Musk predviđa da će u narednih 10 do 20 godina roboti ukloniti sve probleme i ljudi će biti slobodni birati hoće li raditi ili ne. On vjeruje da će dani prekomjernog rada, osjećaja zaglavljenosti na poslu koji mrzite ili pritiska da se bavite dodatnim poslom kako biste spojili kraj s krajem ubrzo nestati.

'Roboti će iskorijeniti siromaštvo. Država će vam isplaćivati dovoljno novca za život, imat ćete besplatnu medicinsku skrb i nećete morati štedjeti novac', tvrdi Musk.

Je li ovo samo san? Ili je utemeljeno na stvarnosti? Zamislite da vam je sve plaćeno i da možete raditi ili ne. Provjerili smo što drugi stručnjaci kažu o ovom predviđanju i kakvi su dosadašnji zaključci u raspravi o uvođenju univerzalnog osobnog dohotka (UBI) kao rješenju problema gubitka posla uzrokovanog umjetnom inteligencijom.

'AI će eliminirati siromaštvo'

Rasprava o univerzalnom osobnom dohotku je posljednjih godina, kako se ubrzava razvoj umjetne inteligencije, postala puno konkretnija nego prije. Dominantna teza je da automatizacija, AI i platformna ekonomija trajno smanjuje potrebu za ljudskim radom u većini gospodarskih sektora. Dakle, ne radi se više o 'privremenoj prilagodbi', već dolazi do tektonskih promjena na tržištu rada jer prestaje potreba za brojnim kvalificiranim poslovima koje obavljaju tzv. bijeli ovratnici.

Prema Business Insideru, Musk ima istomišljenike među drugim financijskim guruima te se oni slažu da u budućnosti umjetna inteligencija može eliminirati siromaštvo, stvoriti obilje i učiniti sve bogatima. Bill Gates i Sam Altman također vjeruju da će ona eliminirati potrebu za radom i da će svi primati 'univerzalne visoke prihode'. Gates smatra da će ljudi neke zadatke ostaviti za sebe, a umjetna inteligencija omogućit će razmatranje nekada nezamislivih promjena, poput dvodnevnog ili trodnevnog radnog tjedna.

Ponavljanje povijesti

Neki stručnjaci vide ponavljanje povijesti u ovom predviđanju univerzalnog bogatstva. Tim Weerasiri, financijski direktor tvrtke Ninety, tvrdi da mišljenje da će AI učiniti rad neobaveznim u roku od 10 do 20 godina odražava poznati povijesni obrazac.

'Tijekom industrijske revolucije nove tehnologije dramatično su povećale produktivnost, ali neposredni rezultat nije bio univerzalni prosperitet. Dogodila se prvenstveno koncentracija bogatstva', kaže Weerasiri i podsjeća da su vlasnici tvornica i kapitala ostvarili dobit mnogo prije nego što su radnici vidjeli poboljšane plaće ili kraći radni tjedan. Koristi se tako nisu proširile na njih sve do desetljeća društvenih napetosti, političkog pritiska i institucionalnih reformi.

'Umjetna inteligencija spremna je ponoviti isti model, samo brže', objašnjava Weerasiri. 'Modeli, podaci i platforme skaliraju se s gotovo nultim marginalnim troškovima, snažno favorizirajući one koji posjeduju kapital, a ne one koji doprinose radom. Bez intervencije, ova dinamika ubrzat će nejednakost mnogo prije nego što obilje dosegne sve', komentira Weerasiri za Forbes.

Pojedini znanstvenici koji su se bavili ovim pitanjem izražavaju skepsu u pogledu stvaranja brzih uvjeta za uvođenje univerzalnog osobnog dohotka. Nobelovac Daron Acemoglu u svom radu 'Jednostavna makroekonomija AI-a' (The Simple Macroeconomics of AI) tako procjenjuje da će AI utjecati na povećanje BDP-a SAD-a za približno jedan posto u sljedećih 10 godina jer se samo oko pet posto poslova može profitabilno automatizirati u tom razdoblju.

UBI kao unapređenje socijalne države i odgovor na nejednakosti

Reformatori koji razmatraju primjenu univerzalnog osobnog dohotka smatraju da bi on mogao zamijeniti današnji sustav socijalne države što se odnosi na redistribuciju dohotka prema ranjivim skupinama. Prema njihovom mišljenju, današnji sustavi su administrativno skupi, fragmentirani i nedovoljno efikasni.

Pravo na univerzalni osobni dohodak imao bi svaki građanin u istom iznosu, a na taj način smanjila bi se birokracija i zajamčila osnovna sigurnost svima. Ključna ideja je: manje kontrole, više povjerenja u građane.

Zagovornici univerzalnog dohotka smatraju da je on ujedno najbolji odgovor na rast nejednakosti. U današnjem sustavu rast produktivnosti u najvećoj mjeri pogoduje kapitalu, a ne radu, stoga se bogatstvo sve više koncentrira kod vlasnika tehnologija, podataka i platformi. S druge strane, porezni sustavni kaskaju za novom ekonomijom.

Univerzalni osobni dohodak razmatra se kao mehanizam redistribucije tehnoloških renti i uvođenja tzv. društvene dividende, a ona bi pripadala svima jer je znanje kolektivni proizvod.

Problemi i nedoumice oko uvođenja

Ideja uvođenja univerzalnog dohotka je privlačna, ali trošak bi bio ogroman. Procjene pokazuju da bi čak i relativno skroman UBI mogao koštati više bilijuna dolara godišnje u velikim ekonomijama. Primjerice, za univerzalni dohodak u Hrvatskoj u visini prosječne plaće po glavi stanovnika bilo bi potrebno oko 66 milijardi eura godišnje, a ukupan državni proračun za 2026. iznosi oko 40 milijardi eura.

Kritičari upozoravaju da bi uvođenje univerzalnog dohotka zahtijevalo dramatično povećanje poreza ili ukidanje drugih socijalnih programa, a reformatori da će se UBI bez problema moći financirati iz bogatstva koje stvaraju AI i roboti.

Neka istraživanja potvrđuju da bi, uz dovoljnu razinu automatizacije i oporezivanja profita koji donosi AI, bilo moguće financirati UBI bez dodatnih poreza na rad. U toj viziji on je način da se produktivnost strojeva redistribuira na cijelo društvo. Jedan od modela moglo bi biti oporezivanje ekvivalenta rada umjetne inteligencije/robotske automatizacije istom stopom kao i rada. Ekvivalentne jedinice rada oporezivale bi se tako u skladu s time – što se više rada ulaže, to su prihodi veći.

Uništava li UBI motivaciju za rad?

Često se postavlja pitanje hoće li ljudi izgubiti motivaciju za rad ako budu primali stalni dohodak od države. Dosadašnji eksperimenti i istraživanja pokazuju da UBI u pravilu ne dovodi do masovnog odustajanja od rada, ali može blago smanjiti ukupne radne sate u nekim skupinama.

UBI je testiran u više zemalja i programa, a rezultati su iznenađujuće slični. Primjerice, na Aljasci svaki stanovnik dobiva godišnju dividendu iz naftnog fonda te studije pokazuju da to nije dovelo do pada zaposlenosti i rasta nezaposlenosti. I u drugim slučajevima eksperimenti su pokazali pozitivan učinak jer ljudi koriste sigurnost koju im pruža univerzalni dohodak da se školuju, pokrenu posao ili traže bolji posao.

Kontinuirana rasprava o UBI-ju i dalje dobiva na zamahu, potaknuta ekonomskim promjenama koje se pripisuju automatizaciji i umjetnoj inteligenciji. Zagovornici tvrde da on može riješiti te izazove i ponuditi sigurnosnu mrežu, a kritičari se usredotočuju na njegove potencijalne troškove i učinke na poticaje za zapošljavanje. Donositelji politika i građani moraju pažljivo odvagnuti ove čimbenike dok se nastavljaju rasprave o izvedivosti i provedbi UBI-ja.