Nalaz i mišljenje vještaka zaštite okoliša izrađen je za lokaciju na katastarskoj čestici 13944/1 u Varaždinu. Vještačenje je naručeno u sklopu predmeta USKOK-a, a zadatak stručnjaka bio je utvrditi što je odloženo, u kojim količinama te kakve je posljedice otpad mogao imati na tlo, vode, zrak, prirodu i zdravlje ljudi.

Vještaci su utvrdili dvije mikrolokacije ilegalno odloženog otpada. Na sjevernoj, glavnoj lokaciji, otpad se nalazi na površini i u tlu, dok je na južnoj, udaljenoj oko 150 metara, materijal zakopan na dubinama od približno 30 do 80 centimetara.

Procjena: gotovo 1352 tone otpada

Razmjeri glavnog odlagališta utvrđeni su geodetskim snimanjem. Otpad na sjevernoj lokaciji zauzima površinu od 1702,95 četvornih metara, a procijenjeni volumen iznosi 3649,96 kubičnih metara.

Na temelju gustoće uzoraka vještaci su procijenili da se ondje nalazi približno 1351,95 tona otpada. U tu procjenu nije uključena južna lokacija, na kojoj se prema dokumentaciji nalazi najmanje još 30 tona otpadnog mulja.

No količina je samo jedan dio problema. Laboratorijske analize pokazale su da je riječ o izrazito neujednačenom materijalu.

Plastika, tekstil, guma, metali...

U uzorcima s glavne lokacije pronađeni su različiti materijali – plastika, folije, tvrda plastika, sintetska vlakna, tekstil, guma, metali, građevinski materijal i organski sastojci.Vještaci zaključuju da je riječ o izrazito heterogenom otpadu koji je vjerojatno nastao mehaničkom obradom miješanog otpada.

Mikroskopska analiza donijela je još jedan važan nalaz – mikroplastika nije pronađena samo na površini, nego i duboko unutar tijela otpada.

U jednom uzorku uzetom na dubini od tri metra pronađene su čestice veličine između 500 i 600 mikrometara, dok je u uzorku s dubine od 3,6 metara pronađena mikroplastika veličine između 300 i 600 mikrometara.

Vještaci navode da prisutnost mikroplastike u kontaktnim uzorcima potvrđuje da njezin utjecaj nije ograničen samo na površinske slojeve. Istodobno naglašavaju da nije dokazano značajno širenje mikroplastike izvan same lokacije.

Pronađen i medicinski otpad

Među analiziranim materijalom pronađen je i obrađeni medicinski i sanitarni otpad. U uzorcima označenima R5.2 i R6.3 mikroskopskim pregledom utvrđeni su sintetski materijali koji prema morfološkim karakteristikama odgovaraju predmetima poput zaštitne opreme, zavoja, rukavica i medicinskih cjevčica.

Uz to, mikrobiološka ispitivanja pokazala su prisutnost bakterija. U analiziranim kompozitnim uzorcima potvrđene su Escherichia coli i Staphylococcus aureus, kao i drugi oportunistički mikroorganizmi. S. aureus pronađen je u svim kompozitnim uzorcima osim jednog, a E. coli na sjevernoj i južnoj lokaciji.

Vještaci zbog kombinacije tih nalaza i prisutnosti medicinskog otpada zaključuju da postoji vrlo visoka vjerojatnost da otpad pokazuje opasno svojstvo HP9 – infektivno.

Ipak, upozoravaju da ono ovim analizama nije definitivno dokazano. Za potpunu potvrdu infektivnog potencijala bile bi potrebne dodatne ciljane analize.

Ekotoksičnost nije potvrđena

S druge strane, provedena ispitivanja nisu potvrdila svojstvo HP14 – ekotoksičnost. Kemijski izračun i biotest proveden na organizmu Daphnia magna nisu pokazali akutnu ekotoksičnost analiziranih uzoraka u uvjetima u kojima je provedeno ispitivanje.

Zbog toga se iz nalaza ne može zaključiti da je cjelokupni odloženi materijal klasificiran kao opasan ili ekotoksičan otpad.

Tlo neposredno ispod otpada već je pogođeno

Analize su, međutim, pokazale promjene u tlu koje je bilo u izravnom kontaktu s otpadom. Vještaci su u pojedinim uzorcima utvrdili lokalno opterećenje metalima, posebno bakrom i cinkom. Zaključuju da je na sjevernoj lokaciji došlo do lokalnog opterećenja i promjene kemijskog sastava tla, osobito neposredno ispod odloženog materijala.

U uzorku uzetom na dubini od 3,6 metara, međutim, nije pronađena izražena akumulacija teških metala. To upućuje na lokaliziran problem u kontaktnom tlu, a ne na dokazano jednako onečišćenje svih dubljih slojeva.

Vještaci upozoravaju na podzemne vode

Posebno osjetljivo pitanje je mogućnost utjecaja otpada na podzemne vode. Vještaci navode da se ilegalno odlagalište nalazi na području otvorenog vodonosnika, s relativno malom debljinom pokrovnih naslaga. Zbog toga oborinska voda može prolaziti kroz otpad, otapati pojedine sastojke i prenositi ih kroz tlo.

‘Povišene vrijednosti TDS-a i DOC-a pokazuju da se iz odloženog materijala, kada dođe u dodir s vodom, mogu isprati različite otopljene tvari’, navodi se u vještačenju.

Važan je i položaj vodocrpilišta Bartolovec, koje se nalazi nizvodno od predmetne lokacije. Analizirani podaci za vodocrpilište uglavnom pokazuju zdravstveno ispravnu vodu. Vještačenje, dakle, ne utvrđuje da je pitka voda u Varaždinu zagađena zbog ovog odlagališta.

Ipak, zbog smjera podzemnih voda i karakteristika vodonosnika stručnjaci zaključuju da se lokalni negativni utjecaj odlagališta na podzemne vode ne može isključiti.

Što ako dođe do poplave?

Vještaci upozoravaju i na scenarij poplave. U tom slučaju voda bi mogla doći u kontakt s otpadom i prenijeti mikroplastiku, metale, organske sastojke i mikroorganizme izvan sadašnjeg područja odlagališta.

U dokumentu se upozorava da bi takav događaj mogao povećati opseg utjecaja i omogućiti širenje onečišćenja prema okolnom području.

Najbliže kuće oko 650 metara dalje

Vještačenje se bavilo i mogućim utjecajem na zdravlje stanovnika. Najbliže stambene kuće nalaze se na udaljenosti od približno 650 metara. Budući da je dio otpada zakopan, a površina obrasla vegetacijom, ograničeno je podizanje i raznošenje prašine.

Zbog toga vještaci nisu utvrdili dokazanu neposrednu akutnu zdravstvenu ugrozu okolnog stanovništva. Međutim, kao moguće puteve izloženosti navode izravan kontakt s otpadom te potencijalno širenje mikroorganizama, mikroplastike, metala i drugih sastojaka putem vode i okoliša.

Što je konačno pokazalo vještačenje?

Nalaz ne potvrđuje da je šire područje Varaždina kontaminirano niti da je voda za piće zagađena ovim odlagalištem. No istodobno pokazuje da se na lokaciji nalazi velika količina izrazito heterogenog otpada te da problem nije ograničen samo na ono što je vidljivo na površini.

Na glavnoj lokaciji procijenjeno je gotovo 1352 tone otpada, dok se na drugoj nalazi dodatni zakopani materijal. Pronađeni su medicinski i sanitarni otpad, mikroplastika u dubokim slojevima, bakterije i metali, a utvrđene su i lokalne promjene u tlu.

Vještaci pritom upozoravaju da se različiti rizici moraju promatrati zajedno. Iako većina pojedinačnih pokazatelja ne upućuje na veliko onečišćenje izvan same lokacije, dugotrajno ostavljanje otpada povećava kumulativni rizik, posebno zbog mogućnosti ispiranja i prijenosa pojedinih sastojaka u tlo i vode.