Desna ruka predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, Björn Seibert, ultimativni je moćnik iz sjene u Bruxellesu. Nikad niste čuli za njega? To mu i odgovara.

Uz Von der Leyen je već oko deset godina te je tihi 45-godišnjak izgradio reputaciju neumornog radnika, pronicljivog političkog stratega i nemilosrdno učinkovitog operatera koji ispunjava obećanja. Za visoke dužnosnike u Parizu, Berlinu i Washingtonu to je ostvarenje sna. Napokon imaju nekoga tko će podići slušalicu i riješiti stvari, što je ogromna prednost u trenutku u kojem je Europa pogođena krizama.

'On je nevjerojatno utjecajan', rekao je Phil Gordon, savjetnik za nacionalnu sigurnost Kamale Harris dok je bila potpredsjednica SAD-a. 'Nitko nije bolje razumio EU i kako ostvariti ciljeve.'

Drugi ga također hvale kao 'vrlo pametnog' i 'strateškog mislioca'. 'On je najmoćniji dužnosnik u Bruxellesu i daleko ispred ostalih', kaže Mujtaba Rahman, zadužen za Europu u think tanku Eurasia Group.

Previše moći u rukama pomoćnika

Seibert je radije iza kulisa nego u središtu pozornosti te izrazito čuva svoju privatnost. Javnosti je poznato tek to da je oženjen, ima dvoje djece i često radi prekovremeno. No u trenutku u kojem započinje svoj drugi petogodišnji mandat na čelu kabineta Von der Leyen, čovjek kojeg ponekad nazivaju i neformalnom 'sukomisijom' suočava se s rastućim kritikama onih koji smatraju da je njegova moć postala prevelika.

Bivši glavni pregovarač EU-a za Brexit, Michel Barnier, u intervjuu za Politico početkom lipnja izrazio je zabrinutost zbog 'autoritarnog zaokreta' u Bruxellesu pod Von der Leyen i njezinim 'moćnim šefom kabineta'. To potvrđuje i šest sadašnjih i bivših zaposlenika Komisije, tvrdeći da Seibertovo inzistiranje na odobravanju svega – od javnih nastupa povjerenika do imena članova kabineta – dovodi do zastoja, kašnjenja i demoralizacije.

Još jedan problem je strah. Od 25 europskih dužnosnika, diplomata, zastupnika i stručnjaka s kojima je Politico razgovarao, samo je troje njih pristalo javno govoriti, a samo je jedan od njih iznio kritiku. Nekoliko ih je navelo strah od posljedica po karijeru kao razlog za anonimnost.

Drugi tvrde da su njegove njemačke konzervativne sklonosti pretjerane u gradu koji je već pretežno njemački i konzervativan. Navode primjer kada je Seibert inzistirao na imenovanju njemačkog konzervativca na visoku funkciju poslovnog izaslanika EU-a, što je izazvalo političku buru. Drugi pak ističu njegovu blisku suradnju s administracijom bivšega američkog predsjednika Joea Bidena, što je, kažu, postalo teret nakon izbora Donalda Trumpa. 'Velik dio svoje moći crpio je iz izravnog kontakta prema Bijeloj kući', rekao je bivši dužnosnik Komisije. 'S Trumpom to više nije slučaj. Treba sve graditi iznova.'

Dužnosnici Komisije odbacuju to, naglašavajući da su u redovitim kontaktima s Bijelom kućom. Drugi pak tvrde da je centralizacija učinila Uniju učinkovitijom, a zastoje dijelom uzrokuju zaposlenici koji traže mišljenje nadređenih i kada to nije nužno. No kritičari tvrde da su samo Seibert i Von der Leyen odgovorni za sustav kakav su kreirali.

'Ova Komisija je vrlo hijerarhijska i ništa ne prolazi bez Björnova pristanka', kaže Bas Eickhout, supredsjedatelj Zelenih u Europskom parlamentu.

Seibert nije prvi europski dužnosnik koji izaziva strah i fascinaciju u Bruxellesu – prije njega to je bio Martin Selmayr, poznat kao 'Čudovište iz Berlaymonta', a bio je utjecajan u vrijeme bivšeg predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera. No većina se slaže da je Seibert danas još moćniji.

<< Zvijer, čudovište iz Berlaymonta i briselski Rasputin. Tko je Martin Selmayr, zbog kojeg se Juncker upustio u nevjerojatan rizik >>

Tko je Seibert?

Uživo je Seibert diskretna, iako fizički impozantna figura - visok je, savršeno govori engleski s primjesama suhog humora, može se vidjeti u blizini šefice kako nosi tenisice New Balance i drži svežanj dokumenata. Tiši je od Selmayra, ali i ima veću moć: jedan od dužnosnika Komisije opisao ga je kao 'tihog ubojicu'.

O njegovoj prošlosti malo se zna. Diplomirao je društvene znanosti na Sveučilištu u Erfurtu u istočnoj Njemačkoj 2005., a potom je bio na istraživačkim stipendijama u američkim institucijama, uključujući MIT, fokusirajući se na obranu i sigurnost. Po povratku u Njemačku radio je u Ministarstvu obrane te je impresionirao kolege i ubrzo napredovao do ureda Von der Leyen, tadašnje ministrice obrane. Tako je započeo tandem 'Björn i Ursula' i danas njih dvoje vladaju Bruxellesom.

Epizoda iz 2019., nakon što su čelnici EU-a izabrali Von der Leyen za sljedeću predsjednicu Komisije, otkriva ključni element njihova partnerstva. Seibert je bio pozvan da svjedoči pred istražnim odborom njemačkog parlamenta koji je istraživao kako su unosni ugovori Ministarstva obrane, dok mu je Von der Leyen bila na čelu, dodijeljeni vanjskim konzultantima bez odgovarajućeg nadzora te je li bilo pogodovanja i vanjskih utjecaja.

U središtu istrage bila je Katrin Suder, bivša McKinseyjeva konzultantica koja je postala zamjenica Von der Leyen u tom ministarstvu i bila zadužena za odjel za naoružanje. Godine 2014. dovela je Seiberta u svoj odjel, brzo ga unaprijedila u šefa kabineta, a kasnije ga preporučila da obavlja isti posao za njihovu zajedničku šeficu Von der Leyen.

Njegov nastup pred istražnim odborom zadovoljio bi i najzahtjevnijeg mafijaškog šefa. 'Seibert je konstantno govorio da se ničega ne sjeća, apsolutno ničega', piše u izvještaju njemačkih medija iz tog vremena.

'Njegova odgovornost'

Seibertova odanost uskoro će ponovno biti testirana. Nakon što je Von der Leyen dobila odobrenje čelnika EU-a za mjesto predsjednice Komisije, trebala joj je dvotrećinska većina u Europskom parlamentu da bi bila potvrđena. Obično bi zadatak sastavljanja većine pao na Manfreda Webera, moćnog njemačkog konzervativca koji nadgleda krovnu skupinu europskih stranaka desnog centra, no on se oporavljao od činjenice da je odbijen za najvišu poziciju u Uniji u korist Von der Leyen.

Stoga je zadatak pao na Seiberta te je on, unatoč tome što nije imao iskustva kao politički posrednik, uspio osigurati većinu od devet glasova za Von der Leyen tako što je izvan uobičajenog kruga takozvanih vladajućih stranaka došao do desničarskih populista.

Von der Leyen je potvrđena zahvaljujući Seibertovu 'značajnom doprinosu'.

Nakon što su imenovani u Komisiju, suočili su se sa skepticizmom. 'Kada je Komisija započela s radom, bilo je mnogo skeptičnih oko toga hoće li Von der Leyen i Björn moći kontrolirati instituciju jer nisu znali kako sve funkcionira', rekao je bivši francuski dužnosnik. 'Opovrgnuli su to u roku od nekoliko dana.'

Seibert je osobito impresionirao kolege. 'Bio je iznimno dobro pripremljen. Uvijek je pokazivao da točno zna što se događa u francuskoj politici. Bilo je jasno da je to netko kome se može vjerovati, ali tko je također zainteresiran za kontrolu, za moć', dodao je.

'Pfizergate'

Von der Leyen i Seibert iskoristili su pandemiju covida za učvršćivanje moći. Kad je došlo vrijeme za pregovore o ugovorima o cjepivima, podijelili su posao među nekoliko članova Komisije, dajući povjereniku za jedinstveno tržište Thierryju Bretonu nadzor nad lancima opskrbe cjepivima.

No sami pregovori o ugovorima povjereni su Sandri Gallini, visokoj zdravstvenoj dužnosnici u Komisiji. U stvarnosti, prema riječima dvaju bivših dužnosnika Komisije, Seibert i Von der Leyen vodili su pregovore, a kulminirali su objavom sporazuma o kupnji milijuna doza cjepiva od Pfizer-BioNTecha u prosincu 2020. New York Times izvijestio je da je do ovog sporazuma došlo nakon razmjene tekstualnih poruka između Von der Leyen i glavnog izvršnog direktora Pfizera. Komisija poriče da su tekstualne poruke sadržavale išta bitno vezano uz pregovore.

U skandalu Pfizergate, koji je uslijedio, Von der Leyen suočila se s kritikama – i presudom Suda Europske unije – jer nije sačuvala poruke. No dio tih kritika trebao je biti usmjeren Seibertu, smatraju bivši dužnosnici.

'To je bila njegova odgovornost. On je razlog za ogromne pogreške koje je napravila Von der Leyen', kazao je jedan od dužnosnika.

Odan do krajnjih granica

Odanost će ponovno doći do izražaja u posljednjim mjesecima prvog mandata Von der Leyen i Seiberta u Komisiji.

Dok se ona pripremala za reizbor (s njime kao voditeljem kampanje), njihova odluka da nominiraju njemačkog konzervativnog lojalista za ulogu izaslanika EU-a za mala i srednja poduzeća izazvala je pobunu. Četiri povjerenika, uključujući Bretona, dovela su u pitanje nominaciju Markusa Piepera umjesto dviju žena koje su navodno postigle bolji rezultat u procesu odabira.

Dvojica bivših dužnosnika prisjećaju se da je Seibert interno branio nominaciju, rekavši da po tom pitanju 'neće biti fleksibilnosti'. Ta svađa nije dobro prošla i vodeći dvojac na kraju je morao povući Pieperovu nominaciju. Kritičari su tvrdili da je ta epizoda naglasila nedostatak njihove političke osjetljivosti jer Seibert nije predvidio odgovor Bretona, tadašnjeg visokog diplomata Josepa Borrella, bivšeg luksemburškog socijalističkog povjerenika Nicolasa Schmita i talijanskog povjerenika za gospodarstvo Paola Gentilonija.

'Problem je nedostatak upravljačkog iskustva. To dovodi do sklonosti da se stvari rade na autoritaran način', poručuje bivši dužnosnik.

Sve ide preko Björna

Von der Leyen i Seibert na tom su primjeru naučili lekciju.

Kada je došlo vrijeme za izbor povjerenika nakon što je Von der Leyen ponovno izabrana 2024. godine, istjerali su pobunjenog Bretona i popunili kolegij manje iskusnim kandidatima. I tada je Seibert bio u prvim redovima, pregovarajući s političkim šefovima u Europskom parlamentu jer su morali odobriti nominacije tijekom saslušanja.

Visoki parlamentarni dužnosnik opisao ga je kao nekoga tko je 'vrlo profesionalan', ali i brz u korištenju pritiska kada stvari ne idu po njegovom. 'Sve više primjećujem da se ne nosi dobro sa suprotstavljenim mišljenjem... Nije navikao da mu se proturječi u tom smislu.'

Nakon što su saslušanja završila, Seibert se bacio na posao provjere imena pojedinačnih članova kabineta na temelju kriterija spola i nacionalnosti. Svaki je povjerenik morao poslati svoj popis kandidata za kabinet na 13. kat, gdje bi on osobno odobrio ili odbio imena.

'To je Seibertov stil. On ništa ne prepušta slučaju', rekao je sadašnji visoki dužnosnik Komisije.

Od tada je njegova moć u Komisiji samo narasla. Primjer: nedavno restrukturiranje ureda glavnog tajnika, planirano i predano na odobrenje u siječnju. Zeleno svjetlo stiglo je tri mjeseca kasnije ne zbog nekog problema, već zato što Seibert nije ranije stigao pogledati prijedlog.

'Znam da je on tip koji ne zna delegirati i da je ta nemogućnost delegiranja, kao i opsesija zajedničkim upravljanjem Komisijom s Ursulom, uzrokovala frustracije', rekao je član kabineta jednog od europskih premijera.

Moj put ili nikako

U drugim slučajevima kritičari su se ljutili zbog Seibertove sklonosti da parira opoziciji.

Visoki parlamentarni dužnosnik ponovio je zabrinutost zbog njegove moći: 'On je u takvoj fazi pune moći da izravno razgovara s povjerenicima. Izravno razgovara s političarima. Pomalo zaboravlja koja je njegova pozicija.'

Iako ima moć u Bruxellesu, Seibert sada mora obnoviti odnos s Washingtonom. Klasificiran kao 'Bidenov čovjek' zbog veze s bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Jakeom Sullivanom, odigrao je ključnu ulogu u izgradnji najtješnjih transatlantskih odnosa u desetljećima.

On i Sullivan izdavali bi zajednička priopćenja i usklađeno radili na uvođenju sankcija protiv Rusije nakon invazije na Ukrajinu. Kada je Bidenova najava Zakona o smanjenju inflacije zaprijetila narušavanjem veza između Bruxellesa i Washingtona, Seibertova zakulisna diplomacija s Bijelom kućom dovela je do rijetke zajedničke konferencije za novinare Von der Leyen i američkog predsjednika, prema riječima bivšeg visokog dužnosnika Komisije.

Ali ta bliskost nije pomogla Seibertu pod Trumpom, sadašnjim američkim predsjednikom koji je mjesecima nakon izbora odbijao razgovarati s Von der Leyen ili bilo kojim drugim dužnosnikom EU-a. Seibert je nedavno pratio glavnog trgovinskog pregovarača Maroša Šefčoviča na putovanjima u Washington, ali čini se da je svaki nagovještaj starog posebnog odnosa nestao dok se Europa suočava s vrtoglavo visokim tarifama.

Pristup Komisije bio je oprezan da ne bi iritirao Trumpa, izbjegavajući akcije - poput izricanja kazne Muskovu X-u zbog kršenja Zakona o digitalnim uslugama - koje bi mogle izazvati bijesan tweet ili iznenadnu odmazdu. No ovaj pristup, koji uključuje potencijalne dalekosežne ustupke u europskom digitalnom pravilniku kako bi se osigurao trgovinski sporazum, potkopava europski suverenitet, smatraju kritičari i kažu da bi EU trebao braniti svoja pravila bez obzira na cijenu.

'Sve je to zbog straha: straha da se ne uvrijede Amerikanci', rekao je bivši dužnosnik.

Realan strah?

Sve u svemu, Seibertov ugled odražava grad u kojem živi: birokratski, opsjednut moći, uglavnom bezličan. Stvara mitove oko moćnih državnih službenika koji djeluju u sjeni, prvo Selmayra, sada Seiberta.

Malo je ljudi intervjuiranih za ovaj članak izrazilo ozbiljnu zabrinutost zbog njegova utjecaja. No znakovito je to da je samo jedna osoba od njih 25 - ni manje ni više nego nizozemski zastupnik - bila spremna dati ikakvu kritiku.

'U svojoj interakciji s Parlamentom uvijek je bio pošten i održavao je svoja obećanja', rekao je zastupnik Zelenih Eickhout. 'Jedini je problem u tome što je ova Komisija vrlo hijerarhijska i ništa ne prolazi bez Björnovog pristanka. To dovodi do toga da se na njegovu stolu gomilaju brojni dosjei, a mnogi dužnosnici Komisije ne znaju kada će se što odlučiti', zaključuje zastupnik.