reportaža sa zagrebačkih ulica

[FOTO/VIDEO] Taksiranje u vrijeme korone: Nema više soma pa doma. Sad ako se uhvati 200 kuna na dan, sretan ste čovjek

16.12.2020 u 08:43

Bionic
Reading

Djelomičan lockdown snažno je pogodio zagrebačke taksiste. Promet im je, kažu, pao za više od 80 posto, a na pojedinačnu vožnju znaju čekati i nekoliko sati. 'Bačeni smo na prosjački štap!' požalili su se novinarskoj ekipi tportala

Njihove glavne punktove u centru grada obišli smo u utorak u prijepodnevnim satima. Na ulicama nema uobičajenog adventskog šušura kao prijašnjih godina. Život je prigušen koronamjerama.

'Sve je stalo. Promet nam je pao više od 80 posto. Nema Adventa, nema stranaca. Strani jezik nismo mjesecima čuli. Nema transfera do aerodroma. Nekad su nam vikendi bili udarni jer su radili klubovi, sad ni toga više nema. Prije smo znali reći, u našem žargonu, 'soma pa doma'. Znači u džep stavite tisuću kuna i idete kući. Sad dnevno ne možete zaraditi ni 200 kuna. Znam čekati i tri do četiri sata na jednu vožnju. Užasno je...', kaže Ivan Jelačić, taksist četiri godine.

Sebe smatra sretnim čovjekom jer uz taksiranje vodi i građevinski obrt. Da ovisi samo o cesti, ne bi znao kako prehraniti obitelj.

'Strašno mi je žao kolega koji žive samo od taksija. Upravo sam sad jednom posudio 200 kuna kako bi preživio. Ima četvero djece, a novca niotkud. Strašna su ovo vremena', kaže Ivan.

Njegove riječi potvrđuju ostali taksisti u Gajevoj ulici. Njihovo tradicionalno stajalište uz dvorište Arheološkog muzeja puno je automobila. Većina ih sjedi u toplim vozilima s mobitelom u ruci.

Ipak, na prohladni zagrebački zrak izlazi Mirela Ivančić. Želi nam svojim riječima opisati s čime se taksisti trenutno suočavaju.

'Bavim se ovim poslom oko godinu i pol. Prije sam radila na sudu kao administrativni djelatnik, ali je plaća bila mala za samohranu majku. Taksi mi se tad učinio kao dobra investicija. I sve je bilo ok dok je bilo posla. Zarađivala sam više nego u državnoj službi. Sad je jako, jako teško... Imam najviše četiri vožnje dnevno za ukupno 150 kuna. Moram platiti najam auta, porez državi, a imam sina od sedam godina. Jedva krpam kraj s krajem. Pomažu mi prijatelji... Taksisti su bačeni na prosjački štap', ustvrdila je Mirela.

Njezin kolega Zoran Šlosar vozi taksi osam godina. Inače radi kao vozač za veću kockarnicu, ali je ona zatvorena zbog mjera.

'Svejedno je vozili za Radio Taxi, Cammeo, Uber ili Bolt. Nitko nema posla. Čudna su ovo vremena. Vožnja taksijem je nikad jeftinija, ali klijenata nema. Ne znam kako ćemo obnoviti vozni park jer od iduće godine na snagu stupa zakon po kojem automobil ne smije biti stariji od pet godina. Ljudi će se morati zaduživati', zabrinut je Zoran.

Kad je riječ o nošenju maski za vrijeme vožnje, taksisti tvrde da se gotovo svi mušterije pridržavaju toga. Oni koji to ne žele u pravilu neće dobiti vožnju.

'Bez maske ne vozim. Onaj koji je ne želi nositi mora izaći iz automobila. Bojim se korone zbog sebe i svoje obitelji. Napravit ću sve da izbjegnem to zlo', kaže Zoran.

Pozdravljamo ekipu u Gajevoj i krećemo prema Trgu Republike do Hrvatskog narodnog kazališta (HNK), pokraj kojeg je još jedno veliko tradicionalno stajalište taksija. Uz put uzimamo izjavu od taksista parkiranog u Preradovićevoj ulici.

Pristaje na razgovor, ali bez fotografiranja i navođenja imena.

'Ako uhvatiš pet vožnji u danu, super je. Taman da pokriješ cigarete, benzin i gablec. Ako još uspiješ pokriti davanja državi, ti si sretan čovjek. Većina taksista je tražila potporu države od 4000 kuna. I ja sam to napravio u listopadu, ali još nisam dobio novac. Valjda bude skoro, inače ode sve u pm.'

Strah od fotoobjektiva pokazali su i njegovi kolege kod HNK. Mlađi taksisti uz to su se uplašili novinarskog diktafona, tako da je pred njega stao samo njihov kolega veteran.

  • +14
Taksisti u Zagrebu Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Iza njega je više od 30 godina 'krstarenja' zagrebačkim ulicama. I on nas je zamolio za anonimnost.

'Ni za vrijeme rata nije bilo ovako loše. Tad je bio veći protok ljudi i normalno se radilo. Da sam mlađi, ostavio bih se taksija. Ali imam još nekoliko godina do mirovine i moram izdržati. Korone se ne bojim. Poštujem je, ali se ne bojim. Koliko znam, od 900 i nešto ljudi koji rade za Radio Taxi samo su se dosad dvojica zarazila. I to ne u vožnji, već na nekim veselicama. Mušterija u vozilu provede 15 do 20 minuta i to je prekratko vrijeme da se zarazite. Uvjeren sam da trebamo izdržati još samo nekoliko mjeseci i ova noćna mora bit će iza nas. Sigurno će biti bolje', optimističan je iskusni taksist.