UZ DAN ZAŠTITE OKOLIŠA

Vlada ulaže milijardu i pol eura u projekte protiv okoliša

  • Autor: Ivo Lučić
  • Zadnja izmjena 04.06.2011 12:59
  • Objavljeno 04.06.2011 u 07:00
kosor he lešće

kosor he lešće

Izvor: Pixsell / Autor: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Okolišno sumnjivi projekti, koje vlast pokreće nakon što izigra ili slomi malobrojnu nevladinu scenu, najbolje predstavljaju stupanj primjene Arhuške konvencije u Hrvatskoj. Takav se zaključak nameće iz iskustava predstavnika nevladinih organizacija i novinara koje su iznijeli u različitim okolnostima te potvrdili u raspravi organiziranoj uoči regionalne konferencije o Arhuškoj konvenciji u Zagrebu

Taj izvanredno moćan pravni instrument kod nas još uvijek funkcionira kao neraspakiran uređaj: uglavnom zauzima mjesto u skučenom stanu i ponekad 'zaprijetimo' da ćemo ga zaista staviti u promet.

Hrvatska je usvojila Arhušku konvenciju 2006. godine i obvezala se da će građanima omogućiti učinkovit skup prava iz područja upravljanja okolišem: da budu obaviješteni o svim zbivanjima vezanim za okoliš, da suodlučuju u upravljanju okolišem na svim razinama vlasti te da mogu lako sudski kompenzirati ta prava u slučaju da ona zahire u praksi. Pri tome, zakonska određenja su vrlo široka i poticajna za najširu javnost: okolišne informacije su, uz neke restrikcije, svi podaci koji se nalaze kod tijela bilo koje razine javne vlasti, a sudionik u javnosti je svatko tko se osjeća takvim.

Nadležne institucije uskraćuju podatke ključne za upravljanje okolišem

Statistike zahtjeva koje građani podnose za ostvarivanje prava na pristup informacijama pokazuju postupan blag rast iz godine u godinu. Posljednje izvješće, za 2009. godinu, govori da je ukupno zaprimljeno 3173 zahtjeva od kojih je prihvaćeno 2867 njih, a odbijeno 185. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zaprimilo je 40 posto od svih 705 zahtjeva upućenih ministarstvima, gradovi su zaprimili 357 zahtjeva, općine 310, Vrhovni sud Republike Hrvatske 349 itd. Što mogu značiti ove brojke, teško je reći osim činjenice da su se podaci iz njih trebali naći dostupni na mrežnim stranicama pravnih subjekata, a nisu. Puno važniji problem Dušica Radojčić iz Zelene Istre vidi u praksi da se ti odgovori 'često koriste da bi se izbjegli odgovori'. Više pitanja se spoji u jedan odgovor od kojih nijedan nije potpun. Pored toga, visoki stupanj rješivosti, koji stvara dojam funkcioniranja sustava, dobiva bitno drukčiju sliku kad se uživo razgovara s predstavnicima javnosti i udruga.

Novinari se žale da su institucije Vlade zatvorene za davanje informacije, reagiraju sporo i daju priopćenja puna teško razumljivih formulacija. U jednoj anketi, nedavno objavljenoj u Novinaru, glasilu Hrvatskog novinarskog društva, na pitanje okolišnim novinarima kako najčešće dolaze do informacija, nijedan od devetorice nije spomenuo nadležno ministarstvo, nego uglavnom nevladine organizacije i internet. Potpisniku ovog teksta nedavno je predsjednica jednog povjerenstva nakon molbe za pomoć odbrusila: 'Sve ste dobili, tko vam je kriv kad ne razumijete!' Vladine organizacije i glasnogovornici spori su i uglavnom po tjedan dana razmišljaju kako ništa ne reći u nekoliko rečenica, bio je jedan od odgovora na anketu.

Najgora iskustva s uredom Vladimira Drobnjaka - glavnog pregovarača s EU-om

Na debati koju je organizirao Gong uoči spomenute konferencije, kolegica s Nove TV Danka Derifaj kazala je da dugo nije uspjela dobiti izjavu predstavnika Ministarstva, što je uvjet televizijskog izvještavanja, nego samo nezanimljiva priopćenja. Naravno, bilo bi pogrešno kritizirati glasnogovornike ili samo njih, jer oni rade što im šefovi kažu. Dovoljno se sjetiti slučaja kad je jedna ministrica smijenila svoju glasnogovornicu nakon što ju je javnost ismijala zbog pretjerane upotrebe Photoshopa za vlastiti portret. Ocjene anketiranih novinara znaju biti čak i neugodne, poput one da su tijela nadležna za provođenje Arhuške konvencije zadnje mjesto na kojem treba tražiti informacije o okolišu. 'Najgora iskustva imam s Uredom glavnog pregovarača u vezi s informacijama o poglavlju Okoliš te s Ministarstvom zaštite okoliša i prostornog uređenja. Smatram, također, da Vladini uredi redovito krše Arhušku konvenciju', bio je jedan od nedvosmislenih odgovora u anketi.

Usporedo s kritikama novinara, nevladine udruge se žale da im nadležne vlasti otežavaju, pa čak i oduzimaju pravo sudjelovanja u donošenju okolišnih odluka. U poznatom pismu 52 udruge bivša ministrica Marina Matulović Dropulić je izrijekom optužena za slabljenje instrumenata zaštite okoliša, poput procjene utjecaja na okoliš, koja je svedena na zadovoljavanje zakonske forme u kojoj ciljevi zaštite okoliša nemaju nikakvu šansu pred investicijskim apetitima. Pod njezinim vodstvom ishodili su se mnogi po okoliš štetni projekti, bez istinske procjene utjecaja i učinkovitih mjera zaštite okoliša te bez uvažavanja primjedbi lokalnog stanovništva, kažu udruge u pismu.

Ima slučajeva da su u savjetodavnim stručnim povjerenstvima takvih studija razriješeni članovi koji su postupali stručno i moralno, a na njihovo mjesto imenovani podobni. Primjerice, takvu je sudbinu doživio predsjednik povjerenstva za ocjenu studije utjecaja na okoliš koji je odbijao apartmanizaciju pod krinkom golfa u projektu Brkač kod Motovuna. Također, Ministarstvo je odobrilo HEP-u projekt HE Lešće na temelju studije utjecaja na okoliš iz 1986. godine, tj. studije koja je starija od Republike Hrvatske, unatoč prosvjedima udruga. Javnost se našla u sličnoj poziciji i u drugim energetskim, infrastrukturnim, industrijskim i projektima za izgradnju odlagališta, poput Omble, Rockwoola, Lećevice itd. Štoviše, udruge se žale da je Ministarstvo poduzelo mjere zastrašivanja nevladine scene da bi suzbilo zaštitu okoliša. Ovakvih primjedbi teško je naći u službenim izvješćima o provođenju Arhuške konvencije.

Hoće li odlaskom Matulović Dropulić okoliš u Hrvatskoj profitirati?

Željku Lukinić/Pixsell

Željku Lukinić/Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Željku Lukinić/Pixsell

Nova državna tajnica u Ministarstvu zaštite okoliša obećava bolje dane za prirodu

Nadležno ministarstvo zadnjih tjedana signalizira da je promijenilo odnos prema javnosti. Na njegovo čelo je došao Branko Bačić. On je doveo državnu tajnicu Niku Sudarević, koja je na nedavnoj Gongovoj debati o Arhuškoj konvenciji ohrabrila novinare na suradnju i kazala da im je Ministarstvo otvoreno do kasno navečer. Na primjedbe koje su se odnosile na projekte starije od njezina dolaska u Ministarstvo, državna tajnica Sudarević je pozivala da se okrenemo budućnosti.

Među novinarima je, međutim, ovaj pristup shvaćen kao vatrogasna upotreba instrumenata odnosa s javnošću, umjesto stvarne promjene politike. Ne samo što je državna tajnica dosadašnju karijeru ostvarila kao voditeljica odjela za prostorno uređenje Grada Dubrovnika, a potom Županije dubrovačko-neretvanske – a to je područje danas pritisnuto višestrukim okolišnim problemima: Omblom i degradacijom zaštićenog krajobraza Rijeke dubrovačke, okupacijom Srđa za golferske projekte, amaterskim nasrtajima na prirodu pokušajima gradnje županijskog odlagališta i drugima – nego Ministarstvo koje je odgovorno za koordinaciju aktivnosti na Arhuškoj konvenciji (focal point) i dalje promiče protuzakonit odnos u nekima od tih projekata.

Naime, nakon debate u Gongu i svečanog obećanja državne tajnice, u sjedištu Ministarstva je održana sjednica Povjerenstva za studiju utjecaja na okoliš županijskog centra za otpad Lučino razdoblje, koja nije očekivano zaključena donošenjem ocjene studije, nego je odlučivanje prepušteno vrhu Ministarstva. To se dogodilo ne samo unatoč činjenici da je na obje sjednice Povjerenstva predstavnik Hrvatskih voda odbio dati suglasnost za studiju, jer se lokacija nalazi u trećoj sanitarnoj zoni u kojoj su navedeni zahvati nedopustivi. To se dogodilo unatoč činjenici da studija utjecaja nije smjela ući u javnu raspravu jer je puna manjkavosti i falsifikata. Tijekom same rasprave su zanemareni i odbačeni brojni stručni prijedlozi, kao i ocjene širokog kruga sudionika: od lokalnog stanovništva koje zna kako Dubrovačko primorje diše, do dvije nacionalne akademije znanosti i umjetnosti, hrvatske i bosansko-hercegovačke, koje su na vrhu 'znanstvene' piramide. Stoga je inicijativa udruga Pravo na zavičaj zaključila da Povjerenstvo služi Ministarstvu kao paravan za izigravanje postupka: bavi se manje važnim tehničkim i tehnološkim pitanjima da bi se zanemarilo ključno pitanje opasnosti odlagališta smeća za podzemne vode, opskrbu Slanoga i rezervat prirode Malostonski zaljev

Javnost neobrazovana za pitanja zaštite okoliša

Za to je vrijeme najviša razina vlasti, predsjednica Vlade Jadranka Kosor, sudjelovala u višoj fazi jednog sličnog projekta – potpisivanju ugovora o financiranju istarskog odlagališta otpada Kaštijun, pri čemu su također prethodno odbačena mišljenja udruga, te je najavila potpisivanje ugovora za riječko odlagalište Marišćina. Koliko god se vlast pravdala da su glasovi udruga malobrojni i ne predstavljaju značajan dio javnosti, zbog dobrog poznavanja problema i moralnog integriteta koji stoji iz njih, oni imaju iznimno veliku specifičnu težinu i trebaju se slušati. One su nesumnjivo zaštitnici i najbolji tumači Arhuške konvencije. Nisu ni liječnici u Hrvatskoj većina, ali ipak daju kriterije za određivanje stručnih standarda i njima idemo na liječenje, a ne Jadranki Kosor, požalio se jedan protivnik te politike.

Željku Lukinić/Pixsell

Željku Lukinić/Pixsell

Izvor: Pixsell / Autor: Zeljko Mrsic/PIXSELL

Neosjetljivost i neobrazovanost javnosti za pitanja zaštite okoliša i prirode drugi je najveći ekološki problem Hrvatske, smatra Holy

Premijerka Kosor najavila je da Hrvatska planira dodatno uložiti milijardu i pol eura u projekte 'zaštite okoliša', kako ih je lažno nazvala, protiv kojih je stručna javnost i članstvo zelenih udruga. Udruge se ne protive ekološkom pristupu gospodarenju otpadom, energetici ili nečem trećem, nego činjenici da hrvatska Vlada u ekološku komponentu te politike ulaže tek dvjestoti dio sredstava – a ostatak u njihovo zatiranje

Ovo je pitanje bremenito mnogim problemima, ali za konkretnu temu – provedbu Arhuške konvencije u Hrvatskoj – jasno je da nije dovoljno poznavanje njezinih pravnih normi. Za sudjelovanje u odlučivanju mora postojati obrazovana ekološka javnost, motivirana za zaštitu okoliša, koja će moći ispuniti pravnu normu. U pravu je saborska zastupnica i potpredsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša Mirela Holy kad za h-alter.org kaže da je najveći problem to što zaštita okoliša u Hrvatskoj nije prioritetno političko pitanje. Ona također ističe, s pravom, iako ne bez doze licemjerja, da je nedovoljna senzibiliziranost i educiranost hrvatske javnosti za pitanja zaštite okoliša i prirode drugi najveći ekološki problem Hrvatske. S obzirom da nema civilnog pritiska na političke elite da krenu učinkovito rješavati najvažnije tzv. ekološke probleme, izostaju i konkretne mjere u ovom području, argumentira Mirela Holy.

Neobrazovanost za okoliš višestruko je vidljiva i temelj je spoticanja pri ispunjavanju Arhuške konvencije. Od nesvjesne i za okoliš slabo obrazovane javnosti ne treba očekivati da nam može puno pomoći. Pa ni sebi. Takva javnost često nije sposobna reagirati čak ni kad ugrožavanje okoliša dosegne opasnost po golu egzistenciju građana. Nedavno je Senj ostao bez vodoopskrbe jer je tamošnja hidroelektrana čistila dovodni tunel. Umjesto na nevolje ljudi koji se s time suočavaju kad god Hrvatska elektroprivreda dobije napade higijene, mediji su problem usmjerili na loše turističke posljedice. A Senjani? Što s njima? Nitko se, nažalost, ne treba čuvati takve senjske ruke.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi