Ministarstvo zdravstva u javno savjetovanje pustilo je izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti jer je u praksi uočeno da u zdravstvenim ustanovama može raditi osoblje protiv kojega je pokrenut kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode te spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

Sigurna okolina za pacijente

Kako se navodi u obrazloženju, 'u cilju zaštite pacijenata i stvaranja sigurne okoline prilikom korištenja zdravstvene zaštite te radi isključivanja potencijalnih rizika koji proizlaze i koji su povezani s mogućim počinjenjem navedenih kaznenih djela, navedeno je potrebno hitno regulirati'.

Koliko je zabilježeno takvih slučajeva radnika u zdravstvu proteklih godina, u obrazloženju se ne navodi, ali jedan od zasigurno najpoznatijih onaj je iz osječkog KBC-a, gdje je ginekolog, nepravomoćno osuđen za silovanje pacijentice, uredno radio u toj medicinskoj ustanovi dok je trajao sudski proces.

Premda prema važećem zakonu privatnu praksu u ordinaciji ne može obavljati zdravstveni radnik koji je pravomoćno osuđen za neko od navedenih kaznenih djela ako je u pitanju zdravstvena djelatnost koja uključuje rad s djecom, sada se ta zabrana proširuje na sve radnike u ordinacijama privatne prakse koji neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu te sudjeluju u dijagnostičkim i terapijskim postupcima.

Kao dodatni uvjet, pored uvjeta nepostojanja pravomoćne osude za neko od pobrojanih kaznenih djela, propisuje se da se protiv tog radnika ne smije voditi ni kazneni postupak za ta kaznena djela.

Plaća za vrijeme suspenzije

Zakonska novina je proširenje obveze poslodavca da, prilikom primanja u radni odnos, po službenoj dužnosti pribavi i dokaz da se protiv osobe koja se prima u radni odnos u sustavu zdravstva ne vodi kazneni postupak za ta kaznena djela.

Također, novost je to da će poslodavac biti obvezan radnika u sustavu zdravstva koji neposredno pruža zdravstvenu zaštitu ili sudjeluje u dijagnostičkim i terapijskim postupcima, a protiv kojega je pokrenut kazneni postupak za neko od navedenih kaznenih djela, udaljiti s radnog mjesta do obustave kaznenog postupka, odnosno najduže do pravomoćnosti sudske presude.

Za vrijeme udaljenja od obavljanja poslova tom radniku pripada naknada plaće u iznosu od 60 posto, a ako uzdržava obitelj, 80 posto posljednje isplaćene osnovne plaće za puni mjesec u redovitom radu. U slučaju obustave kaznenog postupka ili u slučaju donošenja pravomoćne presude kojom se oslobađa odgovornosti, radniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja.

Izmjene zakona predviđaju da poslodavac, u slučaju da navedeni radnik bude pravomoćno osuđen za neko od navedenih kaznenih djela, mora otkazati mu ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, dakle izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu.

Novčane kazne za nadređene

Nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu, uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac će, uz otkazivanje ugovora o radu, osloboditi ga obveze rada tijekom otkaznog roka.

Ako ravnatelj zdravstvene ustanove ne postupi sukladno odredbama zakona, predviđena je novčana kazna u iznosu od 660 do 1320 eura u slučaju da ne udalji s posla radnika protiv kojega je pokrenut kazneni postupak za navedena kaznena djela ili ako ne otkaže ugovor o radu radniku koji je pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela.

Odvjetnik Branko Šerić pozdravlja ovakve izmjene zakona i smatra da su dobre.

'U svakom slučaju, to je dobrodošla promjena jer se radi o slučajevima teških kaznenih djela', smatra Šerić.

Upitan može li to dovesti do povećanja lažnih prijava samo da se nekog diskreditira i udalji s posla, Šerić smatra da se to neće dogoditi i podsjeća da je svako lažno prijavljivanje kažnjivo.