Ti su dokumenti izazvali gotovo iste kontroverze kao i provala tzv. Pentagonskih papira 1971. na stranicama The New York Timesa kada se radilo o političkoj i vojnoj implikaciji angažmana SAD-a u Vijetnamu od 1945. do 1967. godine.

Papiri 'Afganistan', koji su putem Wikileaksa jučer osvanuli u The New York Timesu, The Guardianu i Der Spiegelu, kolekcija je od skoro 92.000 dokumenata koji potvrđuju najpesimističniju viziju toga rata i doprinose sumnjama o nekorektnom ponašanju Pakistana.

Pakistanske tajne službe servisiraju talibane na potpuno otvorenoj granici s Afganistanom koju drže paštunska plemena, desetljećima ljuta što su Britanci napravili umjetnu granicu kroz njihov teritorij. To je zaoštrilo sumnje američkoga javnoga mnijenja o potrebi rata u Afganistanu, baš kao što su Pentagonski papiri stvorili velike probleme Johnsonu i Nixonu.

'Pentagonski papiri' pojam je pod kojim se poznaje tajni izvještaj koji je ministarstvo obrane SAD-a dalo napraviti o političkim i vojnim implikacijama američke prisutnosti u Vijetnamu između 1945. i 1967. Provaljeni su 1971. na stanicama The New York Timesa. Dokument od 7.000 stranica 1967. naručio je tadašnji ministar obrane Robert McNamara, a bivši marinac Daniel Ellsberg, jedan od onih koji su ga pripremali, odlučio je to dati novinarima.

Ellsberg, baš kao i informatori Wikileaksa, bio je uvjeren u to da je rat u Vijetnamu nepravedan i da je bilo nemoguće ga dobiti. Bio je uvjeren, što se kasnije pokazalo točnim, u to da će objavljivanjem tajni biti jasno kako se to ponaša američka administracija i da će pritisak ogorčenih građana dovesti do povlačenja iz Vijetnama.

Ellsberg je sve to pojasnio u razgovoru kojeg je dao 2006. Papiri Pentagona su, ne samo otkrili tamnu stranu rata u Vijetnamu, nego i pokrenuli jedan mehanizam koji je doveo do ostavke predsjednika Nixona. Dokumenti su posebno stavljali u nezgodnu situaciju predsjednika Lyndona Johnsona, ali su kompromitirali i prethodnike Trumana, Eisenhowera i Kennedyja.

Pokazali su do tada nepoznate činjenice: da su američke snage proširile rat na Kambodžu i Laos o čemu je Johnson javno lagao. Nakon što je Ellsberg pokušao uzaludno dobiti pomoć od senatora koji su bili antiratno raspoloženi kao što su to bili William Fullbright ili George McGovern, odlučio se sve predati novinarima The New York Timesa koji je sve to počeo objavljivati 13. lipnja 1971. godine.

Bijela je kuća pokušala sve zaustaviti. Iako je slučaj došao do Vrhovnog suda koji je stao u obranu slobode informiranja, jedan je žalbeni sud naredio Timesu da prekine objavljivanje, ali su se javili drugi listovi, njih 17 i sve je na koncu objavljeno.

Dokumenti, doduše, nisu odmah zaustavili rat u Vijetnamu, koji je 1972. još više eskalirao, ali su isprovocirali Richarda Nixona koji je naredio stvaranje tajne grupe za borbu protiv curenja informacija. Ta je grupa na kraju zaglavila kopajući po dokumentima demokrata u aferi Watergate zbog čega je na kraju Nixon i odstupio nakon što je cijela afera provjetrena na stranicama The Washington Posta.

Papiri Pentagona ipak su otvorili oči mnogim Amerikancima i podrška ratu u Vijetnamu s godinama je bitno smanjena. Na koncu su se snage SAD-a poražene morale povući (1975. dok je predsjednik bio republikanac Gerald Ford).

Ellsberg koji je mjesecima tajno fotokopirao tih 7.000 dokumenata i uložio silan trud u dostavljanju tajni novinarima izjavljuje The New Yor Timesu da bi danas sve bilo izuzetno jednostavnije: sve bi skenirao i postavio na web. Baš kao što su učinili u Wikileaksu.