Donald Trump nalazio se u Ovalnom uredu tijekom trećeg tjedna rata s Iranom kada je skupina njegovih najpouzdanijih savjetnika došla s neugodnim vijestima. Njegov dugogodišnji anketar Tony Fabrizio proveo je istraživanja koja su pokazala da rat koji je Trump pokrenuo postaje sve nepopularniji. Cijene goriva porasle su iznad četiri dolara po galonu, burze su pale na najniže razine u više godina, a milijuni Amerikanaca spremali su se izaći na ulice u znak prosvjeda. Potvrđena je pogibija 13 američkih vojnika. Neki od Trumpovih ključnih javnih podupiratelja počeli su kritizirati sukob kojem se nije nazirao jasan kraj. Na predstojnici Bijele kuće Susie Wiles i manjoj skupini pomoćnika bilo je da predsjedniku kažu kako će, što rat bude dulje trajao, to više ugrožavati njegovu javnu potporu i izglede republikanaca na kongresnim izborima u studenome, navodi Time u svom insajderskom izvještaju.

Uljepšana slika za predsjednika

Za Trumpa je to upozorenje bilo uznemirujuće. Predsjednik je posljednjih jutara često započinjao dan gledajući videosnimke uspjeha na bojištu koje su mu pripremali vojni dužnosnici, rekao je jedan visoki dužnosnik administracije. Savjetnicima je govorio da bi to što je kao vrhovni zapovjednik uklonio nuklearnu prijetnju iz Irana moglo postati jedno od ključnih postignuća njegova mandata. No Wiles je, prema riječima dvaju izvora iz Bijele kuće, bila zabrinuta da pomoćnici predsjedniku daju uljepšanu sliku o tome kako se rat doživljava u zemlji, govoreći mu ono što želi čuti, a ne ono što treba čuti. Kolege je, tvrde ti izvori, pozivala da budu 'izravniji prema šefu' kada je riječ o političkim i gospodarskim rizicima.

Sastanak je odražavao stvarnost koju Bijela kuća više ne može ignorirati: vremena je sve manje prije nego što predsjednik, njegova stranka i američka javnost plate još veću cijenu. Trump je obećavao obnovu gospodarstva i držanje SAD-a podalje od stranih sukoba. Sada je pokrenuo rat za koji nije dobio mandat, a gospodarska bol možda tek počinje.

Trump traži izlaz

Mjesec dana nakon najvećeg naftnog šoka u suvremenoj povijesti, prognoze svjetskog rasta naglo se snižavaju, nestašice se pojavljuju diljem Europe i Azije, a trgovci energentima upozoravaju da svijet još nije osjetio puni razmjer poremećaja. Dugotrajnije zatvaranje Hormuškog tjesnaca, uskog plovnog puta koji je glavni izlaz za naftu i plin iz Perzijskog zaljeva, moglo bi gurnuti svjetsko gospodarstvo u recesiju.

Predsjednik je zbog te situacije ostao frustriran, u sukobu s dijelom vlastitih dužnosnika i bijesan zbog negativne slike rata. Sve veći politički i gospodarski trošak naveo ga je da traži izlaz, prema riječima dvojice savjetnika i dvojice članova Kongresa koji su s njim razgovarali tijekom proteklog tjedna.

Trump im je rekao da želi privesti kampanju kraju jer strahuje od dugotrajnog sukoba koji bi mogao oslabiti republikance uoči izbora. Istodobno želi da operacija završi odlučujućim uspjehom. Saveznici kažu da traži način da proglasi pobjedu, zaustavi borbe i nada se da će se gospodarske prilike stabilizirati prije nego što politička šteta postane trajna.

'Postoji uzak prozor', rekao je jedan visoki dužnosnik administracije.

Situacija izmiče kontroli?

Trump je pokušao hodati po tankoj liniji u obraćanju naciji u udarnom terminu 1. travnja. Hvalio je vojne uspjehe i rekao da se operacija 'približava završetku', ali je istodobno poručio da će SAD u iduća dva do tri tjedna 'iznimno snažno' napadati Islamsku Republiku, prijeteći uništenjem njezine energetske infrastrukture. 'Vratit ćemo ih u kameno doba', rekao je predsjednik, 'gdje i pripadaju.'

U telefonskom razgovoru sljedećeg jutra Trump je za Time rekao da Iran želi postići dogovor kako bi okončao sukob. 'Zašto ne bi nazvali? Sinoć smo im raznijeli njihova tri velika mosta', rekao je predsjednik. 'Doživljavaju potpuni slom. Govore da Trump ne pregovara s Iranom. Mislim, to su zapravo vrlo laki pregovori.'

Ipak, iza tog samouvjerenog tona u zapadnom krilu Bijele kuće raste spoznaja da situacija možda izmiče kontroli.

Ključni Trumpovi dužnosnici, uključujući ministra obrane Petea Hegsetha, ostali su iznenađeni valom uzvratnih napada koje je Teheran pokrenuo na američke i izraelske ciljeve diljem regije, uključujući i države koje su se dugo smatrale nedodirljivima: Kuvajt, Bahrein, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Katar, državu koja je i pružala utočište iranskim posredničkim skupinama i služila kao kanal za pozadinsku diplomaciju između SAD-a i Hamasa. Taj odgovor srušio je pretpostavku da će se Teheran ograničiti na simboličnu odmazdu.

Zatečeni Hegseth

U internim raspravama prije početka rata Hegseth je navodio suzdržanu iransku reakciju na Trumpove prijašnje napade kao dokaz da odmjerena uporaba sile može nametnuti cijenu Teheranu bez izazivanja šireg rata.

'Hegseth je 'bio zatečen. U to nema sumnje', rekao je izvor upoznat s njegovim razmišljanjem.

Pentagon to demantira. 'Američka vojska je najnaprednija, najobuhvatnija i najsnažnije testirana planska organizacija na svijetu. Davno prije pokretanja operacije Epic Fury već smo predvidjeli, simulirali i u potpunosti se pripremili za svaki mogući iranski odgovor, od najslabije reakcije do najekstremnije eskalacije', rekao je za Time Sean Parnell, glavni glasnogovornik Hegsetha. 'Ništa što Iran učini ne iznenađuje nas. Spremni smo, dominantni smo i pobjeđujemo.'

Poslovni pogled na rat

Po procjeni Pentagona, operacija Epic Fury bila je nedvojben vojni uspjeh: 90 posto iranskih raketnih kapaciteta oslabljeno je ili uništeno, oko 70 posto lansera onesposobljeno, više od 150 mornaričkih plovila onesposobljeno ili uništeno, a ubijen je iranski vrhovni vođa Ali Hamenei zajedno s mnogim svojim najbližim suradnicima. Ipak, čini se sve manje vjerojatnim da će Trump u kratkom roku koji je Bijela kuća sama zadala ostvariti šire ciljeve koje je isticao: trajno spriječiti Teheran na putu prema nuklearnom oružju, razmontirati njegov balistički raketni program i zamijeniti teokratske tvrdolinijaše Islamske Republike režimom sklonijim Zapadu.

U govoru je Trump operaciju prikazao kao da je na pragu pobjede. 'Mi imamo sve karte. Oni nemaju nijednu', rekao je. 'Na dobrom smo putu da uskoro ostvarimo sve američke vojne ciljeve.'

No završnica ostaje nejasna: Trump je istodobno obećao pojačati borbe i privesti ih kraju. Obećao je upotrijebiti dosad neviđena sredstva za razornu silu protiv Irana, ali je za Time rekao da nikada ne bi dopustio umjetnoj inteligenciji da donosi odluke o ubijanju, inzistirajući da bi čovjek uvijek kontrolirao lanac zapovijedanja.

'Ne bih dopustio umjetnoj inteligenciji da to radi', rekao je Trump. 'Poštujem umjetnu inteligenciju. To je odluka koju predsjednik mora donijeti, pod pretpostavkom da je sposoban.' Osim toga, čini se da je vrlo malo opcija koje je spreman unaprijed isključiti.

Steve Witkoff, predsjednikov dugogodišnji prijatelj i izaslanik, to tumači kao posljedicu poslovne karijere u kojoj je ključno bilo zadržati više mogućnosti otvorenima. 'Donald Trump uvijek ima više izlaznih strategija', govorio je Witkoff kolegama u Bijeloj kući i State Departmentu. 'Drži puno opcija, puno izlaza, pa zatim opipava teren kroz proces.' No ratovi često izmaknu predsjedničkim planovima. Rizik Trumpove oklade jest da će pojačavanje vojne kampanje u idućim tjednima prije zatvoriti izlaze nego ih otvoriti.

Kako je sve započelo?

Kako su pripreme za rat odmicale, administracija je vjerovala da ima dobitnu formulu. SAD će zadati početni udar toliko snažan da će Teheranov jedini održiv odgovor biti ograničena odmazda, dovoljna da zadovolji domaću javnost, ali ne i da izazove nove napade. Ta se teorija temeljila na presedanima.

Kada je Trump u prvom mandatu naredio ubojstvo iranskog generala Kasema Solejmanija, Iran je odgovorio raketnim napadom na američku bazu u kojem nije bilo žrtava, a napad je bio unaprijed signaliziran. Nakon operacije Midnight Hammer, zračne kampanje iz lipnja 2025. protiv iranskih nuklearnih postrojenja, odmazda je također bila suzdržana.

Trump je dugo preferirao ono što njegovi pomoćnici nazivaju operacijama 'jedan udar i gotovo'. Pokretao ih je u Jemenu, Siriji i Somaliji. U siječnju je izveo smjelo hvatanje venezuelskoga čelnika Nicolása Madura, izvevši autokrata iz zemlje kako bi mu se sudilo u SAD-u, čime je otvorio prostor za uspon kooperativnije partnerice, vršiteljice dužnosti predsjednice Delcy Rodriguez. Potom je radio na olakšavanju američkog pristupa venezuelskim zalihama nafte, među najvećima u svijetu. Pomoćnici kažu da je Trump Venezuelu vidio kao dokaz da brza, kirurška intervencija može srušiti neprijateljski režim, postaviti suradljiviju zamjenu i osigurati američke interese bez uvlačenja zemlje u otvoreni, dugotrajni sukob.

Netanyahu na različitom putu

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, zagovornik vojnog udara na Iran, imao je drukčiju predodžbu o tome kako bi se stvari mogle odvijati. U posljednjih šest mjeseci Netanyahu je Trumpu više puta govorio da prethodni uspjesi protiv Irana trebaju poslužiti kao uvod u dulju, završnu kampanju, rekao je jedan izraelski dužnosnik za Time.

Dana 11. veljače Netanyahu je doputovao u Washington na privatni sastanak s predsjednikom koji je trajao satima. 'Dogurali smo dovde, Donalde', rekao je Trumpu, prema izvoru koji je bio prisutan. 'Moramo dovršiti ono što smo započeli.' Iran, govorio je Netanyahu, kupuje vrijeme i u tajnosti će raditi na bombi. 'Nakon što su posljednji put bili pogođeni, mislili su da više nemaju što izgubiti', rekao je drugi izraelski dužnosnik, tvrdeći da bi Teheran razvoj nuklearnog oružja vidio kao jedini način da spriječi da se takav udar ponovi.

Trump lagao i svoje pomoćnike

Plan napada pokrenut je gotovo mjesec dana prije nego što je proveden, prema riječima dvojice visokih američkih dužnosnika. Zahtijevao je tjedne pomne koordinacije, velikim dijelom vođene u bliskom dogovoru s izraelskim partnerima. Kada je New York Times 17. veljače objavio detalje planiranja operacije, Trump je planuo na pomoćnike, psujući ih, rekao je jedan visoki dužnosnik administracije. Potom je novinarima rekao da će o udarima odlučiti za '10, 15 dana', iako je znao da SAD planira napasti mnogo ranije.

'Namjerno je javno navodio na krivi trag kako bi zaštitio misiju', rekao je jedan dužnosnik Bijele kuće.

Trump je postao toliko oprezan zbog curenja informacija da su i neki njegovi pomoćnici bili predmet obmane. Dana 27. veljače otputovao je u Mar-a-Lago. Pomoćnici su ondje uspostavili improviziranu situacijsku sobu. Trumpa je zasmetao broj ljudi u prostoriji. 'Mislio je da je skupina prevelika', prisjeća se jedan dužnosnik; među njima su bili i ljudi koje Trump nije prepoznavao ili nije smatrao dovoljno bliskima. U jednom je trenutku predsjednik odbrusio da se operacija otkazuje. Rekao je da će još razmisliti. I to je bio još jedan lažni trag: Trump je već bio odlučio napasti iste noći. Kada se prostorija ispraznila, pozvao je natrag manji, pouzdani krug ljudi, one koje je želio uz sebe dok prve bombe budu padale.

JD Vance protivio se ratu

Te večeri Trump je večerao na terasi Mar-a-Laga sa skupinom u kojoj su bili zamjenik predstojnika Bijele kuće Stephen Miller, državni tajnik Marco Rubio, Witkoff i savjetnik Bijele kuće David Warrington. Nije bio prisutan potpredsjednik J.D. Vance, koji je bio u situacijskoj sobi u Washingtonu. Jedan Trumpov dužnosnik kaže da je to bio odraz standardnog protokola kontinuiteta vlasti, prema kojem predsjednik i potpredsjednik tijekom osjetljivih sigurnosnih operacija trebaju biti odvojeni kada obojica nisu u Bijeloj kući.

Od predsjednikova najužeg kruga upravo se Vance, prema riječima dvaju izvora upoznatih s raspravama, najviše protivio operaciji. 'J.D.-ju se ovo stvarno ne sviđa', rekao je Trump skupini okupljenoj pod zvijezdama Palm Beacha. 'Ali kad se odluka donese, onda je to odluka, zar ne?'

Izvor iz Bijele kuće kaže da je Vance uoči ofenzive iznio i koristi i rizike koje vidi, dodajući da 'kad predsjednik donese odluku, potpredsjednik stoji uz njega 110 posto'. Vanceov pomoćnik odbio je komentirati.

Iznenađeni iranskim potezima

Operacija Epic Fury započela je velikim valom udara u kojem je ubijen iranski vrhovni vođa. Odgovor Teherana bio je opsežan: salve projektila i dronova na američke baze u Iraku i Siriji, napadi na izraelske gradove, uznemiravanje trgovačkih brodova u Perzijskom zaljevu te koordinirani napadi posredničkih milicija diljem regije.

Hegseth je bio među onima koje je takav razvoj iznenadio, rekao je izvor upoznat s njegovim razmišljanjem: 'Očekivao je da će Iranci uzvratiti na neki način. Kad su počeli napadati praktički cijelu regiju, pogodilo ga je kao: 'Uf, stvarno smo sada duboko u ovome.''

Administracija je također, čini se, bila iznenađena kada je Iran posegnuo za važnim izvorom pritiska: kontrolom nad Hormuškim tjesnacem, kroz koji svakoga dana prolazi oko 20 posto svjetske opskrbe naftom. Kao odgovor na američke udare Teheran je uveo faktičnu blokadu, proglasivši tjesnac praktički zatvorenim i ograničivši prolaz plovilima koja smatra neprijateljskima. Posljedice tog gospodarskog šoka osjetile su se u zemlji snažnije nego što je očekivao Trumpov najuži krug. Kako su cijene goriva naglo rasle, Trump je pokušao prikazati skuplje energente kao nužnu cijenu, kratkoročni teret radi uklanjanja prijetnje nuklearno naoružanog Irana.

Politička cijena

S jedne strane, Trump je vidio korist u agresivnom iranskom odgovoru, vjerujući da će mu to potvrditi tezu da Islamska Republika predstavlja destabilizirajuću prijetnju. 'Sad kad ste vidjeli kako su se ponašali u posljednja dva dana prema drugim zemljama u regiji, sve bi ih uništili', rekao je Trump u telefonskom razgovoru 4. ožujka.

Ipak, savjetnici su bili zabrinuti da će rat odbiti političke podupiratelje koje je privuklo njegovo obećanje da neće uvlačiti zemlju u nove inozemne sukobe. Trump se 2024. vratio na vlast obećanjem veće životne pristupačnosti, napadajući Bidenovu administraciju zbog inflacije i pozivajući se na nostalgiju za gospodarstvom prije pandemije. Kako su rasle cijene goriva i troškovi za potrošače, sukob s Iranom počeo je nagrizati neka od njegovih središnjih predizbornih obećanja.

Klopka za Trumpa

Trump se također našao u svojevrsnoj klopci. Želi završiti rat, ali ne bez ostvarenja ciljeva koji bi odlučno spriječili Iran da se približi nuklearnom oružju. U internim raspravama neki su dužnosnici za nacionalnu sigurnost upozoravali da bi dugotrajan napad mogao prije ubrzati nego odvratiti Teheranove ambicije.

'Jedini način na koji će misliti da mogu spriječiti da im se ovo opet dogodi jest da imaju nuklearno oružje', rekao je drugi dužnosnik Bijele kuće. 'Sada je na nama još veći teret da postignemo opipljiv i provediv sporazum koji će ih dovoljno čvrsto zadržati ispod nuklearnog praga.'

Kako se borbe nastavljaju, Trump je, čini se, ostao zatečen iranskom odlučnošću. 'Vrlo su čvrsti. Sposobni su podnijeti golemu bol', rekao je za Time. 'Zbog toga ih poštujem. Činjenica je da mislim da su bolji pregovarači nego borci.'

Administracija se sada suočava s gotovo akrobatskim izazovom: pronaći izlaz, a da ne izgleda kao da je postigla premalo. Postavljanje režima koji bi bio stabilniji i skloniji Zapadu od onoga koji pokušava srušiti pokazuje se težim nego što je Trump mislio.

Kada je Trump početkom ožujka govorio za Time, otvoreno je spominjao promjenu režima. 'Želim biti uključen u izbor', rekao je o novom iranskom vođi. 'Oni mogu birati, ali mi moramo biti sigurni da je to netko tko je razuman prema Sjedinjenim Državama.' Takav je ishod teško zamisliv; u govoru 1. travnja lažno je tvrdio da to nikada nije bio cilj.

Neizvjestan kraj

Nada je, kažu pomoćnici, da će slabljenje iranskih vojnih sposobnosti i odsijecanje njegova vrha vlasti onemogućiti pojavu nuklearno naoružane države, razmontirati njezin balistički raketni program i stvoriti uvjete za unutarnju promjenu. No i to je vrlo rizično. Obični Iranci uglavnom su nenaoružani i suočeni s naprednom vojskom spremnom primijeniti silu protiv vlastitog stanovništva.

Neovisni analitičari kažu da bi ponovno otvaranje tjesnaca vjerojatno zahtijevalo ili dugotrajnu vojnu okupaciju s američkim vojnicima na terenu ili pregovorima dogovoren kraj neprijateljstava. Nijedan put nije jednostavan. Netanyahu i saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman skloni su produljenju sukoba jer u njemu vide rijetku priliku za slabljenje zajedničkog protivnika. Ali i oni prepoznaju koliko ovise o Trumpovu rasporedu.

Kako se približavaju izraelski izbori, Netanyahu ima malo prostora za manevar bez Trumpove potpore, rekao je jedan izraelski dužnosnik. 'Učinit će ono što im kažem', rekao je Trump za Time govoreći o Izraelcima. 'Bili su dobar timski igrač. Stajat će kad ja stanem. Stajat će osim ako ne budu isprovocirani, a u tom slučaju neće imati izbora, ali stajat će kad ja stanem.'

Kako bi rat mogao oblikovati izbore u studenome i što će ti rezultati značiti za ostatak njegova mandata pitanje je koje lebdi nad Trumpovim odlukama.

Neki savjetnici u Trumpovom razmišljanju primjećuju notu rezignacije. U privatnim razgovorima često ističe da stranka na vlasti obično gubi na kongresnim izborima na polovici mandata. 'Teško mu je pobjeći od povijesnog obrasca', kaže jedan pomoćnik. No povijest također sugerira da za predsjednika koji zemlju odvede u rat mogu postojati i gori ishodi od izbornog poraza.