Posljednji slučaj koji je potaknuo takve rasprave jest atentat na ukrajinskog poduzetnika Vadima Jermolajeva u Monaku.

Jermolajev, koji od početka rata živi u inozemstvu, ranjen je u eksploziji bombe aktivirane daljinskim upravljanjem. Zbog poslovanja na okupiranom Krimu nalazi se na ukrajinskom popisu sankcioniranih osoba.

Osumnjičena ukrajinska državljanka nakon napada pobjegla je u Kijev, gdje je nekoliko dana poslije pronađena mrtva. Ukrajinske sigurnosne službe potom su uhitile dvojicu muškaraca za koje se ispostavilo da su povezani s vojnom obavještajnom službom HUR i bivšim pripadnicima Sigurnosne službe Ukrajine (SBU).

Jedan od osumnjičenih isprva je priznao ubojstvo žene, no kasnije je povukao iskaz i optužio drugog sudionika, tvrdeći da je djelovao bez znanja nadređenih te da službe nisu bile uključene u operaciju.

Bez obzira na konačan ishod istrage, slučaj je ponovno usmjerio pozornost na djelovanje ukrajinskih obavještajnih službi, čiji je vrhovni politički autoritet predsjednik Volodimir Zelenski.

Četiri vrste tajnih operacija

Aktivnosti HUR-a i SBU-a mogu se podijeliti u četiri glavne skupine, piše Handelsblatt.

Prvu čine napadi na vojne ciljeve u Rusiji i na okupiranim područjima. Među najpoznatijima je operacija 'Paukova mreža', u kojoj su ukrajinske službe prošle godine prokrijumčarile dijelove dronova u Rusiju, ondje ih sastavile te koordiniranim napadima pogodile više vojnih aerodroma i strateških bombardera.

HUR također provodi specijalne operacije na okupiranim ukrajinskim teritorijima. Poznato je da je dio tih postrojbi godinama prije rata prolazio obuku uz pomoć američke CIA-e. U jednoj od takvih operacija na Krimu ranjen je i tadašnji šef vojne obavještajne službe Kirilo Budanov.

Takve akcije uglavnom se smatraju legitimnim vojnim operacijama i izazivaju malo međunarodnih prijepora.

Djelovanje daleko od Europe

Drugu skupinu čine operacije usmjerene protiv ruskih interesa izvan Europe.

Ukrajina je posljednjih godina pružala različite oblike potpore protivnicima ruskih snaga u Africi. U Maliju je HUR, prema vlastitim tvrdnjama, pobunjenicima dostavljao obavještajne podatke, a spominjale su se i isporuke dronova. Nakon jednog napada u kojem je poginuo velik broj pripadnika Wagnerove skupine i malijskih vojnika, Mali i Niger prekinuli su diplomatske odnose s Ukrajinom.

Slične aktivnosti zabilježene su i u Sudanu te Siriji, gdje je Kijev podržavao skupine koje su se borile protiv ruskih saveznika.

Takve operacije, međutim, nose politički rizik jer mogu otežati ukrajinske napore da pridobije države takozvanog globalnog juga.

Atentati na pojedince izazivaju najveće kontroverze

Posebno osjetljive ostaju operacije usmjerene protiv pojedinaca.

Budanov je svojedobno izjavio da će Ukrajina 'ubijati Ruse diljem svijeta', no kasnije je pojasnio da je mislio isključivo na osobe odgovorne za ratne zločine.

Među napadima koji se pripisuju ukrajinskim službama spominje se pokušaj atentata na ruskog generala Asatbeka Omurbekova, poznatog kao jednog od zapovjednika tijekom okupacije Buče.

Veliku pozornost privukla su i ubojstva proruskog vojnog blogera Vladlena Tatarskog te Darje Dugine, kćeri ruskog ultranacionalističkog ideologa Aleksandra Dugina.

Prema pisanju američkog lista The Washington Post, upravo je atentat na Duginu izazvao nelagodu među dijelom američkih i ukrajinskih dužnosnika, koji su upozoravali da takve akcije mogu narušiti međunarodni ugled Ukrajine.

Operacije na teritoriju saveznika

Najveći politički rizik predstavljaju operacije koje se odvijaju na teritoriju zapadnih saveznika ili zadiru u njihove interese.

Najpoznatiji primjer ostaje sabotaža plinovoda Sjeverni tok 2022. godine. Iako Kijev nikada nije priznao odgovornost, brojne istrage upravo ukrajinsku umiješanost smatraju najizglednijim scenarijem.

Na jesen bi u Njemačkoj trebalo početi suđenje bivšem pripadniku SBU-a, što bi moglo dodatno opteretiti odnose Berlina i Kijeva.

Istodobno mnogi u Ukrajini smatraju da je uništenje plinovoda bilo u nacionalnom interesu jer su oni simbolizirali dugogodišnje energetsko partnerstvo Zapada i Rusije.

Jesu li službe postale previše samostalne?

Slučaj atentata u Monaku razlikuje se od prethodnih operacija jer meta nije bila istaknuti vojni ili politički dužnosnik.

Zbog toga se sve češće postavlja pitanje djeluju li pojedini pripadnici ukrajinskih službi samostalno ili čak koriste svoje ovlasti za ostvarivanje privatnih interesa.

Novinar Bojan Pančevski, koji je istraživao sabotažu Sjevernog toka, tvrdi da pojedini obavještajci održavaju veze s kriminalnim skupinama. Takvi kontakti mogu služiti državnim interesima, ali i osobnom bogaćenju pojedinaca.

Za sada nema dokaza da je upravo to bio motiv napada na Jermolajeva, no cijeli slučaj dodatno je pojačao raspravu o granicama djelovanja ukrajinskih tajnih službi i političkom nadzoru nad njihovim operacijama.