Energetske zajednice na principu otvorenosti, uključivosti i uz zadržavanje autonomije od velikih poduzeća, omogućavaju da građani, mali poduzetnici i obrtnici, predstavnici javnog sektora, ali u nekim slučajevima i veće tvrtke, na jednostavan način izravno sudjeluju u proizvodnji vlastite obnovljive energije.

Iako je zakonodavni okvir koji definira energetske zajednice usvojen prije gotovo četiri godine, u Hrvatskoj su do sada službeno registrirane samo tri energetske zajednice građana i niti jedna zajednica obnovljive energije, a posljednja energetska zajednica građana registrirana je prije više od godinu dana, rekao je Čačić Hini.

Smatra da je problem višestruk. 'Kod energetskih zajednica građana proces registracije je vrlo kompleksan, skup i nije ga jednostavno proći, a kod zajednica obnovljive energije nije uopće definiran.' Problem je i još uvijek neisplativ poslovni model za energetske zajednice, što je, ističe, 'vrlo bitan motivator za građane da uopće krenu u cijelu priču'.

Borba s administracijom: 18 dokumenata i 18 koraka

Direktorica Obnovljivih izvora energije Hrvatske Maja Pokrovac kaže za Hinu da situacija s energetskim zajednicama, nažalost, pokazuje da je administracija i dalje najveća prepreka uključivanju građana u proizvodnju čiste energije.

'Važno je naglasiti da su propisi o energetskim zajednicama u nadležnosti HERA-e, iste one regulatorne institucije koja već više od tri godine nije donijela odluku o jediničnoj cijeni priključenja na mrežu. To samo dodatno pokazuje koliko je cijelo područje sporo i neusklađeno', tvrdi Pokrovac.

Za energetske zajednice građana kaže da je postupak registracije poprilično zahtjevan, potrebno je prikupiti 18 različitih dokumenata i proći kroz 18 koraka, što zahtijeva puno vremena i znanja, zajednica mora imati i zaposlenika, a sve to je za većinu ljudi, osobito za male lokalne inicijative, obeshrabrujuće.

Za zajednice obnovljive energije, koje bi trebale biti moderniji i jednostavniji model, kaže da u praksi proces uopće nije definiran, ne zna se koji dokumenti su potrebni, kojim se institucijama obraćati, niti kojim redoslijedom. Ljudi zapravo nemaju putokaz kako osnovati takvu zajednicu.

'Zbog takvih procedura Hrvatska danas ima samo tri registrirane energetske zajednice. Usporedbe radi, Austrija ima više od 1200, a Nizozemska 714. Sve dok se postupci ne pojednostave i ne učine razumljivima, građani i lokalne zajednice teško mogu postati aktivni sudionici energetske tranzicije', upozorila je Pokrovac.

Omogućiti održiv poslovni model

Čačić kaže da je dijeljenje energije između članova zajednice jedan od osnovnih poslovnih modela koji u drugim državama EU normalno funkcionira, ali u Hrvatskoj 'to nije omogućeno od strane HEP ODS-a koji još uvijek radi na prilagodbama svog tehničkog sustava za obračun na taj način potrošene energije, unatoč zakonskoj obvezi da to provede'.

Druga opcija poslovnog modela je prodaja proizvedene električne energije na tržištu. Međutim, kako zajednice svoje prve projekte često razvijaju kao proizvodna postrojenja manje snage te s malom količinom proizvedene energije 'ne mogu parirati velikim igračima na tržištu'.

'Ako zaista želimo više projekata energetskih zajednica u praksi, moramo stvoriti poticajno okruženje i održiv poslovni model za građane, dati im šansu - bilo kroz omogućavanje ekonomski opravdanog modela dijeljenja energije, osiguravanje kvote za otkup proizvedene energije za energetske zajednice ili neki drugi poticajni mehanizam', poručio je Čačić.

Kaže da se zajednica obnovljive energije može formirati u jednom kvartu ili dijelu grada gdje građani, poduzetnici i obrtnici koji tamo žive, nemaju dovoljno svojih krovova za proizvodnju dovoljne količine energije iz sunčane elektrane.

To može biti zbog malih dostupnih površina krova, kao za građane koji žive u neboderu, koji ima dosta stanara, ali vrlo mali krov, ili za građane koji žive u zaštićenom području ili povijesnim gradskim jezgrama gdje postoje zabrane stavljanja panela na krov.

U takvim slučajevima građani mogu formirati energetsku zajednicu te kroz nju skupiti potrebne resurse i primjerice zakupiti veliki krov na proizvodnoj hali ili na školskoj dvorani koja se nalazi u blizini i na njoj izgraditi svoju elektranu.

U trenutku kada u Hrvatskoj bude omogućeno dijeljenje energije, tada bi članovi takve energetske zajednice mogli energiju koja je proizvedena u njihovoj elektrani koristiti u svom kućanstvu ili poslovnom prostoru i na taj način si umanjiti troškove, objasnio je Čačić.

Kaže da su višestambene zgrade veliki potencijal za povećanje proizvodnje energije iz sunca, jer imamo jako puno zgrada koje imaju dovoljno velik krov na koji se može postaviti elektrana koja bi mogla umanjiti troškove za energiju za veći broj suvlasnika, a ne samo za zajedničku potrošnju, što je danas najčešće slučaj.

'Iskreno se nadamo da će dijeljenje energije biti omogućeno vrlo skoro, a prema posljednjim informacijama od HEP ODS-a oni su u završnoj fazi dorade svog sustava i očekuju da će dijeljenje energije biti omogućeno u prvom kvartalu 2026. godine. Ako se to ostvari, to će biti veliki poticaj za energetske zajednice', poručio je Čačić.

Greenpeace: Glas građana za zelenu energiju

'Energetske zajednice su glas građana za zelenu energiju - ljudi se udružuju kako bi lokalno proizvodili, dijelili i koristili čistu energiju. One razbijaju okove ovisnosti o fosilnim gorivima i vraćaju moć građanima. Iskorištavanjem energije sunca, vjetra i drugih obnovljivih izvora, energetske zajednice pokazuju da je demokratska i održiva energetska budućnost moguća', poručuje programska voditeljica Greenpeacea Hrvatska Petra Andrić.

Ističe kako je u mnogim zemljama, osobito u zapadnoj Europi, razvoj energetskih zajednica dobio zamah zahvaljujući političkoj volji i kvalitetnom zakonodavnom okviru.

'U Hrvatskoj, međutim, izostanak političke odlučnosti i sporost administracije koče potrebne promjene. Građanima je nužno otvoriti prostor za aktivno sudjelovanje u energetskoj tranziciji, a za istinski razvojni zamah, uz financijske poticaje, Vlada treba i informirati građane o prednostima energetskih zajednica - od ušteda energije i nižih računa do zaštite okoliša i ublažavanja klimatskih promjena', naglasila je Andrić.