Smatramo se mjenjačnicom i uvijek ćemo zamijeniti novac za zlato ili zlato za novac. Kad to shvate, jednostavno kreće ulaganje. Očekujem da ćemo doći na razinu ulaganja kao u Austriji, Njemačkoj ili Švicarskoj i da ćemo vidjeti da puno veći broj ljudi želi ulagati u zlato nego sada.

Kakve su procedure po pitanju kupnje i prodaje zlata ili provjere njegove kvalitete?

Hrvatski zakoni vezani za sprječavanje pranja novca i financiranje terorizma su striktni. Do 1000 grama možete kupovati anonimno, a od 1000 grama moramo vas provjeriti, uzeti osobnu iskaznicu, zapisati tko ste i onda možete kupovati neograničene količine, ali uz zapreku do 10.000 eura u gotovini. Poslije toga mora ići bankovna transakcija. Dođete, naručite se, kažete što želite i mi to pripremimo. Kad vidimo novac na računu, zlato je spremno za preuzimanje.

Provjera zlata je takva da imamo specijalizirane uređaje koji ga mogu ne samo površinski, nego i dubinski provjeriti. Postoji način da se 'krivotvori' poluga tako da se obloži volfram, jedini metal koji ima gotovo istu specifičnu gustoću kao i zlato, odnosno 19,3 grama po centimetru kubičnom. Taj se metal obloži malo debljim slojem zlata i vi vidite polugu, ali ne kužite da je unutra drugi metal. Postoje uređaji s ultrazvučnim valovima koji automatski otkrivaju je li sve u redu ili nije i ti testovi traju po pet sekundi. Poluge do 100 grama nalaze se uglavnom u plastičnim pakiranjima, a zrake prolaze i kroz njih i kažu je li sve u redu ili nije.

Što se tiče otkupa, provjeri se poluga i isplata ide na licu mjesta i isti dan.

Koje biste savjete dali onima koji dosad nisu ulagali u zlato, a žele to učiniti?

Najčešće ljudi nisu svjesni vrijednosti zlata, pogotovo kad donose nakit. Nerijetko se iznenade kad za lančić dobiju 2000 eura i zaista su to dosta veliki šokovi. Nama je prosječan otkup vrijedan od 600 do 800 eura. Kako je cijena zlata skočila, tako je skočila i cijena otkupa. Oni koji ulažu u investicijsko zlato već su upućeni u vrijednost. To nije nikakav problem.

Svima bih preporučio, kad već odluče kupiti investicijsko zlato, da moraju biti svjesni da je to dugoročna investicija, jer to nije nešto čime se špekulira, te da ne očekuju da će dobiti 20-30 posto, kako mu je cijena rasla u posljednjih nekoliko godina. Dugogodišnji prosječni rast je otprilike devet posto i to bi trebali očekivati. Sve ostalo je super, ali to ne znači da će cijena zlata rasti devet posto svake godine. To je dugogodišnji prosjek. Tako da im savjetujem da ne čitaju različite informacije jer, jednostavno, ako danas kupe, za pet godina ovo će biti mala cijena.