Točno godinu dana nakon što je američki potpredsjednik J.D. Vance na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji održao govor koji je šokirao europske saveznike, odnosi između SAD-a i Europe nalaze se u najdubljoj krizi u desetljećima. Tada je Vance otvoreno napao europske politike migracija i slobode govora te ustvrdio da najveća prijetnja kontinentu dolazi – iznutra
Publika je tog 15. veljače ostala zatečena. U mjesecima koji su uslijedili Bijela kuća pod vodstvom Donalda Trumpa temeljito je uzdrmala dosadašnji svjetski poredak.
Trumpova administracija u protekloj je godini uvela kaznene carine i saveznicima i protivnicima, izvela iznimno drsku operaciju u Venezueli, vodila neujednačene pregovore o ratu u Ukrajini pod uvjetima koji su išli na ruku Moskvi, a svijet je ostavila u nevjerici i izjavama da bi Kanada trebala postati '51. savezna država SAD-a'.
U takvom kontekstu ovogodišnja Minhenska sigurnosna konferencija, koja počinje kasnije ovog tjedna, ponovno bi mogla biti prijelomni trenutak, piše BBC. Američko izaslanstvo predvodi državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio, a na konferenciju je pozvano više od 50 svjetskih čelnika. U isto vrijeme sigurnost Europe djeluje krhkije nego ikad.
vezane vijesti
Poruka Washingtona: Europa se mora sama braniti
Najnovija Strategija nacionalne sigurnosti SAD-a (NSS), objavljena krajem prošle godine, izričito poziva Europu da 'stane na vlastite noge' i preuzme 'primarnu odgovornost za vlastitu obranu'. To je dodatno pojačalo strahove da se SAD sve manje želi obvezivati na obranu Europe.
No kriza oko Grenlanda najdublje je uzdrmala same temelje transatlantskog savezništva. Trump je u više navrata izjavio da SAD 'mora posjedovati' Grenland radi američke i globalne sigurnosti, a jedno je vrijeme čak ostavio otvorenom mogućnost upotrebe sile.
Grenland je autonomni teritorij u sastavu Kraljevine Danske pa ne čudi to što je danska premijerka poručila da bi neprijateljsko američko vojno preuzimanje značilo kraj NATO-a, saveza koji već 77 godina jamči europsku sigurnost.
Je li savezništvo Europe i SAD-a nepovratno oštećeno?
Kriza oko Grenlanda zasad je stavljena na čekanje jer je Bijela kuća zaokupljena drugim prioritetima. No nad Minhenskom konferencijom lebdi neugodno pitanje: jesu li sigurnosne veze između Europe i SAD-a oštećene do točke s koje nema povratka?
Promijenjene jesu, u to nema sumnje, ali još nisu potpuno raspale.
VIDEO Viktor Orban iznio crne prognoze za Europu
Sir Alex Younger, bivši šef britanske obavještajne službe MI6 (2014.–2020.), za BBC kaže da se transatlantski savez neće vratiti na staro, ali da još uvijek funkcionira.
'I dalje imamo golemu korist od sigurnosne, vojne i obavještajne suradnje s Amerikom', ističe Younger, dodajući da je Trump bio u pravu kada je zahtijevao da Europa preuzme veći dio tereta vlastite obrane.
'Imate kontinent od 500 milijuna ljudi (Europa) koji traži da kontinent od 300 milijuna (SAD) brani kontinent od 140 milijuna (Rusija). To jednostavno nema smisla', rekao je.
Neuravnoteženost, to da američki porezni obveznici desetljećima financijski podupiru europsku obranu, stoga je jedan od glavnih izvora nezadovoljstva Trumpove administracije. No razdori unutar transatlantskog saveza daleko nadilaze broj vojnika i frustracije zbog država NATO-a koje ne ispunjavaju ni minimalnih dva posto BDP-a za obranu, poput Španjolske. Usporedbe radi, Rusija trenutačno izdvaja više od sedam posto BDP-a, a Velika Britanija ispod 2,5 posto.
Na trgovinu, migracije i slobodu govora Trumpov tim gleda posve drukčije od europskih vlada. Dodatnu zabrinutost izaziva i njegov odnos s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, kao i njegova sklonost da odgovornost za rat prebaci na Ukrajinu.
Kraj poslijeratne američke strategije?
U izvješću objavljenom uoči konferencije, Tobias Bunde, direktor istraživanja i politike Minhenske sigurnosne konferencije, tvrdi da je došlo do temeljitog raskida s američkom strategijom nakon Drugog svjetskog rata.
Ta se strategija, navodi Bunde, temeljila na tri stupa: vjeri u multilateralne institucije, ekonomsku integraciju te uvjerenju da su demokracija i ljudska prava ne samo vrijednosti, nego i strateška prednost.
'Pod Trumpovom administracijom sva su tri stupa oslabljena ili otvoreno dovedena u pitanje', upozorava Bunde.
Američki think tank CSIS opisuje novu Strategiju nacionalne sigurnosti SAD-a kao 'bolan i šokantan poziv na buđenje za Europu' te kao trenutak dubokog razilaženja između europske slike o samoj sebi i Trumpove vizije Europe.
Dokument, među ostalim, zagovara potporu skupinama neprijateljski nastrojenima prema europskim vladama, poticanje 'otpora trenutačnom smjeru Europe' i upozorava da europske migracijske politike donose rizik od 'civilizacijskog brisanja'.
Ključno pitanje: Vrijedi li još članak 5.?
Na kraju se sve svodi na jedno temeljno pitanje: funkcionira li još uvijek članak 5. NATO-a?
Riječ je o ključnoj odredbi prema kojoj se napad na jednu članicu smatra napadom na sve. Desetljećima se podrazumijevalo to da bi SAD, uz punu vojnu snagu, pritekao u pomoć bilo kojoj napadnutoj članici, primjerice Litvi ili Estoniji.
No Trumpova nepredvidljivost i otvoreni prijezir njegove administracije prema Europi dovode tu pretpostavku u pitanje.
BBC to naziva 'testom Narve'. Riječ je o estonskom gradu na granici s Rusijom, s većinskim ruskim stanovništvom. Ako bi Rusija, pod izlikom 'zaštite sunarodnjaka', pokušala zauzeti Narvu – bi li ova američka administracija doista stala u obranu Estonije?
Isto pitanje vrijedi za mogući ruski potez u koridoru Suwalki ili za norveški arktički arhipelag Svalbard, gdje Rusija već ima naselje.
S obzirom na Trumpove nedavne teritorijalne pretenzije prema Grenlandu, nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti kako bi reagirao u kriznoj situaciji. U trenutku u kojem Rusija vodi rat punog razmjera protiv Ukrajine, takva neizvjesnost otvara prostor za opasne pogrešne procjene.
Ovotjedna Minhenska sigurnosna konferencija trebala bi ponuditi barem neke odgovore o budućnosti transatlantskog saveza. No vrlo je moguće da to neće biti odgovori koje Europa želi čuti.
