Prije nekoliko godina na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji postalo je jasno da Zapad gubi utjecaj na Globalnom jugu. Na prošlogodišnjoj konferenciji objelodanilo se pak da Zapad i transatlantski savez polako gube tlo pod nogama, a ove godine već je jasno da svijet gubi dosadašnju stvarnost. Što možemo očekivati od vjerojatno najvažnije sigurnosne konferencije u Münchenu od 1963. godine?
Sve oči svijeta od petka do nedjelje bit će uprte u bavarsku prijestolnicu, u kojoj se održava Minhenska sigurnosna konferencija, jedno od najvažnijih globalnih okupljanja vezano uz sigurnost i geopolitiku. No ovogodišnje izdanje dolazi u trenutku duboke nesigurnosti: liberalni međunarodni poredak više nije samo pod vanjskim pritiskom – on gubi koheziju i iznutra.
Najnovije Minhensko sigurnosno izvješće, objavljeno uoči konferencije, govori o 'buldožer-politici', trendu u kojem političke snage u zapadnim društvima sve češće biraju rušenje umjesto reformi. Erozija povjerenja, rast polarizacije i sve izraženija multipolarnost oblikuju novu globalnu stvarnost, a Europa se ponovno pita gdje je njezino mjesto.
vezane vijesti
Američki zaokret i transatlantski raskol
Glavna tema konferencije bit će uloga Sjedinjenih Država u svijetu. Prošle godine američki potpredsjednik J.D. Vance šokirao je saveznike tvrdnjom da najveća prijetnja Europi nisu Rusija ni Kina, već 'civilizacijski raspad iznutra'. Taj je narativ kasnije ugrađen i u američku Nacionalnu sigurnosnu strategiju.
Od tada su potezi Washingtona, od trgovinskih ratova s partnerima, preko napada na iransku nuklearnu infrastrukturu, do prijetnji teritoriju saveznika u NATO-u, ostavili dojam nepredvidivosti. Istodobno mnogi u Europi zamjeraju američkoj administraciji to što relativizira prijetnju Vladimira Putina. A potonji je upravo na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007. godine u svom govoru najavio današnju rusku strategiju: odbacivanje zapadnog poretka te inzistiranje na multipolarnosti i sferama utjecaja.
Europa između fragmentacije i integracije
Wolfgang Ischinger, dugogodišnji predsjednik ove sigurnosne konferencije, opisuje situaciju bez uljepšavanja: 'Današnje međunarodno sigurnosno okruženje nestabilnije je nego u bilo kojem trenutku kojeg se mogu sjetiti u svojoj karijeri. A iduća konferencija vjerojatno je najvažnija od one 1963. godine.'
Tematski meni i ove godine je raznolik: pored transatlantskih odnosa, fokus će biti na Ukrajini, a konferencija će se pozabaviti i rastućom napetošću na Bliskom istoku, sigurnošću na Arktiku i u Indopacifiku, svemiru, geoekonomiji i opskrbi hranom, kibernetičkim prijetnjama te utrkom u razvoju umjetne inteligencije.
No temeljno pitanje ostaje isto: hoće li Europa ostati sigurnosna krparija, mozaik nacionalnih politika, ili će uspjeti izgraditi integrirano obrambeno tržište s većinskim odlučivanjem i industrijskim skaliranjem?
Poruka je jasna – Europa mora postati sposobna za obranu, i to na način koji će biti shvaćen i u Moskvi i u Pekingu.
Rat Rusije protiv Ukrajine, koji ulazi u petu godinu, više nije samo regionalni sukob, već temeljna točka redefiniranja europske sigurnosne arhitekture. Iako se front posljednjih mjeseci pomiče tek minimalno, rat iscrpljuje Ukrajinu, ali i političku koheziju Zapada.
U Münchenu će se ponovno postaviti pitanje dugoročne strategije: može li Ukrajina vojno izdržati bez dodatne i ubrzane zapadne potpore? Hoće li Europa preuzeti veći dio tereta ako američka politika postane još selektivnija?
Organizatori konferencije jasno poručuju da se više ne radi samo o solidarnosti s Kijevom, već o budućem poretku na europskom kontinentu. Ako Rusija uspije nametnuti logiku sfera utjecaja, to će imati posljedice daleko izvan Ukrajine.
Tko sve dolazi? Hvala bogu, Vance ne
Očekuje se više od 50 šefova država i vlada, oko 60 ministara obrane i 30 ministara vanjskih poslova, a na marginama konferencije sastat će se i ministri vanjskih poslova skupine G7.
Iz SAD-a dolazi državni tajnik Marco Rubio, kao i više od 50 članova Kongresa iz obje stranke. No stiže i antitrampovska elita: demokratski guverneri Gretchen Whitmer i Gavin Newsom te kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez. Također se očekuje kanadski premijer Mark Carney nakon što je u nedavno u Davosu održao jedan od najsnažnijih govora u 21. stoljeću.
Dolaze i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, a ukrajinsku delegaciju predvodit će predsjednik Volodimir Zelenski. Rusija, s druge strane, ove godine ne sudjeluje, što simbolično pokazuje dubinu raskola. No njezina sjena lebdi nad gotovo svakom raspravom.
Dolazak kineskog ministra vanjskih poslova Wang Yia naglašava dimenziju globalnog natjecanja. Peking, kao i Moskva, promiče viziju multipolarnog svijeta u kojem Zapad više nema dominantnu ulogu, a istodobno širi gospodarski i tehnološki utjecaj od kojeg se 'tresu gaće' i Europi i Donaldu Trumpu.
Od dijagnoze do djelovanja
Iako su govori i paneli važni, organizatori naglašavaju da je ključno ono što slijedi nakon konferencije, a Europa se više ne može zadovoljiti analizama.
Rasprave u Münchenu zasigurno neće ostati na apstraktnoj razini. Jedno od ključnih pitanja bit će europska sposobnost da izgradi integrirano obrambeno tržište, poveća proizvodnju streljiva i naoružanja te ubrza zajedničke projekte. Dosadašnji napori pokazali su koliko je teško uskladiti nacionalne interese, industrijske politike i proračunska ograničenja.
U tom kontekstu sve su važniji popratni forumi poput Minhenskog sigurnosnog doručka, koji okuplja političke i vojne dužnosnike, obrambenu industriju i startupove, te Minhenska konferencija o kibersigurnosti, posvećena hibridnim prijetnjama, zaštiti kritične infrastrukture i umjetnoj inteligenciji.
Poruka iz Münchena trebala bi biti jasna: Europa je 'čula pucanj'. No ostaje pitanje može li odgovoriti jedinstveno i odlučno ili će ostati rastrgana između transatlantskih napetosti, ruske agresije i svojih unutarnjih slabosti. Ovogodišnje izdanje moglo bi se pamtiti kao trenutak u kojem je Europa konačno morala odlučiti hoće li ostati geopolitički objekt ili će napokon vratiti staru slavu i postati subjekt.
