Neobičan slučaj dogodio se u Latviji, a njegov rasplet objavio je tamošnji javni medij LSM, pozivajući se na državno tužiteljstvo. Zemgalski regionalni sud 22. listopada donio je konačnu odluku u postupku protiv vozača Audija koji je u ožujku 2024. izazvao veliku pozornost javnosti snimkom ekstremno opasne vožnje.

Na snimci se vidi kako automobil razvija brzinu od gotovo 240 km/h i velikom brzinom prilazi naselju Tīnūži. Vozač pritom nastavlja juriti i nakon prolaska pokraj znaka koji označava početak naselja, a u jednom trenutku dolazi nadomak ozbiljne nesreće.

Snimio je vlastitu vožnju i objavio dokaz protiv sebe

Prema informacijama latvijskog tužiteljstva, vozač je snimku sam objavio na društvenim mrežama. Upravo je ta objava privukla pozornost policije i pokrenula postupak.

Posebno su zastrašujući detalji vožnje koje prenosi latvijska novinska agencija LETA.

Audi se naselju približavao brzinom od gotovo 240 km/h, a pokraj znaka za početak naseljenog mjesta prošao je brzinom većom od 200 km/h.

Približavajući se kružnom toku, vozač je naišao na kamion ispred sebe i dva kamiona iz suprotnog smjera. Naglo je kočio, a zatim kroz kružni tok prošao suprotnim smjerom, za dlaku izbjegavši sudar.

Prema opisu snimke, nakon zaustavljanja iz kočnica Audija izlazio je dim, dok su osobe u automobilu razgovarale o onome što se upravo dogodilo.

No ono što je vozač možda smatrao snimkom kojom će impresionirati pratitelje na društvenim mrežama pretvorilo se u ključni dokaz protiv njega.

Sud je zaključio da je svojim ponašanjem ozbiljno ugrozio vlastiti život, živote putnika i drugih sudionika u prometu.

Posebno je istaknuo i činjenicu da je vozač snimao opasnu vožnju te je potom javno objavio.

Nije bilo radarske snimke, ali sudu je dokaz bio dovoljan

Najzanimljiviji dio slučaja odnosi se na način dokazivanja prekršaja.

Naime, latvijsko tužiteljstvo naglašava da je presuda važan pravni presedan jer potvrđuje da prekoračenje brzine ne mora biti dokazano isključivo podacima s policijskog radara ili drugog posebno propisanog mjernog uređaja.

U određenim okolnostima dokaz može biti i javno dostupna videosnimka, ako se zajedno s ostalim utvrđenim činjenicama može pouzdano zaključiti da je prekršaj počinjen.

Zemgalski regionalni sud prihvatio je takav pristup i vozaču izrekao najveću novčanu kaznu predviđenu za taj prekršaj - 680 eura.

Uz to mu je zabranjeno upravljanje motornim vozilima tijekom sljedećih 12 mjeseci.

Latvijsko tužiteljstvo posebno je istaknulo važnost sudske odluke za buduće postupke.

Prema njegovu tumačenju, javno objavljene snimke mogu biti dio dokaznog materijala u postupcima zbog prometnih prekršaja, čak i kada brzina nije izmjerena klasičnim policijskim radarom.

To, međutim, ne znači da je svaka snimka s društvenih mreža automatski dovoljan dokaz. Sud mora ocijeniti njezinu vjerodostojnost i povezanost s ostalim činjenicama.

Objavio je snimku, a kazna je stigla više od dvije godine poslije

Ovaj slučaj posebno je zanimljiv zbog vremenskog odmaka između opasne vožnje i konačne sudske odluke.

Snimka je objavljena u ožujku 2024., dok je sud konačnu odluku donio tek 22. listopada 2026.

Vozač je tako više od dvije godine nakon objave ostao bez prava upravljanja automobilom na godinu dana, uz novčanu kaznu od 680 eura.

Presuda se temelji na latvijskim propisima i ne znači da se identična pravila ili sankcije automatski primjenjuju u Hrvatskoj.

No slučaj pokazuje koliko se promijenio način na koji policija i pravosuđe mogu dolaziti do dokaza o opasnom ponašanju u prometu.

Nekada su vozači koji su željeli izbjeći kaznu ponajprije pazili na policijske patrole i radare. Danas pojedini prekršitelji sami javno objavljuju snimke koje mogu postati predmet policijske istrage.

A vozač Audija iz Latvije na vlastitoj je koži naučio koliko skupo može završiti takva objava.