Kada kamera za nadzor brzine snimi automobil iznad ograničenja, vozaču obično ne ostaje puno prostora za raspravu. Fotografija, izmjerena brzina i ograničenje trebali bi dati prilično jednostavan odgovor na pitanje je li prekršaj napravljen. No što ako vozač zapravo poštuje brzinu prikazanu na prometnom znaku, a kamera u tom trenutku misli da vrijedi sasvim drugo ograničenje?
Upravo se to godinama događalo na dijelu britanskih autocesta i glavnih cesta.
National Highways otkrio je tehničku anomaliju zbog koje su kamere u pojedinim trenucima pogrešno evidentirale vozače kao prebrze nakon promjene promjenjivog ograničenja brzine.
Od 2021. identificirano je približno 2650 pogrešnih aktivacija kamera. Neki vozači zbog toga su se suočili s postupcima zbog prebrze vožnje koju zapravo nisu počinili.
Znak pokaže novo ograničenje, kamera još misli da vrijedi staro
Problem se pojavio u sustavu HADECS, koji se koristi uz promjenjiva ograničenja brzine na dijelu britanskih autocesta i glavnih A-cesta.
Na takvim prometnicama ograničenje nije uvijek isto.
Elektronički znakovi iznad kolnika mogu, ovisno o prometu, nesrećama ili drugim uvjetima, smanjiti ili ponovno povećati dopuštenu brzinu. Kamere moraju biti sinkronizirane sa znakovima kako bi u svakom trenutku primjenjivale upravo ono ograničenje koje vidi vozač.
Problem je bio u komunikaciji između ta dva sustava.
National Highways utvrdio je da je u rijetkim situacijama dolazilo do kašnjenja između promjene ograničenja prikazanog na znaku i podatka koji je dobila kamera.
Zamislite jednostavan primjer.
Ograničenje je bilo 40 mph, odnosno oko 64 km/h. Elektronički znak zatim ga poveća na 60 mph, odnosno približno 97 km/h.
Vozač vidi 60 mph i potpuno legalno ubrza. No kamera još kratko vrijeme misli da vrijedi 40 mph.
Rezultat? Automobil koji se kreće unutar ograničenja prikazanog vozaču može biti zabilježen kao da je u ozbiljnom prekršaju.
Oko 2650 pogrešnih aktivacija
Britansko Ministarstvo prometa potvrdilo je da je National Highways od 2021. pronašao približno 2650 takvih pogrešnih aktivacija.
Problem je zahvatio 154 HADECS kamere postavljene na oko deset posto britanske strateške cestovne mreže.
U istom razdoblju te su kamere ukupno zabilježile više od šest milijuna aktivacija, pa pogrešni slučajevi predstavljaju manje od 0,1 posto ukupnog broja.
No za vozača kojem je stigla kazna taj postotak teško da predstavlja utjehu.
Važno je pritom razlikovati pogrešnu aktivaciju kamere od izrečene kazne.
Nije svih 2650 slučajeva završilo kažnjavanjem vozača jer snimka kamere sama po sebi nije posljednji korak u postupku. Podatke prikuplja sustav National Highwaysa, ali odluku o daljnjem postupanju donosi policija.
Zato britanske vlasti naglašavaju da je broj ljudi koji su doista bili nepravedno kažnjeni manji od 2650.
Ipak, potvrđeno je da su neki vozači zbog greške bili izloženi pogrešnom postupku.
Vratit će novac i izbrisati kaznene bodove
Za njih priča ima barem donekle sretan završetak.
Britanske vlasti objavile su da pogođeni vozači ne moraju sami dokazivati da su bili žrtve greške.
Relevantna policijska tijela trebala bi ih izravno kontaktirati.
Ako je vozač zbog pogrešnog očitanja platio kaznu, novac će mu biti vraćen. Ako su mu zbog navodnog prekoračenja brzine upisani kazneni bodovi, oni će biti uklonjeni.
Poduzet će se i koraci kako bi se ispravile eventualne pogrešne sudske odluke.
Problem je shvaćen dovoljno ozbiljno da je u listopadu 2025. privremeno zaustavljen prijenos podataka o promjenjivim ograničenjima s pogođenih kamera policijskim snagama dok se ne pronađe rješenje.
Razvijeno je rješenje koje je dobilo odobrenje britanskog Home Officea, a National Highways i policija rade na njegovoj implementaciji.
No ostalo je puno neugodnije pitanje.
Kako je takva greška mogla trajati godinama?
Problem se istražuje sve do 2019.
Poznati pogrešni slučajevi zasad sežu do 2021. godine.
Međutim National Highways nastavio je provjeravati podatke sve do 2019., kada je počela nadogradnja kamera povezana s problemom.
Britansko Ministarstvo prometa pokrenulo je i neovisnu istragu kako bi utvrdilo kako je anomalija nastala, kako se s njom postupalo te što treba promijeniti kako se slična situacija ne bi ponovila.
Posebno je zanimljivo koliko je problem bio teško primijetiti.
Kamere nisu cijelo vrijeme mjerile brzinu pogrešno.
Greška se pojavljivala samo u specifičnim trenucima kada se promjenjivo ograničenje mijenjalo, a znak i kamera nakratko nisu bili potpuno sinkronizirani.
Zbog toga je sustav golemu većinu vremena radio normalno.
No vozaču koji se našao ispod kamere upravo u tih nekoliko trenutaka moglo se dogoditi nešto gotovo apsurdno - vozio je brzinom koju mu je prometni znak dopuštao, a automatizirani sustav istodobno ga je tretirao kao prekršitelja.
Britanske vlasti sada pokušavaju pronaći sve takve slučajeve. A cijela priča pokazuje jednu neugodnu činjenicu modernog prometnog nadzora.
Kamera može vrlo precizno izmjeriti brzinu automobila. Ali ako joj sustav u tom trenutku kaže pogrešno ograničenje, precizno mjerenje može proizvesti - potpuno pogrešan rezultat.