Europa se ove godine suočava s manjkom kukuruza nakon što su visoke temperature i slabe oborine smanjile prinose u dijelovima kontinenta. EU će zato trebati uvoziti veće količine kako bi osigurao dovoljno hrane za svinje, perad i goveda.

U normalnim okolnostima velik dio te potražnje pokrila bi Ukrajina, koja tradicionalno spada među najveće dobavljače kukuruza na europsko tržište. No val ruskih napada na ukrajinske luke i civilne brodove krajem srpnja i početkom kolovoza praktički je zaustavio izvoz preko glavnog crnomorskog pravca. Za Ukrajinu posljedice mogu biti ozbiljnije od gubitka dijela izvoza.

Ukrajinski ministar poljoprivrede Taras Visockij rekao je za Politico da bi, ostane li crnomorska ruta zatvorena, najmanje 30 milijuna tona poljoprivrednih proizvoda vrijednih više od 10 milijardi dolara neće biti izvezeno. 'To bi moglo dovesti do pada BDP-a do pet posto', rekao je Visockij.

To bi bio težak udarac gospodarstvu za koje Međunarodni monetarni fond ove godine očekuje rast između jedan i 1,6 posto. Bez prihoda od prodaje ovogodišnje žetve, upozorio je Visockij, ukrajinski bi poljoprivrednici iduće sezone mogli ostaviti nezasijano čak sedam milijuna hektara zemljišta.

Europi treba šest milijuna tona više

Europska potražnja je naglo porasla. Europska unija očekuje da će od srpnja ove do lipnja iduće godine uvesti oko 25 milijuna tona kukuruza, u usporedbi s 19,3 milijuna tona tijekom prethodnih 12 mjeseci.

Domaća proizvodnja pala je za približno deset milijuna tona, prema podacima koje je iznijela glasnogovornica Europske komisije za poljoprivredu Louise Bogey. Ukrajina u uobičajenim okolnostima osigurava približno polovicu ukupnog europskog uvoza kukuruza.

No američki kukuruz već je početkom ove godine počeo osvajati veći dio europskog tržišta, zahvaljujući velikoj žetvi u SAD-u i relativno niskim cijenama. U srpnju i kolovozu američki kukuruz činio je više od dvije petine ukupnog uvoza EU-a, čime je SAD pretekao Ukrajinu.

Ako Rusija nastavi ograničavati ukrajinski izvoz preko Crnog mora, još veći dio europskih narudžbi mogao bi završiti kod američkih proizvođača.

Ukrajinski kukuruz blizu je, ali prijevoz je preskup

Na prvi pogled situacija djeluje paradoksalno. Europa treba kukuruz, Ukrajina ga ima, a one su geografski susjedi. Problem je u prijevozu. Žitarice su relativno jeftina roba koja se prevozi u golemim količinama, pa cijena logistike ima velik utjecaj na konačnu cijenu.

Zbog toga se Ukrajina desetljećima oslanjala prvenstveno na pomorski prijevoz. Prije posljednjih poremećaja luke su prevozile oko 90 posto njezina poljoprivrednog izvoza, uključujući velik dio kukuruza namijenjenog kupcima u Španjolskoj, Italiji i Nizozemskoj. 'Bio je to najjeftiniji način', rekao je Visockij.

Ruski napadi sada su izvoz poljoprivrednih proizvoda preko luka šireg područja Odese praktički zaustavili. Željeznica, cestovni prijevoz i Dunav i dalje omogućuju dio trgovine, ali njihov kapacitet nije ni približno dovoljan da zamijeni količine koje su se prevozile morem.

Ukrajina je u kolovozu izvezla tek oko trećine količine koju bi u normalnim okolnostima mogla izvesti.

Alternativni pravci su skuplji. Ukrajinsko udruženje poljoprivrednih kompanija UCAB procjenjuje da zamjena pomorskog prijevoza drugim načinima transporta povećava trošak za oko 41 euro po toni. Na količinama koje Ukrajina mora preusmjeriti to bi značilo više od 1,1 milijardu eura dodatnih troškova.

Također, velik dio povećane potražnje za kukuruzom dolazi iz zapadne i srednje Europe, daleko od ukrajinske granice. Ondje su kupci navikli žitarice primati brodovima, a ne prevoziti ih tisućama kilometara kamionima ili vlakovima. Rezultat je pomalo apsurdan: kukuruz prevezen preko Atlantika u neke dijelove Europske unije može stići jednostavnije i jeftinije nego kukuruz iz susjedne Ukrajine.

Alexander Döring, glavni tajnik FEFAC-a, organizacije koja predstavlja europsku industriju stočne hrane, rekao je da se kupci zbog očekivanog rasta uvoza trenutačno uglavnom okreću Sjevernoj i Južnoj Americi. Prema njegovoj procjeni, Ukrajina teško može osigurati dio dodatnih količina koje će Europi biti potrebne.

Neočekivani dobitak za Trumpa

Takav razvoj situacije mogao bi odgovarati administraciji američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji povećanje izvoza američkih poljoprivrednih proizvoda postavlja kao jedan od važnih ciljeva svoje trgovinske politike. Povećana europska potražnja stigla bi i u osjetljivom trenutku za američke farmere.

Rat s Iranom otežao je plovidbu kroz Hormuški tjesnac te povećao cijene goriva i gnojiva, dodatno pritišćući jedan od važnih dijelova republikanskog biračkog tijela. No ako američki farmeri preuzmu veći dio europskog tržišta kukuruza, razlog neće biti prvenstveno Trumpovi trgovinski sporazumi, nego kombinacija europske suše i ruskog rata protiv Ukrajine.

Veći uvoz jeftinijeg kukuruza bio bi dobra vijest za europske stočare, kojima cijena hrane predstavlja jedan od najvećih troškova.

Miguel Ángel Higuera, direktor španjolske udruge proizvođača svinja ANPROGAPOR, opisao je ovogodišnje uvjete za farmere kao 'užasne'. Prema njegovim riječima, proizvođači su ove godine prodavali životinje i ispod troškova proizvodnje. Više ukrajinskog kukuruza pomoglo bi sniziti cijenu stočne hrane, rekao je Higuera, pa bi španjolski uzgajivači svinja podržali povećanje uvoza. 'Ipak, to neće biti dovoljno', upozorio je.

Ono što odgovara stočarima, međutim, ne mora odgovarati proizvođačima žitarica.

Sukob interesa između tih dviju skupina obilježava europsku poljoprivrednu politiku još od početka ruske invazije na Ukrajinu. Poljoprivrednici u zemljama koje graniče s Ukrajinom više su puta tvrdili da je velik priljev jeftinijih ukrajinskih proizvoda srušio cijene na njihovim tržištima.

Poljska, Mađarska i Slovačka i dalje zadržavaju jednostrana ograničenja za dio ukrajinskog poljoprivrednog uvoza. Flora Dewar, direktorica trgovinske politike u COCERAL-u, organizaciji koja predstavlja europske trgovce žitaricama, upozorava da takve mjere fragmentiraju jedinstveno tržište EU-a i otežavaju slobodno kretanje robe.

Kijev u međuvremenu traži načine da ponovno uspostavi normalan izvoz preko Crnog mora. Visockij kaže da Ukrajina razmatra diplomatske i vojne mogućnosti kojima bi se osigurala plovidba, ali da su razgovori o mogućem dogovoru zasad u previše ranoj fazi da bi o njima mogao govoriti detaljnije. Ukrajina surađuje s Rumunjskom i Poljskom kako bi veće količine poljoprivrednih proizvoda preusmjerila preko Dunava te cestovnih i željezničkih koridora.