Kada tome dodate težak sudar koji je oštetio nekoliko dijelova oko njega i jedan cilindar sa znatno slabijom kompresijom, očekivanja prije rastavljanja nisu bila osobito velika. No kada je poznati mehaničar počeo skidati dio po dio, dočekao ga je prizor koji je još jednom pokazao zašto je ovaj stari Toyotin motor stekao gotovo legendarnu reputaciju.

Riječ je o 4,5-litrenom rednom šestcilindarskom motoru 1FZ-FE iz Toyote Land Cruiser iz 1994. godine. Automobil iz kojeg je izvađen imao je oko 343.000 milja, odnosno približno 552.000 kilometara, a završio je u ozbiljnom sudaru koji je oštetio pumpu servoupravljača, alternator i karter motora.

Motor je potom završio kod Erica s YouTube kanala I Do Cars, poznatog po detaljnim rastavljanjima uništenih i dotrajalih motora. Kako piše Autoblog, prije otvaranja proveden je i test kompresije. Četiri cilindra pokazivala su dobre vrijednosti, jedan je bio nešto slabiji, dok je posljednji imao približno 45 posto nižu kompresiju.

Sve je, dakle, upućivalo na to da se unutar motora nakon 30-ak godina, više od 550.000 kilometara i sudara krije poprilična količina istrošenih ili uništenih dijelova.

No već prvi koraci rastavljanja počeli su pričati drukčiju priču.

Nakon 552.000 kilometara motor se i dalje lako okretao

Unatoč ogromnoj kilometraži i udarcu koji je automobil pretrpio, radilica se mogla relativno lako okretati. Ni pogled u usisne kanale nije otkrio ono što bi se možda očekivalo od motora s toliko kilometara - bili su iznenađujuće čisti.

Svjećice su također pokazivale prilično ravnomjerno trošenje. Nije bilo dramatičnih razlika koje bi odmah sugerirale da je jedan cilindar dulje vrijeme radio u potpuno drukčijim uvjetima od ostalih.

Kada je skinut poklopac ventila, slika više nije bila savršena. Unutra su se vidjeli lak i određena količina taloga, što nakon takve kilometraže nije posebno iznenađenje. No komponente razvodnog sustava i dalje su izgledale pristojno, bez prizora potpunog uništenja kakav se često pojavljuje u ovakvim rastavljanjima.

Još veće iznenađenje stiglo je nakon skidanja glave motora.

Sama glava nije bila uništena, a ni brtva glave nije pokazivala katastrofalno oštećenje. Većina klipova izgledala je zdravo s obzirom na kilometražu.

Ali jedan cilindar otkrio je razlog zbog kojeg je test kompresije pokazivao problem.

Jedan cilindar bio je ozbiljno izgreban

Na stijenci jednog cilindra nalazili su se izraženi vertikalni tragovi.

Autoblog navodi da je najvjerojatniji uzrok ulazak prljavštine ili drugih sitnih čestica kroz otvoreni sportski filtar zraka koji je automobil koristio. Ako dovoljno abrazivnog materijala prođe kroz usis, može završiti između klipa, prstenova i stijenke cilindra te s vremenom napraviti upravo ovakva oštećenja.

To bi objasnilo i znatno nižu kompresiju na tom cilindru.

Drugim riječima, nakon više od 550.000 kilometara motor nije bio savršen niti je rastavljanje pokazalo da bi ga trebalo samo ponovno sastaviti i nastaviti voziti.

Ali jednako tako nije izgledao ni približno toliko loše koliko bi njegova kilometraža mogla sugerirati.

Pravo iznenađenje tek je slijedilo u donjem dijelu motora.

Radilica ga je posebno iznenadila

Kada je Eric uklonio karter i stigao do radilice i ležajeva, ponovno nije pronašao katastrofu.

Ležajevi su bili istrošeni, ali je njihovo stanje ocijenjeno kao očekivano za motor koji je iza sebe ostavio oko 343.000 milja. Nije bilo tragova spektakularnog raspadanja ili teškog nedostatka podmazivanja koji bi radilicu pretvorili u komad otpada.

Sama radilica također je ostala u iznenađujuće dobrom stanju.

I pumpa ulja još je bila funkcionalna, premda je, sasvim očekivano, pokazivala tragove dugogodišnjeg rada.

Kada je cijelo rastavljanje završeno, velik broj dijelova motora i dalje je bio moguće spasiti ili ponovno koristiti. Upravo je to možda najbolji pokazatelj koliko je robustan bio stari Toyotin šestcilindraš.

Motor nije rastavljen nakon 100.000 ili 200.000 kilometara.

Brojač automobila pokazivao je više od 550.000.

Motor projektiran za sasvim drukčije prioritete

Toyotin 1FZ-FE pojavio se početkom 1990-ih i postao jedan od motora po kojima je Land Cruiser serije 80 izgradio reputaciju automobila sposobnog preživjeti iznimno zahtjevne uvjete.

Riječ je o atmosferskom 4,5-litrenom rednom šestcilindrašu s blokom od lijevanog željeza, aluminijskom glavom, 24 ventila i dvjema bregastim osovinama u glavi.

Nije nastao u eri u kojoj je prioritet bio iz malog obujma izvući što više snage uz što manju potrošnju. Konstrukcija je bila relativno konzervativna, a naglasak je bio na izdržljivosti i sposobnosti podnošenja velikih opterećenja.

Naravno, ni 1FZ-FE nije neuništiv.

Autoblog među poznatim problemima spominje mogućnost problema s brtvom glave ako se motor pregrijava, nakupljanje taloga kod lošeg održavanja te trošenje pojedinih dijelova razvodnog sustava. Redovita izmjena ulja, kvalitetni filtri i ispravan sustav hlađenja zato ostaju ključni i kod motora koji imaju reputaciju iznimno pouzdanih.

Upravo ovaj rastavljeni primjerak pokazuje i koliko važan može biti jedan naizgled bezazlen detalj poput filtra zraka. Ako je doista upravo prljavština koja je prošla kroz otvoreni filtar dovela do oštećenja cilindra, motor koji je uspješno izdržao više od pola milijuna kilometara na kraju je najveći unutarnji problem dobio zbog nečega što se moglo izbjeći.

Više od pola milijuna kilometara ostavilo je trag, ali nije ga uništilo

Treba biti precizan - motor nakon 552.000 kilometara nije otvoren i pronađen u tvorničkom stanju.

Imao je taloga, ležajevi su pokazivali trošenje, jedan cilindar bio je ozbiljno izgreban, a automobil je prije rastavljanja doživio sudar dovoljno snažan da ošteti karter i nekoliko vanjskih komponenti motora.

No upravo je zato njegovo stanje bilo toliko zanimljivo.

Glava i brtva glave ostale su čitave. Većina klipova izgledala je zdravo. Razvodni sustav nije se raspao. Pumpa ulja još je radila. Ležajevi su bili istrošeni u skladu s ogromnom kilometražom, a radilica je ostala u stanju koje je iznenadilo i čovjeka koji redovito rastavlja uništene motore.

Nakon više od 550.000 kilometara i teškog sudara moglo se očekivati da će rastavljanje završiti hrpom metala za otpad.

Umjesto toga, velik dio ovog starog Toyotinog šestcilindraša još je bio moguće spasiti.

A kada motor nakon takvog života otvorite i najveće iznenađenje bude koliko je toga još uvijek dobro, jasno je zašto je 1FZ-FE desetljećima gradio reputaciju jednog od onih motora koje je doista teško dokrajčiti.