Na dan štrajka, koji je navodno trebao paralizirati cijeli Zagreb, ranoranioci što rade od 7 zasuli su nas sarkastičnim porukama zahvalnosti njegovim organizatorima. Konačno su, naime, obrisali prašinu s bicikla koji čami u garaži i shvatili da su, zahvaljujući sve boljoj biciklističkoj infrastrukturi, na posao stigli brže nego što ih nepouzdani javni prijevoz može dovesti. Slično su rezonirali i brojni građani primorani na pješačenje ili dijeljenje automobilskog prijevoza, disciplinu koja u Zagrebu nikad nije zaživjela, a civilizacijska je tekovina u svim svjetskim metropolama.

Od 7.30 do nešto nakon 8 sati i sami smo imali priliku provjeriti dojmove poznanika i novinara s ulica. Krećući se biciklom rutom kojom svakodnevno prolazimo – od krajnjeg jugozapada grada do radnog mjesta u istočnom dijelu šireg centra – primijetili smo značajno manje gužve na cestama. Dakako, uz ogradu da nismo išli u bregovite dijelove grada, znatno teže pristupačne pješacima i biciklistima.

Bicikl, pješačenje, vlak...

Štoviše, Zagreb danas barem na jedan dan podsjeća na Ljubljanu ili neki drugi grad uređenog prometa. Na najprometnijoj aveniji šireg centra grada, Vukovarskoj, automobili se guraju značajno manje nego inače – između semafora gdje vozila inače sporo mile i stoje u kolonama ponegdje smo mogli vidjeti i više stotina metara praznog asfalta. Slično je i na Savskoj, drugoj kritičnoj cesti kojom je između 8 i 9 sati naš reporter Ivor Kruljac prošao u legendarnom štrajkbreherskom tramvaju broj 17.

Nesvakidašnji prizor su i automobili u kojima se voze tri do četiri osobe, što je posljedica činjenice da su se građani pripremili za štrajk i tijekom vikenda po kvartovskim mrežnim grupama organizirali za zajednički prijevoz na posao. Punijima se, barem izvana na mostovima i nadvožnjacima, čine i vagoni prigradskih vlakova Hrvatskih željeznica, još jednog oblika prijevoza koji Zagrepčani nedovoljno eksploatiraju za putovanja na posao.

Biciklističke staze također su pune, no teško je procijeniti jesu li punije nego inače, jer građani su već ranije prihvatili uslugu javnih bicikala, a tu je i stabilan broj romobila. S druge strane, dojma smo da je pješaka značajno više nego ranijih dana, a ne sumnjamo da je cijeloj toj situaciji pridonijelo i lijepo ranojesensko vrijeme.

I ZET je kriv za gužve

Ukratko, ne da se nije dogodila paraliza, već se – paradoksalno – dogodio eksperiment koji je ukazao na to da je, među ostalim, i ZET taj koji usporava promet u gradu. Kad bi se na redovnoj bazi građani ovako organizirali za carpooling te koristili blagodati biciklističke i pješačke infrastrukture, vjerojatno bi i javni prijevoz mogao lakše podnijeti teret preopterećenih gradskih ulica i enormnog broja vozila na njima.

Nećemo ovdje ulaziti u to jesu li zahtjevi ZET-ovog sindikata opravdani i je li ispravna taktika gradskih vlasti da ne pristaju na ultimatume. No iz perspektive korisnika gradskog prometa koji vožnju javnim prijevozom izbjegavaju upravo zbog enormnih gužvi, a u automobil sjedaju tek u krajnjoj nuždi, Zagreb je danas izgledao kao civilizirana, uredna metropola. Ne zazivamo, dakako, nastavak štrajka, ali nadamo se da će svi sudionici gradskog prometa iz ovoga nešto naučiti.