Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, često se hvalio svojim ratnim putem po Bosni i Hercegovini. Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u svom vikend izdanju, donosi pregled njegovog ratnog puta, ali i postavlja pitanje o eventualnoj upletenosti u ratne zločine koji su se dogodili
Tekst pod naslovom 'Snajperisti na židovskom groblju', FAZ-ovog dugogodišnjeg dopisnika Michaela Martensa, započinje pregledom povijesti židovske zajednice u Sarajevu, a potom opisuje tragove koje je na Židovskom groblju ostavio rat u BiH, prenosi DW.
Martens opisuje opsadu Sarajeva u kojoj je poginulo više od 11 tisuća ljudi i podsjeća na izjavu britanskog generala Michaela Rosea, koji je jedno vrijeme zapovijedao mirovnim snagama UN-a u Sarajevu, koji je pred Haškim sudom izjavio da je upravo Židovsko groblje stalno predstavljalo opasno polazište za granatiranje i snajpersko djelovanje po gradu.
U tekstu se podsjeća kako je upravo s ovog groblja gađana gradska bolnica u naselju Marijin Dvor, a pacijenti i medicinsko osoblje često su bili na meti snajpera koji su se smjestili na groblju.
Potom se Martens dotiče aktualnog srbijanskog predsjednika Vučića koji je u vrijeme opsade Sarajeva bio mladi dragovoljac 'barem neko vrijeme, prisutan na tom mjestu, usred zločinačkih događaja na Židovskom groblju u Sarajevu'.
'Nisu njegovi protivnici ni klevetnici ti koji su u javnost plasirali ovaj neugodan detalj iz njegove biografije. O tome je devedesetih godina u više intervjua govorio upravo on sam, i to s ponosom', podsjeća Martens. Dodaje kako su ti intervjui objavljivani u listovima koji odavno više ne izlaze te su ostavili vrlo malo tragova na internetu, pa su te Vučićeve izjave danas relativno nepoznate.
'Međutim, onaj tko istražuje fondove Narodne biblioteke Srbije u Beogradu, u papirnatim arhivima naići će na brojne tragove', ističe Martens za FAZ.
Izjave skrivene u arhivima
U nastavku teksta navodi rezultate svog upornog istraživanja arhivske građe.
'Vučić je 1994. godine već slovio kao političar u usponu u Srpskoj radikalnoj stranci, koju je vodio vođa paravojnih postrojbi Vojislav Šešelj, a za koju se pretpostavlja da ju je osnovala ili barem djelomično kontrolirala srpska služba državne sigurnosti', navodi Martens te prepričava članak iz srpskog ilustriranog tjednika Duga, koji je u kolovozu 1994. objavio Vučićev portret.
Navodi i Vučićevu izjavu u kojoj on ističe da je 'kad je počeo rat u Bosni, otišao u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dragovoljac'. Dodaje kako je otišao u Sarajevo 'braniti srpstvo', a prvo je bio raspoređen na Židovsko groblje, prije nego što je otišao na Pale.
Autor FAZ-ovog teksta navodi kako iz članka nije jasno što je točno Vučić radio u Sarajevu i je li i on pucao na grad i civile. Dodaje kako nema dokaza ni da je Vučić vodio bogate strance koji su kao 'vikend-snajperisti' pucali na civile u Sarajevu. No, dodaje kako to nije ni potrebno da bi se zaključilo da se budući predsjednik Srbije, kao mladi ratni dragovoljac 'stavio u službu duboko zločinačke politike'.
Navodi kako je Vučić takvu politiku podupirao i kasnije, kad je bio glavni tajnik stranke. Kao primjer ističe Vučićevu izjavu iz posebnog izdanja časopisa Velika Srbija iz rujna 1997. godine.
'U tom doista kriznom razdoblju za naš narod našao sam se u dvojbi koja je mučila mnoge, posebno mlađe ljude, a koju je razriješio moj četrdesetodnevni boravak kao dragovoljca u Sarajevu', prenosi autor Vučićevu izjavu te dodaje kako je Vučić sam izjavio kako je u Bosni ukupno proveo osam mjeseci do čega, dva mjeseca na bojištu.
Podsjeća kako je tada Vučić naglašavao navodna srpska prava na dijelove državnog teritorija Bosne i Hercegovine te Hrvatske.
Bliži li se čekanju kraj?
S druge strane, ističe Martens, danas Vučić govori drugačije.
'U političkoj retorici prihvati je Daytonski sporazum i poštuje teritorijalni integritet BiH. Ipak, u medijima bliskim Vučiću i dalje je prisutan revizionistički ton, upravo onakav kakav je najavljivao još 1997. godine', dodaje Martens.
Podsjeća kako je Vučić 1997. godine izjavio: 'Kad naša stranka dođe na vlast u Srbiji, svakodnevno ćemo podsjećati da su ti teritoriji naša vjekovna zemlja.'
Na kraju Martens pita, što takva izjava znači danas i podsjeća kako je još 1995. godine Vučić napisao: 'Na kraju će Srbi podići glavu i vratiti svoje zemlje. Potrebno je samo još malo pričekati.' A Martnes pita: 'Bliži li se tom čekanju kraj?'