Nakon desetljećima dugog sna u smrznutom permafrostu oživljavaju drevni mikrobi stari i do 40 tisuća godina, a njihovo buđenje moglo bi imati neugodne posljedice za planet. Jednom kad se probude, ti organizmi počinju razgrađivati tlo te oslobađati ugljični dioksid i metan, dva snažna staklenička plina koji dodatno zagrijavaju atmosferu
Zvuči kao scenarij iz horora 'Stvor' (The Thing) Johna Carpentera iz 1982. godine, ali ovoga puta riječ je o stvarnoj znanstvenoj priči. Dok Carpenterovo čudovište mijenja oblike i uništava antarktičku postaju, znanstvenici danas kopaju po smrznutom tlu Arktika u potrazi za stvarnim, ali ne manje zastrašujućim 'uspavanim čudovištima'.
Jer ako se ti mikrobi, zarobljeni u ledu desecima tisuća godina, probude zbog sve toplijih arktičkih ljeta, mogli bi ispustiti plinove koji će pogoršati klimatske promjene. Upravo to pokazuje nova studija objavljena u časopisu JGR Biogeosciences, a prenosi je portal Popular Mechanics.
Ispod Aljaske je svijet koji miriše na prošlost
Glavni autor istraživanja, Tristan Caro sa Sveučilišta Colorado Boulder, sa svojim je timom otišao u Istraživački centar za tunele permafrosta u središnjoj Aljasci. Ondje se, duboko ispod površine, tunel proteže više od 100 metara u vječni led, a iz njegovih zidova još vire kosti drevnih mamuta i bizona.
'Prvo što primijetite kada uđete je da jako loše miriše. Miriše kao pljesnivi podrum koji je predugo ostavljen u takvom stanju', rekao je Caro, danas postdoktorski istraživač na Kalifornijskom tehnološkom institutu. 'Za mikrobiologa je to vrlo uzbudljivo jer su zanimljivi mirisi često mikrobni.'
Znanstvenici su tragali za mikrobima starima do 40 tisuća godina, otprilike iz razdoblja u kojem su s lica Zemlje nestali posljednji hominidi, rođaci današnjeg čovjeka. Prikupljene uzorke pomno su proučili: dodali su im tešku vodu (deuterij) da bi mogli pratiti kako ti mikrobi apsorbiraju tekućinu, a zatim su podigli temperaturu na 10 Celzijevih stupnjeva.
'Željeli smo simulirati što se događa tijekom aljaškog ljeta u budućim klimatskim uvjetima, kada toplina prodire dublje u permafrost', pojasnio je Caro.
vezane vijesti
Buđenje nakon tisućljeća
U početku se činilo da se ne događa gotovo ništa. Mikrobi su se razmnožavali izuzetno sporo, zamjenjujući tek jednu od 100.000 stanica dnevno. No nakon šest mjeseci došlo je do pravog preokreta: zajednice mikroba potpuno su se reorganizirale i počele stvarati biofilmove vidljive golim okom. Premda se razlikuju od današnjih mikroorganizama, jednom kada su se probudili, ovi drevni mikrobi bili su jednako aktivni.
I upravo tu leži problem.
Arktik se zagrijava četiri puta brže od ostatka planeta. Ljeta su dulja, a toplina prodire sve dublje u nekada trajno smrznuto tlo. To znači da se mikrobi mogu početi buditi sve brže i češće, oslobađajući plinove koji bi mogli ubrzati klimatske promjene.
Tračak nade
No pojavio se i tračak nade: istraživanje pokazuje da proces buđenja nije trenutan. Možda će trebati mjeseci da se mikrobi potpuno aktiviraju, što znači da se njihovi učinci ne bi osjetili odmah nakon kraćih toplinskih valova.
'Možda ćemo imati jedan vrući dan tijekom aljaškog ljeta, ali ono što je puno važnije jest produljenje ljetne sezone do te mjere da se više temperature protežu u jesen i proljeće', rekao je Caro. 'U svijetu ima puno permafrosta; na Aljasci, u Sibiru i drugim sjevernim regijama. Uzeli smo uzorak samo jednog malog dijela toga.'
Drugim riječima, ono što se sada budi ispod Aljaske moglo bi biti tek početak mnogo veće priče.
