Maglovita jutra, kraći dani i hladnoća koja rumeni obraze – bili bi to lajtmotivi kakvog mističnog štiva ili filma, no zagrebačka zima ipak nije tako idealna. Glavni krivac? Loša kvaliteta zraka. Premda nije novost to da vrijednosti koncentracija onečišćujućih tvari u zraku 'divljaju' upravo zimi, zbog čega se građanima katkada sugerira što kraći boravak na otvorenom, čini se da je ova tema postala aktualna tek u posljednjih nekoliko godina. Neki se žale na specifičan miris zraka zimi, posebice blizu Jakuševca, u Dugavama i na Žitnjaku, dok drugi redovito prate stanje i prognozu kvalitete zraka Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Razina kvalitete zraka predočena je skalom od 10 boja, pri čemu najviše razloga za brigu imamo kad je on loše i vrlo loše kvalitete, a kakve je bio nedavno, ali i u više navrata početkom godine. 'Ma Zagreb je pod smogom', komentiralo se u kafićima i javnosti, iako je slično i u ostalim većim hrvatskim gradovima, ali i u europskim metropolama.

'Pojave povišenih koncentracija onečišćujućih tvari u atmosferi, odnosno epizode onečišćenja, češće su zimi iz dva razloga. Prvi je povećana emisija onečišćujućih tvari zbog grijanja i gušćeg prometa, a drugi je uspostava meteoroloških uvjeta koji pospješuju zadržavanje polutanata uz Zemljinu površinu. Posebno nepovoljni uvjeti događaju se u zimskim situacijama u kojima je vjetar vrlo slab, a pri tlu se nalazi magla - pri zimskim anticiklonama - pa se gust onečišćen zrak zadržava uz tlo. Traju li dulje takvi uvjeti, onečišćujuće tvari nagomilavaju se u tom plitkom prizemnom sloju i koncentracije sve više rastu. Promjenom vremena, to jest pojavom oborine ili jačeg vjetra, kvaliteta zraka se poboljša', objašnjava za tportal dr. sc. Zvjezdana Bencetić Klaić, umirovljena profesorica Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta.

Ističe da za smanjenu kvalitetu zraka nisu krive samo emisije onečišćujućih tvari, već na to utječu i meteorološki uvjeti. Drugim riječima, čak i uz iste razine emisija štetnih plinova, kvaliteta zraka može se razlikovati od dana do dana zbog drugačijih vremenskih uvjeta.

'Naprimjer, nakon oborine ili pri jačim vjetrovima koncentracije onečišćujućih tvari su u pravilu niže. Nadalje, na kvalitetu zraka u nekom trenutku utječe količina onečišćujućih tvari koju vjetar donosi iz drugih izvora, katkad i vrlo udaljenih. Sjetimo se situacije iz 2020. godine, kada je pustinjski zrak iz Karakoruma došao sve do naših krajeva te uzrokovao epizodu povišenih koncentracija lebdećih čestica PM10 u Zagrebu i drugim mjestima u Hrvatskoj', prisjeća se.

Tvrdi da se više pažnje ovom problemu pridaje u hladnom dijelu godine jer vrijednosti sada zaista jesu lošije, a one se određuju na temelju mjerenja na postajama Državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka poput onih u naselju Dugave te na Miramarskoj. Pritom postoje bitne razlike u kvartovima zbog različite mikroklime: primjerice, u Dugavama je magla češća zimi, a uz to se u blizini više ljudi grije na kruta goriva ili lož ulje, što uzrokuje veće razine onečišćenja.

'S druge strane, Miramarska je okružena urbaniziranim dijelovima grada u kojima dominira grijanje putem toplane ili plinsko grijanje te, posljedično, niže zimske koncentracije', dodaje Bencetić Klaić.

No nije tako samo u hrvatskoj metropoli. I u Ljubljani je situacija identična te je zrak nerijetko 'u crvenom', potvrđuje nam prof. dr. Griša Močnik, dekan slovenskog Fakulteta za znanost o okolišu Sveučilišta u Novoj Gorici i voditelj Centra za atmosferska istraživanja. Ipak, ima pomaka.

'Kvaliteta zraka već se godinama poboljšava, ali se poboljšava sporije nego u drugim gradovima u Europi. Ljubljana je na listi gradova u Europi na 709. mjestu po kvaliteti zraka, a Zagreb je na 713. mjestu. Moramo mnogo toga napraviti da poboljšamo situaciju jer zbog loše kvalitete zraka svake godine u Europi prerano umre oko četvrt milijuna stanovnika. Epidemiološki modeli kažu da Slovenija bilježi oko 1300 preranih smrti godišnje', tvrdi Močnik.

Uredbe i oštre kazne

A budući da je važno ono što udišemo, Slovenija je još 2013. godine počela poduzimati korake da bi se uhvatila u koštac s ovim problemom. Tada su, naime, donijeli uredbu koja zabranjuje loženje mokrim drvom, a kasnije se metodologija doradila. U slučaju nepoštivanja uredbe, propisane kazne za fizičke osobe kreću se između 1200 i 4100 eura, a za pravne osobe od 4000 do 40.000 eura, piše total slovenia news, no, kako objašnjavaju, prije izricanja bilo kakve kazne dimnjačar utvrđuje postoji li konkretan problem, a onda peć i ogrjev pregledava inspektor za okoliš.

Osim toga, otprije dvije godine zabranjuju instalaciju kotlova na lož ulje i ugljen, a uredbama potiču prijelaz na grijanje iz biomase, solarnih i geotermalnih izvora. I izvješće Agencije Republike Slovenije za okoliš (ARSO) o kvaliteti zraka iz 2023. godine pokazuje da se onečišćenost u Ljubljani postupno smanjuje unatoč, kako pišu, velikim godišnjim kolebanjima kao posljedici vremenskih prilika.

Navode da na mjernoj postaji u središtu glavnog grada prosječna godišnja vrijednost lebdećih čestica tri godine zaredom nije premašila dopuštenu vrijednost od 40 µg/m³, iako su i dalje bilježili 35 dana u kojima su vrijednosti bile iznad dopuštenih. Premda se u izvješću tvrdi da su određene mjere za poboljšanje kvalitete zraka bitno utjecale na sve bolju situaciju, predložili su da bi se trebalo posvetiti rješavanju onečišćenja iz individualnih ložišta, što su na kraju učinili uredbama i poticajima.

'Rješenja u Austriji i djelomično Francuskoj pokazuju nam da kvalitetu zraka možemo poboljšati preciznim i pedantnim mjerama, a najveći problem u Sloveniji je loženje na drva', komentira Močnik. Naglašava da alternative tome trebaju biti efikasne i povoljne te da trebaju podići kvalitetu života.

Ključno rješenje problema loše kvalitete zraka zimi leži u dekarbonizaciji grijanja, kaže dr. sc. Neven Duić, profesor u Zavodu za energetska postrojenja, energetiku i okoliš zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje. 'To podrazumijeva priključenje zgrada na sustave daljinskog grijanja (toplane), koji su više učinkoviti i mogu koristiti obnovljive izvore; prebacivanje kuća na dizalice topline koje koriste električnu energiju i ne emitiraju lokalne zagađivače te izbjegavanje grijanja na biomasu i plinskih bojlera u urbanim sredinama jer oni značajno doprinose zagađenju zraka', navodi i kaže da su mjere poput slovenskih učinkovite.

'Ljubljana je uvela stroge regulative za loženje drva, ograničila vrstu biomase koja se smije koristiti i poticala zamjenu starih peći ekološki prihvatljivijim sustavima. Beč već desetljećima razvija sustav daljinskog grijanja koji pokriva velik dio grada, čime se smanjuje lokalno zagađenje, a Kopenhagen i Stockholm kombiniraju daljinsko grijanje s obnovljivim izvorima i otpadnom toplinom, uz snažnu elektrifikaciju prometa. Dakle rješenja postoje, ali zahtijevaju sustavnu energetsku tranziciju, poticaje za građane i jasne regulative koje ograničavaju korištenje zagađujućih tehnologija u gradovima', objašnjava Duić.

A što o aktualnom stanju kaže Bencetić Klaić? Situacija se u Hrvatskoj kontinuirano prati u skladu s propisima Europske unije, što rezultira godišnjim izvješćima.

'Iz najnovijeg, koje je izrađeno za 2023. godinu, vidljivo je da se i kvaliteta zraka u posljednjih deset godina općenito postepeno poboljšava ili stagnira. Međutim u nekim mjestima povremeno je lošija od one koju dozvoljavaju propisi', ističe stručnjakinja. I ona tvrdi da bi građane trebalo motivirati na korištenje čišćeg načina grijanja te provjeravati pridržavaju li se ljudi postojećih propisa. No to nije jedina stavka.

Bolji gradski prijevoz i pametne politike

'Potrebno bi bilo i bolje regulirati promet u Zagrebu, odnosno uskladiti semafore jer se zastajkivanjem doprinosi većem onečišćenju zraka. Nadalje, većem motiviranju građana da koriste javni prijevoz doprinio bi i gušći vozni red ne samo tramvaja i autobusa, nego i prigradskih vlakova. Neke autobusne gradske linije voze samo radnim danom, što nikako ne motivira građane na korištenje javnog gradskog prijevoza, kao ni kolapsi javnog prometa pri jačoj kiši', nabraja rješenja koja bismo mogli uvesti na lokalnoj razini.

'Budućnost nošenja s onečišćenjem u Zagrebu ovisit će o tome koliko će pametne i motivirajuće biti gradske politike', dodaje Zvjezdana Bencetić Klaić.

Kako podsjeća, još se Seneka 61. godine žalio na loš zrak u Rimu, stoga ovo pitanje nije od jučer. Jasno, danas su urbane sredine veće, pa je i veća površina Zemlje zahvaćena onečišćenim zrakom, mjerenja su više precizna, a struka je svjesna toga koliko je važno ono što udišemo. Vrijeme je, čini se, za provođenje konkretnih koraka.