Glavni grad Kijev glavna je meta takvih napada. Nakon najnovijeg ruskog bombardiranja u noći s 23. na 24. siječnja, gotovo 6000 stambenih zgrada ostalo je bez grijanja, prema riječima gradonačelnika Vitalija Klička. Ovo je treći takav ruski napad usmjeren na kijevsku infrastrukturu grijanja u nešto više od dva tjedna, nakon što su napadi 9. i 20. siječnja također ostavili stotine tisuća ljudi smrznutih u svojim stanovima.

'Život u Kijevu ovih je dana pomalo kockanje', rekla je za BBC jedna stanovnica ukrajinske prijestolnice. 'Ako imate grijanje i plin, nema struje i vode. Ako imate struju i vodu, nema grijanja. Dolazak kući je kao igranje igre pogađanja svaki dan - hoću li se moći tuširati ili popiti vrući čaj ili ni jedno ni drugo? I naravno, rakete i dronovi dolaze uz sve to'.

Kaže da mora ići u krevet noseći kapu i nekoliko slojeva odjeće.

Ono što stvari čini puno gorima za Ukrajinu, a olakšavaju Rusiji jest široka rasprostranjenost stambenih zgrada koje se oslanjaju na zajedničko centralno grijanje - gdje se voda zagrijava negdje drugdje, a zatim pumpa u radijatore.

Toplane u Ukrajini su ogromne i tisuće ljudi je pogođeno kada ih ciljaju ruske snage. Takvi napadi također prekidaju opskrbu električnom energijom, ali iako generator može pomoći u ovoj situaciji, grijanje je manje jednostavno - pogotovo kada nema ni struje za napajanje grijača.

Kyivteploenergo, monopolist u opskrbi grijanjem i toplom vodom u glavnom gradu Ukrajine, rekao je za BBC da se 'apsolutna većina' kuća u Kijevu oslanja na njihove usluge. Rekli su da ne mogu podijeliti točan broj iz sigurnosnih razloga. U Zaporižju, gradu na prvoj crti bojišnice u kojem živi 750.000 ljudi, gotovo tri četvrtine stanovnika oslanja se na centralno grijanje, prema riječima Maksyma Rohalskog, voditelja lokalne udruge stanara stambenih zgrada.

Masovna proizvodnja jeftinih stanova

Prije potpune ruske invazije 2022. godine, oko 11 milijuna kućanstava u Ukrajini oslanjalo se na centralno grijanje, u usporedbi sa sedam milijuna autonomno grijanih kućanstava, rekao je ukrajinski stručnjak za energetiku Jurij Korolčuk. Gradovi diljem Sovjetskog Saveza, uključujući i Ukrajinu, bili su u središtu ogromnih građevinskih programa pokrenutih 1950-ih za masovnu proizvodnju jeftinih stanova.

Pejzaži gradova u bivšem SSSR-u dominiraju sveprisutne deveterokatnice izgrađene od montažnih betonskih panela, poznate kao 'panelke', ili manje peterokatnice poznate kao 'hruščovke', po sovjetskom vođi Nikiti Hruščovu, koji je nadgledao njihovu izgradnju 1950-ih i 1960-ih. Grijanje takvih zgrada osiguravaju velika postrojenja 'centrale za grijanje i električnu energiju'. Samostojeće kuće u kojima živi jedna obitelj, poznate kao 'privatne kuće' u Ukrajini, obično se nalaze u ruralnim područjima i rijetke su u gradovima.

'Ukrajina je naslijedila sovjetski sustav grijanja i on nije ništa promijenio, ostao je u velikoj mjeri centraliziran', rekao je Korolchuk za BBC. 'Ove toplane nisu bile dizajnirane za napad raketama ili dronovima, zato su te ranjivosti došle do izražaja tijekom rata'.

Razorne posljedice

Prema njegovim riječima, ovo je nova taktika koju koristi Rusija. 'Tijekom prethodnih zima nije bilo takvih udara na sustav grijanja. Događali su se samo povremeno i nisu izravno ciljali toplane', dodao je. Govoreći o tekućim pregovorima o okončanju rata, kaže da 'faktor pregovora sada moguće igra ulogu, to je oblik pritiska'. Velike centralizirane instalacije donose učinkovitost, ali ako bi ih ciljale bombe ili dronovi, posljedice mogu biti razorne za stotine tisuća ljudi. Ukrajinska vlada je itekako svjesna ove ranjivosti i planira je smanjiti tako što će individualne točke grijanja biti obvezne u stambenim zgradama. Međutim, poništavanje desetljeća sovjetskog urbanističkog planiranja neće biti brzo ni lako.