Ali što ako automobil ima švicarske tablice? Švicarska je usred Europe, dio je schengenskog prostora i koristi EUCARIS tehnologiju za određene vrste razmjene podataka, ali nije članica Europske unije. A upravo se tu pojavljuje zanimljiva razlika u novom hrvatskom Zakonu o naplati cestarine.

Poseban automatizirani mehanizam za pribavljanje podataka o neplatišama iz članka 39. izrijekom je vezan uz vozila registrirana u drugim državama članicama EU-a.

To, međutim, ne znači da će automobil sa švicarskim tablicama biti nevidljiv novom hrvatskom sustavu.

Daleko od toga.

Njemačka i Švicarska nisu isti slučaj

Kod automobila s njemačkim registarskim oznakama situacija je prilično jasno definirana.

Ako Crolibertas utvrdi neplaćanje cestarine, a identitet osobe koja ju je dužna platiti nije moguće utvrditi na drugi razuman način, hrvatski subjekt za naplatu može putem Ministarstva zatražiti podatke iz države članice Europske unije u kojoj je vozilo registrirano.

Razmjena se provodi putem računalne aplikacije 'Toll' sustava EUCARIS.

Upravo smo taj mehanizam već detaljno obradili na primjeru njemačkih registarskih oznaka.

Kod Švicarske postoji važna razlika. Ona nije država članica Europske unije.

Članak 39. hrvatskog Zakona pritom ne govori općenito o 'stranim državama' niti o svim državama koje tehnički koriste EUCARIS. Izrijekom navodi nacionalne kontaktne točke drugih država članica Europske unije te pribavljanje podataka iz države članice EU-a u kojoj je automobil registriran.

Švicarska doista koristi EUCARIS tehnologiju za određene razmjene podataka na temelju bilateralnih sporazuma. No sama činjenica da država koristi EUCARIS nije isto što i pravna osnova koju hrvatski Zakon propisuje za automatizirano pribavljanje podataka o neplaćenoj cestarini.

Zato švicarski automobil nije isti slučaj kao njemački.

Kamera će švicarske tablice svejedno uredno snimiti

Tu dolazimo do druge velike zablude.

Činjenica da Švicarska nije članica EU-a ne znači da će Crolibertas vidjeti švicarsku registarsku pločicu i jednostavno odustati.

Novi sustav zamišljen je upravo suprotno.

Crolibertas će koristiti kamere i drugu opremu za evidentiranje prolaska vozila, prepoznavanje registarskih oznaka i utvrđivanje podataka potrebnih za naplatu. Zakon dopušta obradu oznake registarske pločice, države registracije vozila, tipa, modela, boje i drugih obilježja potrebnih za nedvojbenu identifikaciju.

Dakle portal neće samo pročitati primjerice 'ZH', 'BE' ili 'TI'.

Sustav će evidentirati i da je riječ o vozilu registriranom u Švicarskoj.

A za laka vozila vrijedi isto osnovno pravilo kao i za hrvatske automobile - prije i tijekom korištenja autoceste moraju biti uključena u ESNC prema dopuštenom modelu.

Za lake automobile to može biti ENC ili APRP, odnosno automatsko prepoznavanje registarske pločice povezane s valjanim sredstvom plaćanja.

Nacionalnost automobila tu obvezu ne mijenja.

Turist iz Züricha također se mora uključiti u sustav

To je možda najvažnija praktična poruka.

Zamislimo švicarsku obitelj koja automobilom kreće prema hrvatskoj obali. Na automobilu su ZH tablice, a vozač nikada prije nije koristio Crolibertas.

Činjenica da nema hrvatski ENC nije problem.

Lako vozilo može se uključiti prema APRP modelu unosom registarske oznake i valjanog sredstva plaćanja. Zakon predviđa uključivanje putem nacionalnog web prodajnog mjesta, mobilnih aplikacija i drugih digitalnih servisa, online bankarstva, prodajnih ureda i drugih ovlaštenih mjesta.

Postojat će i namjenske staze za brzo uključivanje.

Zakon pritom predviđa upravo situaciju u kojoj lako vozilo dođe do autoceste, a prethodno nije uključeno u ESNC. Vozač mora uključivanje provesti najkasnije na prvom namjenskom mjestu za brzo uključivanje.

Dakle logika 'stranac sam i nemam ENC' neće biti opravdanje za neplaćanje.

ENC uređaj za osobni automobil uopće nije nužan.

Registarska oznaka može odraditi njegov dio posla.

A što ako ipak prođe bez uključivanja?

Tada vrijede puno neugodnija pravila.

Vozač koji koristi autocestu bez uključenja u ESNC dužan je platiti cestarinu koju bi inače platio, ali uz nju dolazi i posebna naknada - zakonski penal od 120 eura.

Tih 120 eura plaća se neovisno o samom iznosu cestarine.

Dakle nekoliko eura ušteđene cestarine vrlo se lako može pretvoriti u račun koji je višestruko veći.

Zakon također omogućuje naknadnu provjeru podataka u ESNC-u, a podatke o korištenju autoceste i neplaćanju sustav može obrađivati upravo radi naplate i pokretanja odgovarajućih postupaka.

Za samu cestarinu i zakonski penal solidarno s vozačem mogu odgovarati i vlasnik vozila, korisnik leasinga odnosno korisnik ENC uređaja, ovisno o okolnostima.

A pravo potraživanja tih naknada zastarijeva tek nakon pet godina.

Postoji još jedna razlika u odnosu na BiH

Švicarska priča ima zanimljiv detalj koji je čini čak kompliciranijom od automobila s registarskim oznakama Bosne i Hercegovine.

Kod BiH vozila prirodno se nameće hrvatska vanjska granica. Zakon policijskim i carinskim službenicima daje posebnu ulogu tijekom granične odnosno carinske kontrole kako bi mogli identificirati korisnika vozila za koje je u ESNC-u utvrđeno neplaćanje.

Automobil sa švicarskim tablicama, međutim, može iz Hrvatske otići prema Sloveniji.

Hrvatska i Slovenija dio su schengenskog prostora, pa na toj granici nema redovne granične kontrole kakva postoji prema Bosni i Hercegovini.

Zato ne bi bilo točno tvrditi da će svakog švicarskog vozača s neplaćenom cestarinom 'dočekati policija na izlazu iz Hrvatske'.

Ne mora.

Upravo zato je kod Švicarske ključno razlikovati tehničku mogućnost evidentiranja vozila od pravnog mehanizma kojim se naknadno dolazi do podataka o njegovu vlasniku.

Švicarska koristi EUCARIS, ali to nije kraj priče

Ovdje se nalazi možda najzanimljiviji detalj cijele priče.

Prema samom EUCARIS-u, Švicarska koristi njihovu tehnologiju za razmjenu podataka na temelju bilateralnih sporazuma. Švicarski Savezni ured za ceste također potvrđuje korištenje EUCARIS-a za određene vrste podataka o vozilima.

Ali EUCARIS nije jedna golema baza u koju svaka država može ući i tražiti što god želi.

Različite usluge i vrste razmjene podataka imaju različite pravne osnove.

A hrvatski Zakon o naplati cestarine za automatizirano pribavljanje podataka zbog neplaćene cestarine iz članka 39. svoju pravnu osnovu izrijekom veže uz druge države članice Europske unije.

Zato bi bilo pogrešno iz činjenice da Švicarska koristi EUCARIS automatski zaključiti da će hrvatski postupak biti potpuno jednak onome prema njemačkom vlasniku automobila.

Ali jednako bi pogrešno bilo zaključiti suprotno - da švicarska registracija znači da se cestarina ne može naplatiti ili da vlasnika nikako nije moguće identificirati.

Zakon omogućuje prikupljanje podataka o vozilu i korisniku, naknadni nadzor, prisilnu naplatu i druge postupke, a mogu postojati i druge pravne osnove i načini identifikacije koji nisu automatizirana razmjena iz članka 39.

Jedna stvar zato ostaje potpuno ista

Bez obzira piše li na pločici ZG, ST, M, SLO ili ZH, osnovno pravilo Crolibertasa neće se mijenjati.

Autocesta se mora platiti.

Švicarski vozač s osobnim automobilom neće morati kupovati hrvatski ENC uređaj samo zato što ulazi u Hrvatsku. Moći će koristiti model automatskog prepoznavanja registarske oznake, pod uvjetom da vozilo pravilno uključi u sustav i poveže s valjanim sredstvom plaćanja.

Ako to ne napravi, kamera zbog švicarske zastave na pločici neće prestati raditi.

Vozilo će biti evidentirano, neplaćanje može biti zabilježeno, a dug neće nestati samo zato što je automobil nakon godišnjeg odmora nastavio prema Sloveniji i dalje prema Švicarskoj.

Jedino što je drukčije jest pravni put kojim Hrvatska može pokušati doći do osobe koja taj dug mora platiti.

Kod njemačkih tablica Zakon je taj automatizirani europski put vrlo jasno nacrtao.

Kod švicarskih - priča je složenija.