Institut za vode 'Josip Juraj Strossmayer' analizirao je šest uzoraka podzemnih voda iz tri piezometarske bušotine na području Gospića, a izvješće je izrađeno po nalogu USKOK-a u sklopu istrage povezane sa sumnjama u nezakonito postupanje s otpadom.

Vještaci su vodu testirali na tri mjesta oko ilegalnog odlagališta - Trag K, Trag N i Trag O. Cilj je bio utvrditi postoji li mikroplastika, odrediti njezinu količinu i kemijski sastav te procijeniti postoje li razlike među lokacijama.

Rezultati pokazuju velike razlike.

Jedna lokacija posebno odskače

Najizraženije opterećenje zabilježeno je u uzorku K 3.7. U njemu je utvrđena masena koncentracija mikroplastike od 737,155 mikrograma po litri, pri čemu je identificirani polimer bio polistiren (PS). U uzorku su potvrđene dvije čestice tog polimera.

Stručnjaci napominju da se visoka masena koncentracija u tom slučaju ne može tumačiti samo brojem pronađenih čestica. Na rezultat snažno utječu njihove dimenzije i geometrija – dvije relativno velike čestice mogu imati znatno veću ukupnu masu od velikog broja sitnih čestica.

U drugom uzorku iz iste bušotine, K 3.8, pronađeno je čak 130 čestica prioritetnih polimera po litri, ali je njihova ukupna masena koncentracija bila znatno niža – 34,287 µg/L. Identificirani su polietilen (PE), polipropilen (PP) i polietilen-tereftalat (PET).

Upravo usporedba tih dvaju uzoraka pokazuje da sam broj čestica nije dovoljan pokazatelj razine onečišćenja jer masa mikroplastike ovisi i o veličini pronađenih čestica.

U dva uzorka nisu pronašli prioritetne polimere

Na lokaciji Trag N rezultati su bili bitno drukčiji. U uzorku N 3.7 pronađeno je šest čestica prioritetnih polimera, uz masenu koncentraciju od 0,114 µg/L. Identificirani su polietilen i politetrafluoretilen (PTFE).

U uzorku N 3.8, međutim, nije potvrđena nijedna čestica prioritetnih polimera.

Slična razlika zabilježena je na lokaciji Trag O. U uzorku O 3.7 također nisu potvrđeni prioritetni polimeri, dok je u uzorku O 3.8 pronađeno deset čestica polipropilena po litri. Njihova masena koncentracija iznosila je 0,002 µg/L.

Ukupno gledano, spektroskopskom analizom svih šest uzoraka detektirano je 610.696 čestica, od kojih je 424.650 potvrđeno Ramanovom spektroskopijom. Prioritetni polimeri činili su tek 148 potvrđenih čestica, odnosno oko 0,035 posto ukupnog broja potvrđenih čestica.

Može li se utvrditi odakle je mikroplastika došla?

U izvješću se navodi da prostorne razlike predstavljaju osnovu za daljnju interpretaciju mogućeg izvora, ali da određivanje stvarnih putova kojima se čestice prenose podzemljem 'zahtijeva zasebna hidrogeološka istraživanja'.

U završnom mišljenju stručnjaci dodatno navode da prostorna raspodjela upućuje na lokalizirani izvor, ali upozoravaju da se na temelju postojećih rezultata ne može pouzdano utvrditi njegov točan položaj.

Potrebna dodatna istraživanja

Autori izvješća navode i da rezultati predstavljaju stanje utvrđeno u trenutku uzorkovanja. Zbog toga preporučuju ponavljanje uzorkovanja u različitim hidrološkim uvjetima kako bi se utvrdilo jesu li pronađene koncentracije trajna pojava ili se mijenjaju ovisno o uvjetima u podzemlju.

Preporučuju i detaljnije praćenje podzemnih voda te modeliranje njihova toka kako bi se moglo procijeniti postoji li veza između pojedinih lokacija i potencijalnih izvora mikroplastike.

Izvješće Instituta za vode izrađeno je u kolovozu ove godine po nalogu USKOK-a. U