Što se događa sa svom neprodanom odjećom i obućom, nakon što u dućane stigne nova kolekcija? Do sad se ta odjeća često uništavala kako bi se zadržala vrijednost branda. No, EU je tome odlučila stati na kraj
Velike tvrtke u EU, od danas, više neće smjeti uništavati neprodanu odjeću i obuću. Naime, na snagu je stupila odredba EU-a koja zahtjeva od tvrtki da, umjesto da 'zbrinjavaju' neprodano odjeću i obuću, tu robu preprodaju ili doniraju.
Do sad se smatralo da je uništavanje jeftinije od skladištenja, ponovne ponude na prodaju ili recikliranja. Naime, prema podacima Europske komisije, između četiri i devet posto neprodanog tekstila u Europi uništi se svake godine, a da nikada nije nošen, stvarajući oko 5,6 milijuna tona emisija CO2.
Od nove odredbe su izuzete tvrtke samo u slučajevima kad je roba opasna, oštećena, kontaminirana ili se ne može ponovno upotrijebiti ili obnoviti. Također, mogu se uništiti i predmeti koji su ponuđeni kao donacije, ali nisu prihvaćeni u određenom roku.
vezane vijesti
Kako piše dpa, njemački Savez trgovaca na malo (HDE) poručio je kako bi ova nova uredba mogla koristiti potrošačima, jer bi se na tržištu mogla pojaviti jeftinija roba putem drugih prodajnih mjesta i kanala kojima se prodaje rabljena roba.
Uz to što bi kupci mogli dobiti pristup jeftinijoj odjeći, to bi moglo biti dobro i za okoliš jer se manje odjeće uništava, a više preprodaje ili donira.
No, upozoravaju i na nove izazove s kojima će se tvrtke suočiti. Ističu kako se ne može sva neprodana roba prodati ili donirati jer za neku nema potražnje ili je jednostavno preniska vrijednost samog proizvoda da bi se dodatno snizila.
Udruge podržavaju uredbu, ali...
S druge strane, piše dpa, njemačko Udruženje modne odjeće, pozdravlja novu uredbu jer smatraju da je odjeća vrijedan proizvod čije uništavanje treba izbjegavati.
Naglašavaju kako većina europskih tvrtki za proizvodnju odjeće neće osjetiti posljedice ove uredbe, jer ni do sad nisu obično uništavali svoju neprodanu robu. No, izazov će biti velike količine jeftinih komada odjeće koje potrošači naručuju direktno od dobavljača izvan Europe, primjerice iz Kine.
Upravo zato pozivaju da se i od tih tvrtki zahtijeva da doprinesu na isti način kao i europski proizvođači te da sudjeluju u troškovima prikupljanja, sortiranja i recikliranja rabljenog tekstila.
Upozoravaju kako je potrebna učinkovitija struktura za prikupljanje, sortiranje i recikliranje, jer bez toga zabrana uništavanja ostaje samo na papiru i ne doprinosi stvarnom kružno gospodarstvu.
Slično upozoravaju i organizacije za zaštitu okoliša.
'Tvrtke mogu lako zaobići pravila, na primjer pogrešnim deklariranjem proizvoda. Bez dosljedne provedbe, ništa se neće promijeniti u praksi', upozoravaju iz Greenpeacea dok iz WWF ističu kako će zakon biti dobar samo ako se dosljedno provodi.
