Kohn živi u Australiji sa svojom tri godine mlađom suprugom Marijom, s kojom je u sretnom braku 65 godina. Adam i Marija se također mogu pohvaliti s dvije kćeri, šest unuka i dvoje praunuka, ali i činjenicom da su preživjeli holokaust.

Adam Kohn, rođen 1921. godine, kao mladić završio je u Auschwitzu, najzloglasnijem koncentracijskom logoru nacista, a masovna ubojstva Židova u njemu preživio je, kako sam kaže, pukom srećom i jer je imao snage raditi. Mariju je upoznao 1945. godine, neposredno nakon što je Crvena armija oslobodila Auschwitz, i bila je to ljubav na prvi pogled, iako su oboje izgledali kao duhovi. Vjenčali su se nekoliko tjedana kasnije, a 1949. godine su emigrirali u Australiju, želeći otići što dalje od užasa holokausta. Nekoliko godina kasnije je otvorio vlastitu firmu Emporium Knitwear, koja se na početku sastojala od Adama Kohna i stroja za pletenje. Uspješnu poduzetničku karijeru, koja je njegovoj obitelji omogućila dobar život u australskoj srednjoj klasi, završio je 1985, kada je prodao firmu i otišao u mirovinu.

Prošle godine se Adam Kohn odlučio na putovanje o kojem je dugo razmišljao - posjetiti Poljsku, zemlju u kojoj je rođen, i Auschwitz, mjesto iz kojeg je kao jedan od rijetkih izvukao živu glavu. Pratili su ga njegova mlađa kćerka Jane Korman i njezina djeca. Pri posjetu koncentracijskom logoru nastao je i četverominutni video Auschwitz Dancing, u kojem gospodin Kohn i njegova obitelj plešu na zvuke slavne disko himne 'I Will Survive'. Sve to je snimila i montirala Jane, inače videoumjetnica, a uradak je prvi put prikazan u galeriji u Melbourneu krajem prošle godine. Vjerojatno bi bio zaboravljen da ga prije nekoliko tjedana Kohnova kćerka nije objavila na YouTubeu, gdje je u kratkom vremenu sakupio pola milijuna klikova.

S popularnošću su došli i prijepori jer su neki ustvrdili da je video neukusan i vrijeđa sjećanje na žrtve holokausta. Neonacistima se, primjerice, svidio, dok je profesor povijesti iz Münchena Michael Wolffsohn, inače židovskog porijekla, izjavio da je riječ o 'neugodnoj samopromociji'. S druge strane, publicist Henryk Broder, također židovskog porijekla, smatra da je riječ o dobrodošloj provokaciji jer komemoriranje holokausta ne mora uvijek biti smrtno ozbiljno. Židovski centar iz Melbournea je obavijestio javnost da nikada neće prikazati video jer 'umanjuje važnost holokausta'. U čitavoj priči je najmanje pažnje poklonjeno mišljenju Adama Khona koji je, za razliku od većine onih koji osuđuju njegov slavljenički ples, doista doživio i preživio Auschwitz. Pred kraj samog videa se može čuti kako gospodin Kohn govori svojim unucima: 'Da mi je netko tada rekao da ću ovdje biti 63 godina kasnije sa svojim unucima, ne bih mu vjerovao i rekao bih da priča gluposti. Ali evo nas ovdje. Ovo je doista povijesni trenutak!'

Unatoč kontroverzama, pa i osudama, Adam Kohn je primio i stotine mailova u kojem mu ljudi zahvaljuju na 'Auschwitz Dancing'. Pišu mu da sada osjećaju radost, a ne tugu, jer su preživjeli te da ovaj video pokazuje da 'ljubav prema životu nakon velike smrti'. Zanimljivo, jedino mjesto gdje nitko nije bio posebno uzrujan rasplesanim starim gospodinom je Izrael, s obzirom na to da su tamo crnohumorni vicevi o holokaustu odavno dio narodne predaje. Na kraju cijele priče Adam Kohn je zaključio sljedeće: 'Otkako sam plesao sa svojim unucima u Auschwitzu, više se ne osjećam kao žrtva. Preživio sam. Pobijedio sam.'