Referndumska inicijativa Birajmo zastupnike imenom i prezimenom možda ipak uspije. I to u svom prvom, najvažnijem i najšire prihvaćenom prijedlogu. To je uvođenje preferencijskog glasovanja u izborima za zastupnike u Hrvatski sabor. No, to bi se moglo dogoditi ne zahvaljujući provedbi samog referenduma, nego temeljem odluke vladajuće većine u hrvatskom parlamentu. Nakon što su prebrojani prikupljeni potpisi za ovu referendumsku inicijativu, a čiji se broj nalazi u 'limbu' između broja birača s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i ukupnog broja hrvatskih državljana s biračkim pravom, inicijativi je neočekivanu potporu, barem što se tiče jednog njezina zahtjeva, dao predsjednik Vlade Zoran Milanović najavivši mogućnost da preferencijsko glasovanje ipak postane strukturni element izbornog modela za Hrvatski sabor. Dođe li do toga, pritisak 'odozdo' s različitih strana na zakonodavca koji je dosad uporno odbijao bilo kakve promjene kada je posrijedi zakon koji regulira izbor zastupnika u Hrvatski sabor, dovest će do, doduše, jedne, ali ključne promjene.

Ono što u mogućem raspletu događaja djeluje neobično jest činjenica da su se makar nakratko na istoj strani našli inicijatori referenduma iz udruge U ime obitelji i SDP. A na drugoj strani HDZ, i to prema riječima predsjednika stranke Tomislava Karamarka koji je u prvoj reakciji odbio mogućnost podržati premijerovo zalaganje za preferencijskim glasovanjem već na prvim sljedećim parlamentarnim izborima. Odmah treba istaknuti da je preferencijsko glasovanje gotovo svima u ovom slučaju poslužilo kao paravan za druge interese. Da je referendumska inicijativa u svom pitanju navela samo mogućnost da birači osim za liste mogu glasovati i za pojedine kandidate na njima kao u slučaju europskih izbora, sigurno bi prikupila puno više glasova nego li spajajući to pitanje s drugim, itekako upitnim prijedlozima. Poput zabrane zajedničkih kandidacijskih lista dviju ili više političkih stranaka koju svakako treba testirati u kontekstu poštivanja postojećih odredbi Ustava Republike Hrvatske kojima se jamči slobodno udruživanje radi zaštite, među ostalim, i političkih uvjerenja i ciljeva.

I dok bi o prijedlogu zabrane izbornih koalicija imao što reći i Ustavni sud, prijedlozi o smanjenju izbornog praga na 3% i biranju najmanje dvadeset zastupnika u svakoj izbornoj jedinici također su zasjenili zalaganje za uvođenjem preferencijskog glasovanja. Uostalom, kako bi praktično izgledalo preferencijsko glasovanje na glasačkom listiću s dvadeset i pet kandidacijskih lista bez izbornih koalicija pri čemu svaka lista ima dvadeset predloženih imena? Na takvom bi listiću s pet stotina kandidata 's imenom i prezimenom' smisao preferencijskog glasovanja veoma lako skliznuo u popriličan apsurd. Zato je prava šteta što referendumsko pitanje nije ostalo na onom što je u ovom trenutku najprihvatljivije najvećem broju izbornih aktera. Osim predsjedniku HDZ-a, a kojemu bi baš ovakav način glasovanja mogao olakšati postizbornu parlamentarnu situaciju sa sad već osam političkih stranaka u izbornoj koaliciji.

Jasno je da je prijedlog o zabrani koalicijskih lista udruge U ime obitelji direktno usmjeren protiv aktualna HDZ-ovog koncepta nastupa na izborima jer bi njegovim eventualnim usvajanjem najviše izgubio HDZ sa svojom nikad širom koalicijom. Međutim, moguće će preferencijsko glasovanje pomoći i HDZ-u i SDP-u u dobivanju pravog odnosa snaga u njihovim koalicijama. Uspjeh Ruže Tomašić na europskim izborima nije pravilo nego iznimka jer je teško zamisliti da će i HDZ-ove i SDP-ove koalicijske liste biti prepune kandidatkinja i kandidata drugih stranaka koji su biračima tako prepoznatljivi. A možda preferencijsko glasovanje, usvoji li ga aktualni saziv Hrvatskog sabora, i bez povećavanja izbornih jedinica i istodobnog snižavanja izbornog praga, pomogne pojedincima poput Željke Markić odluče li se za izborni nastup. Jer preskočiti prag od najmanje 5% u izbornoj jedinici s četrnaest zastupničkih mjesta nije nimalo teško natječe li se prepoznatljiv kandidat u dobro izabranoj jedinici. To je dokazao don Ivan Grubišić već na prethodnim parlamentarnim izborima, a u uvjetima slabe vlasti i već sada nekoordinirane oporbene koalicije, takvo bi što moglo poći za rukom i drugim neovisnim listama te manjim političkim strankama jasnog profila, i što je najvažnije, uz kandidate 's imenom i prezimenom'. Zato se formalni neuspjeh referendumske inicijative može pretvoriti u uspjeh barem nekih njezinih nositelja. Osobito osjetili li biračko tijelo nesklono Kukuriku koaliciji da, osim za HDZ, svoj glas može dati i drugim ideološki prihvatljivim opcijama. To bi mogli potvrditi predstojeći predsjednički izbori na kojima bi razlika u glasovima između drugog i trećeg mjesta mogla biti iznenađujuće manja nego li između prvog i drugog mjesta.

Gotovo tristo i sedamdeset tisuća prikupljenih potpisa za promjene izbornih pravila zasad je dovelo do premijerove najave o mogućnosti preferencijskog glasovanja na izborima za Hrvatski sabor što je uspjeh sam po sebi. Željka Markić tako je dobila neočekivana saveznika te bi i sama sa svojim pristalicama mogla odnijeti koji mandat HDZ-ovoj koaliciji na sljedećim parlamentarnim izborima. A HDZ će u saborske klupe dovesti toliko stranaka kao da postoji zabrana koaliranja...