Unatoč visokim temperaturama, čini se da Europljani ipak nisu ljubitelji klima. I dok 90 posto ljudi u Sjedinjenim Državama ima taj uređaj, udio u Europi iznosi tek oko 20 posto, iako varira od zemlje do zemlje. Kako piše Deutsche Welle, u Španjolskoj ga posjeduje oko polovice kućanstava, a u Njemačkoj tek šest posto njih.

To ne čudi jer se donedavno klima-uređaj nije smatrao nužnošću, osobito na sjeveru, no sada su toplinski valovi duži i intenzivniji. Takva situacija potiče nagli porast potražnje za klimom, i to za čak 75 posto između 2019. i 2024. godine u Njemačkoj. S druge strane, postoje upozorenja da bi je trebalo izbjegavati.

'Hlađenje se još uvijek prečesto smatra luksuzom', rekao je talijanski istraživač Tommaso Alberti za DW, naglašavajući da vrući uvjeti predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni rizik i dodajući: 'U Europi svake godine ima desetke tisuća smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom.'

Zašto EU ne voli klimu?

Osim toga, brojne kuće i stanovi u Njemačkoj i drugim dijelovima sjeverne Europe projektirani su tako da zadržavaju toplinu tijekom hladnijih mjeseci, ali ne i za maksimalno hlađenje kada porastu temperature.

Nedavno istraživanje pokazalo je da se gotovo polovica ispitanika diljem EU-a oslanja na poboljšano zasjenjenje i izolaciju da bi se zaštitili od vrućine. No mnogi sada razmišljaju i o klima-uređajima. 'Dani niske zastupljenosti klimatizacije u Europi bliže se kraju', rekao je Helge Brinkmann iz Boston Consulting Groupa u analizi iz rujna 2025. godine, a prenosi isti izvor.

No ugradnja klima-uređaja u starije zgrade također može biti izazov.

Dok se tehnologija hlađenja lako ugrađuje u nove stambene i poslovne objekte, nadogradnja postojeće infrastrukture je složenija, navodi se u analizi. Velike renovacije mogu omogućiti ugradnju novih sustava, ali povijesni gradovi diljem Europe često imaju dodatne regulatorne i estetske prepreke, piše isti izvor.

Izazovno je i podstanarima koji često ne smiju ili ne žele ulagati u tuđu imovinu, pa su klime manje zastupljene u zemljama s većim postocima podstanara, poput Njemačke i Danske. No jednako kao što je grijanje neophodno u zimskim mjesecima, tako i vrućine postaju ozbiljan društveni i javnozdravstveni problem.

Zajednička rješenja

S treće strane, neki izbjegavaju klime zbog zabrinutosti za okoliš jer porastom korištenja tih uređaja raste i ukupna količina energije potrebna za hlađenje domova i drugih prostora u EU-u. Najnoviji podaci Eurostata pokazuju da je, iako je potrošnja energije za grijanje zgrada blago pala u 2024., potrošnja za hlađenje porasla je za 15,3 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Zelenilo i voda također pomažu u hlađenju gradova i smanjenju učinka urbanog toplinskog otoka, a mnogi od njih usredotočuju se na zajednička rješenja, poput sustava za raspršivanje vode i javnih rashladnih centara. U gradovima poput Pariza, Stockholma i Kopenhagena klimatizacija se centralizira daljinskim hlađenjem korištenjem rashlađene vode i podzemnih cijevi za rashlađivanje više zgrada odjednom.

Također se nude novi modeli klime s, primjerice, senzorima, što je bolja opcija za okoliš, kako piše DW.