Dok se američki predsjednik Donald Trump priprema za sastanak s kineskim čelnikom Xi Jinpingom, SAD pojačava pritisak na mrežu kineskih rafinerija koje, prema američkim tvrdnjama, godinama omogućuju Iranu milijarde dolara prihoda od prodaje nafte unatoč zapadnim sankcijama, piše CNN.

U fokusu su tzv. teapot rafinerije u kineskoj pokrajini Shandong i okolnim područjima. Riječ je o manjim neovisnim rafinerijama koje uz dopuštenje Pekinga prerađuju iransku naftu u benzin, dizel i petrokemijske proizvode za kinesko tržište. Upravo te tvrtke posljednjih su mjeseci postale nova meta američkih sankcija.

SAD optužuje Kinu da financira Iran

Američko ministarstvo financija neposredno prije Trumpova puta u Kinu stavilo je na crnu listu 12 osoba i tvrtki povezanih s prodajom i transportom iranske nafte prema Kini. Washington tvrdi da kineske kupnje energenata pomažu financiranju iranskih vojnih i paravojnih aktivnosti.

Američki ministar financija Scott Bessent optužio je Peking da kupnjom iranske nafte ‘pomaže financiranje iranskih terorističkih mreža’.

Kina, međutim, odbacuje američke sankcije i smatra ih nezakonitima. Peking je čak naredio domaćim kompanijama da ignoriraju američke mjere protiv pojedinih rafinerija.

Rafinerije pod povećanim nadzorom

CNN je posjetio jednu od sankcioniranih rafinerija, Hebei Xinhai Chemical Group, smještenu u industrijskoj zoni nedaleko od granice pokrajina Shandong i Hebei. Oko pogona su bile pojačane sigurnosne mjere, a zaštitari su pratili novinarsku ekipu i pokušavali spriječiti snimanje.

SAD je još prošle godine optužio Hebei Xinhai da kupuje naftu povezanu s iranskom vojskom te da koristi tankere iz tzv. ‘flote iz sjene’ za prijevoz sirovine. Tvrtka je odbila komentirati optužbe.

Amerikanci su od prošle godine sankcionirali ukupno pet kineskih rafinerija, većinom smještenih upravo u ovom energetskom središtu istočne Kine.

Male rafinerije postale ključ kineske energetske sigurnosti

Analitičari tvrde da su te manje rafinerije važan dio kineskog energetskog sustava jer kupuju jeftiniju rusku, venezuelansku i iransku naftu pod sankcijama.

‘To su male kompanije koje rade s vrlo tankim profitnim maržama. Popusti koje dobivaju na sankcioniranu naftu omogućuju im preživljavanje’, objasnila je Erica Downs sa Sveučilišta Columbia.

Procjenjuje se da je prije rata između SAD-a i Irana iranska nafta činila oko 13 posto kineskog pomorskog uvoza nafte. Nakon poremećaja na tržištu i napetosti u Hormuškom tjesnacu taj je udio, prema podacima analitičke kuće Kpler, porastao na čak 18 posto.

Analitičarka Muyu Xu upozorava da Kina želi pod svaku cijenu osigurati stabilnu opskrbu energijom.

‘Peking želi održati stabilnu opskrbu gorivom i energetsku sigurnost. Zato se oslanja na te neovisne rafinerije jer zna da one i dalje mogu nabavljati sirovinu’, rekla je Xu.

Kako funkcionira 'flota iz sjene'

Velik dio iranske nafte prema Kini stiže preko složene mreže tankera poznate kao 'flota iz sjene'. Riječ je uglavnom o starijim brodovima koji koriste razne metode prikrivanja kako bi sakrili podrijetlo tereta.

Tankeri često gase sustave za praćenje, prebacuju naftu s broda na brod na otvorenom moru ili teret prikazuju kao izvoz iz trećih zemalja poput Malezije ili Indonezije.

Posebno važna točka postao je prostor kod Singapurskog tjesnaca poznat kao EOPL (Eastern Outer Port Limits). Ondje deseci brodova prebacuju iransku naftu između tankera prije nego što ona nastavi put prema kineskim lukama.

CNN navodi da je prošlog mjeseca najmanje sedam tankera s iranskom naftom krenulo upravo iz tog područja prema lukama u Shandongu.

Američka mornarica presreće tankere

Američka mornarica posljednjih mjeseci pokušava zaustaviti dio tih pošiljki. Jedan od primjera bio je tanker Herby pod iranskom zastavom, koji je američki razarač USS Rafael Peralta presreo dok se vraćao prema Iranu.

Prema podacima satelitskog praćenja, Herby je prethodno predao teret drugom tankeru kod Singapura, nakon čega je nafta završila u kineskoj luci Yantai u pokrajini Shandong.

Iako Kina službeno ne priznaje uvoz iranske nafte u carinskim podacima, zapadni analitičari smatraju da upravo ovakav sustav prikrivenih transfera omogućuje nastavak trgovine unatoč sankcijama.

Trgovina iranskom naftom tako postaje još jedna točka sukoba između SAD-a i Kine u trenutku kada dvije sile pokušavaju stabilizirati odnose.

Washington želi presjeći financijske tokove prema Teheranu i dodatno pritisnuti Iran, dok Peking nastoji očuvati energetsku sigurnost i izbjeći veće poremećaje na tržištu nafte.

U pozadini svega vodi se i šira borba za globalni utjecaj, u kojoj energija, sankcije i trgovina postaju ključna geopolitička oružja.