Što će se točno i gdje održavati, možete provjeriti klikom na link, a mi smo o izbjeglicama, problemima koji ih muče i s kojima se svakodnevno suočavaju razgovarali s Lucijom Mulalić iz CMS-a.

'Ideja je da niz udruga koje u Hrvatskoj pružaju različitu podršku izbjeglicama, ali i drugim osobama koje migriraju, kroz različite programe tematiziraju neke od problema s kojima se suočavaju u Hrvatskoj ili negdje dalje. Program se svake godine odvija u sve više gradova', istaknula je Mulalić i dodala da su iz godine u godinu Tjedni izbjeglica dobro posjećeni te da nailaze na dobar prijem lokalnih zajednica i zainteresiranost za sudjelovanje na radionicama.

Upitana jesu li građani Hrvatske zaboravili kako je to biti izbjeglica i pokazuju li senzibilitet za ljude koji su pobjegli iz svojih domova, kazala je: 'Ne bih rekla da su zaboravili, ali možda to ne poistovjećuju sa svojim iskustvom zbog različitih okolnosti današnjeg izbjeglištva.'

Bježeći od genocida, rata i konflikata, progona i kršenja ljudskih prava u Gazi, Ukrajini, Južnom Sudanu, DR-u Kongo, Burundiju te drugim zemljama, sve veći broj izbjeglica traži utočište u državama najbližim njihovim domovima, ali i na udaljenijim lokacijama.

Najveći broj, oko 22 tisuće, onih koji se nalaze u Hrvatskoj došao je iz Ukrajine.

'Važno je naglasiti da ljudi nisu dovoljno informirani o tome tko sve može biti izbjeglica. Često se to povezuje samo s ljudima koji dolaze iz ratom pogođenih područja, ali taj status mogu dobiti i oni u čijim zemljama nema rata. Takav status u Hrvatskoj dobivaju ljudi i iz Turske i Rusije zbog političkih razloga jer progovaraju protiv režima u njima', pojasnila je Mulalić.

Privremena zaštita Ukrajincima

Kako Ukrajincima 4. ožujka 2025. godine prestaje vrijediti privremena zaštita na razini cijele Europske unije, čime će izgubiti pravo boravka i u Hrvatskoj, što su dosad imali na osnovi toga, Europska komisija u utorak je predložila da se ponovno produlji na godinu dana. Prijedlog je upućen Vijeću EU-a te ono donosi odluku o tome. Oko 4,2 milijuna Ukrajinaca u državama članicama ima pravo na rad, smještaj, socijalnu pomoć, zdravstvenu i drugu pomoć. Najviše ih je u Njemačkoj, oko 1,2 milijuna, u Poljskoj ih je milijun, a u Češkoj oko 400 tisuća.

'Valja naglasiti da je sustav privremene zaštite postajao i prije početka rata u Ukrajini, samo nije bio aktiviran do njegova početka. Sam status propisuje da ako bježi veći broj ljudi, on može biti aktiviran. Taj status olakšava pristup dokumentima i tržištu rada te se ne propituju razlozi bijega jer u Hrvatskoj neki ljudi znaju provesti godine u prihvatilištima čekajući da na red dođe propitivanje njihova slučaja', kazala je Mulalić i dodala da je upravo dobivanje takvog statusa ljudima na neki način olakšalo da se što brže uključe u društvo.

Iz brojnih kontakata s državljanima Ukrajine i njihovim udrugama koje djeluju u Hrvatskoj u CMS-u su doznali da su se oni relativno brzo uključili na tržište rada, ali se u praksi suočavaju s puno problema, s kojima su se izbjeglice suočavali prije i još se suočavaju, poput priznavanja diploma i profesionalnih kvalifikacija.

'To je dosta velik problem, a tu je i pitanje jezika, ali kako su nam jezici slični, tu stvar ide nešto brže. Suočavaju se u biti s istim problemima kao i drugi izbjeglice u smislu rigidnog sustava i birokracije koja ne prepoznaje njihov specifičan status, pa ljudi imaju problema s dobivanjem, primjerice, zdravstvene usluge', navela je Mulalić.

Strah od kulturoloških razlika

No za razliku od izbjeglica iz Ukrajine, smatra Mulalić, jer se Hrvatska brzo angažirala oko osiguravanja mnogih njihovih prava, takvu političku volju i angažman nismo vidjeli za ljude iz nekih drugih zemalja.

'Ukrajinci uvijek ističu da su dobro prihvaćeni u lokalnim zajednicama, a ostali izbjeglice ističu socijalnu distancu i kažu da vide razliku u odnosu spram ukrajinskih izbjeglica. Naravno, to nije krivica ukrajinskih izbjeglica, već političara, političke volje, šire društvene zajednice i okruženja', mišljenja je naša sugovornica. Dodala je da u toj široj društvenoj priči postoji, prije svega, strah od kulturoloških razlika te da je primarni razlog to što ti ljudi ne dolaze s područja Europe.

'Rekla bih da tu ima tu i islamofobije i straha. Čujemo s puno strana narativ da Ukrajinci dijele naše europske vrijednosti i sličnost s jezikom. Postoji stoga velik prostor za učenje većinskog stanovništva o tome tko su izbjeglice i koje su njihove kulturne specifičnosti', istaknula je Mulalić.

U proteklih dvadeset godina, otkad Hrvatska ima sustav azila, broj odobrenih zaštita, navela je, iznosi oko 1200, što je jako mala brojka.

'CMS već 20 godina ponavlja iste stvari, a zadnjih deset i kroz Tjedne izbjeglica pokušavamo naglasiti da sustav ne radi dovoljno na integraciji na različitim nivoima i takve stvari se moraju riješiti. U odnosu na broj stranih radnika, koji je u Hrvatskoj prešao sto tisuća, mi i dalje govorimo o malom broju izbjeglica. Oni dolaze drugim putem i imaju drugačiji status, ali se suočavaju s istim problemima poput socijalne distance i isključivanja. Već sad rađaju se djeca migrantskih radnika i pitanje je kako će se uključivati u škole i kako ćemo ostvariti inkluzivno društvo', zaključila je Mulalić.