Doznaje to Reuters, pozivajući se na tri iranska izvora upoznata s razgovorima.

Rijad se obratio Pekingu nakon što su hutisti proteklog tjedna izveli brzu vojnu ofenzivu i ostvarili prodore duž obale Crvenog mora te u području strateškog tjesnaca Bab el-Mandeb. Time su se, prema izvorima, povećali rizici za saudijski izvoz nafte i pomorski promet.

Kina se javno zauzima za smirivanje napetosti, dijalog i sigurnu plovidbu, no njezina je privatna poruka Teheranu, prema izvorima Reutersa, bila izravnija. Peking želi da Iran utječe na hutiste kako bi se spriječilo daljnje širenje sukoba na energetske i pomorske pravce o kojima kinesko gospodarstvo uvelike ovisi.

Teheran odgovorio vlastitim uvjetom

Prema trojici iranskih izvora, Teheran je na kineski zahtjev odgovorio stajalištem da stabilnost i mir u regiji ovise o završetku američko-izraelskog rata protiv Irana.

Kineski dužnosnici pritom, prema istim izvorima, nisu zaprijetili gospodarskim mjerama niti najavili posljedice ako Iran ne iskoristi svoj utjecaj na hutiste.

Na Reutersov upit kinesko ministarstvo vanjskih poslova poručilo je:

'Kina ne želi vidjeti daljnje prelijevanje regionalnih napetosti na Jemen i Crveno more. Eskalacija regionalne nestabilnosti nije u interesu niti jedne strane. Suverenitet i sigurnost svih zemalja moraju se poštovati, a ključna infrastruktura ne smije biti meta. Pozivamo na prekid akcija koje kompliciraju situaciju i rješavanje problema dijalogom.'

Iransko ministarstvo vanjskih poslova i ured za medije saudijske vlade zasad nisu odgovorili na zahtjev Reutersa za komentar ovih navoda.

Kina ovisi o nafti s Bliskog istoka

Pritisak Pekinga nije slučajan. Kina je više od desetljeća najveći trgovinski partner Irana i njegov glavni kupac nafte. Prema podacima tvrtke Kpler, kineske su kupnje 2025. činile više od 80 posto iranskog pomorskog izvoza sirove nafte, odnosno oko 1,4 milijuna barela dnevno.

Upravo zbog toga zapadni diplomati smatraju da je Peking među rijetkim prijestolnicama koje još uvijek mogu izvršiti stvaran pritisak na Teheran.

'Peking i Teheran trebaju jedan drugoga. Kina je faktor koji Iran ne može ignorirati, a Peking želi ponovno otvoren Hormuz i sigurnu plovidbu Crvenim morem', naglašava jedan zapadni diplomat.

Istodobno, kineski interesi na Bliskom istoku puno su širi od odnosa s Iranom. Alex Vatanka, direktor iranskog programa pri Middle East Instituteu u Washingtonu, ističe da otprilike polovica kineskog uvoza nafte dolazi s Bliskog istoka, dok trgovinska razmjena Kine i zemalja Zaljevskog vijeća za suradnju doseže oko 300 milijardi dolara godišnje.

Hormuz i Crveno more u isto vrijeme pod pritiskom

Hutisti posljednjih dana predstavljaju dodatni rizik za jednu od ključnih pomorskih ruta između Azije, Europe i Bliskog istoka. Bab el-Mandeb povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom i predstavlja jedan od važnih prolaza za globalnu trgovinu.

Istodobno, Iran je praktički zatvorio Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi velik dio svjetske trgovine naftom. Reuters navodi da bi dugotrajni napadi hutista na brodove ili luke u Crvenom moru, uz već zatvoren Hormuz, mogli poremetiti dva glavna pravca izvoza nafte s Bliskog istoka istodobno te dodatno produbiti globalnu energetsku krizu.

Jedan od izvora za Reuters upozorio je da Iran i njegovi saveznici sada stvaraju pritisak na oba kraja ključne regionalne pomorske mreže. 'Kina ovisi o oba', rekao je.

Peking ima utjecaj, ali i ograničenja

Kina je već pokazala da može imati važnu diplomatsku ulogu između suprotstavljenih bliskoistočnih aktera. Upravo je Peking 2023. posredovao u sporazumu kojim su Iran i Saudijska Arabija nakon godina neprijateljstva obnovili diplomatske odnose.

No njezin utjecaj ima i svoje granice. U Iranu se posljednjih godina moglo čuti nezadovoljstvo relativno skromnom razinom kineskih ulaganja i trgovine izvan naftnog sektora, osobito u usporedbi s rastućim kineskim ulaganjima u arapske države Perzijskog zaljeva.

Zbog toga ostaje otvoreno pitanje hoće li Teheran doista poslušati poruku iz Pekinga. Tri iranska izvora navode da odluke Irana ne ovise samo o kineskim interesima, već o nizu suprotstavljenih strateških, gospodarskih i političkih prioriteta.

Analitičari zato smatraju da će pravi test kineskog utjecaja biti spremnost Pekinga da vlastite zahtjeve prema Teheranu podupre i konkretnim posljedicama. Za sada nije poznato je li Iran pristao na poteze kojima bi ograničio djelovanje hutista.