Oleg Kašin ovih dana gost je pulskog festivala Sa(n)jam knjige, gdje je predstavio svoj kratki roman 'Rusija u banani' i sudjelovao na okruglom stolu 'Rusija danas'. Plijeni pažnju širokom informiranošću, artikuliranim mislima i nepokolebljivo smjelim stavovima. Do otkaza u uglednom Kommersantu i odlaska u Švicarsku, ovaj 33-godišnjak bio je jedan od utjecajnijih pojedinaca u prvim masovnim proturežimskim prosvjedima na trgu Bolotnaja.

Kako se promijenila Rusija točno dvije godine nakon prvog masovnog protesta protiv predsjednika Vladimira Putina?

Postoji kod nas izreka: 'U Rusiji se za dvije godine izmijeni sve, a za deset godina ništa se nije promijenilo.'Promjene koje su se prije dvije godine činile kao fundamentalne, zapravo to nisu bile. Postojala je iluzija da su se ljudi počeli aktivnije zanimati za politiku, da su postali solidarniji. No sad shvaćamo da je kao i prije, svak sam za sebe. I tu je ono što najviše rastužuje: poslije svih tih mitinga neki obični ljudi leže u zatvoru, a njihova sudbina zanima samo malobrojne aktiviste. Nema masovnog osjećaja da je neprihvatljivo to što u Rusiji postoje politički zatvorenici. Nastupila je totalna ravnodušnost i to je najneugodnije.
Kako se u ove dvije godine promijenilo novinarstvo? Ranije ste mi govorili da je zapadni stereotip da u Rusiji nema slobodnog novinarstva, da televizija jest pod strogom cenzurom, ali ne i svi tiskani, radio i online mediji. Međutim, i u toj sferi zaredali su masovni otkazi, a među odstranjenima ste se našli i vi osobno.

Dat ću vam najsvježiji primjer: najpoznatiji opozicijski političar Aleksej Navaljnij jučer je objavio natječaj za novinare: pred zimske praznike putovati u Courchevel, Miami i druga mondena ljetovališta te napraviti reportažu o tome kako tamo ljetuju ruski činovnici. Navaljnij skuplja za to novac od svojih čitatelja, a reportaža će biti objavljena na njegovom blogu. I taj blog vjerojatno je jedino mjesto na kojem materijal ovog tipa može biti objavljen. Pamtim da je prva skandalozna reportaža iz Courchevela bila objavljena prije pet godina u Kommersantu. Danas mislim da nema novina koje bi takav materijal mogle dati u javnost.

U međuvremenu, iz Kommersanta - najvećeg nezavisnog medija u Rusiji - otišlo je više od 20 ljudi, uključujući mene, gl. urednika, cijelo rukovodstvo radiostanice Kommersant itd. Otpušteni novinari nisu bili nikakvi radikalni oporbenjaci, samo su radili svoj posao.

Padaju cijeli mediji, poput donedavno glavnog on-line izdanja Gazeta.ru, koje je danas pretvoreno u megafon administracije predsjednika. Neke specijalne podrubrike-teme poput protesta na Bolotnoj ili slučaja Hodorkovski, sada su zamijenjene temama poput 'Jelka 2014' o tome kako u šumi sijeku jelku i kako je postavljaju na Crveni trg za praznike.

Ovog tjedna zatvorena je državna informativna agencija RIA novosti - lojalna vlasti, no previše neutralna. Znakovit događaj: ako je do početka protesta na Bolotnaji u ruskom novinarstvu bilo moguće biti neutralan i posljedično lojalan režimu, te mogućnosti više nema. Valja biti ili silno odan režimu i podržavati Putinove poteze u svemu, ili otići čak ne u oporbu, nego na margine. Kad su me izbacili iz Kommersanta, bilo mi je teško jer sam se osjećao kao jedini prisilno izopćeni, no sad već postoje deseci takvih slučajeva, moji stari prijatelji također su nigdje. Lakše mi je što nisam jedini ostao van profesije. Danas sam možda čak i sretan što ne radim u službenim ruskim medijima, jer je onima koji su unutra možda i teže nego takvima kao što sam ja.
303382,301955, 304648 , 304262
Kako izgleda ta nova, prorežimska propaganda?

Danas je glavni novinar putinske Rusije Dmitrij Kiseljov, voditelj glavnog informativnog TV showa na državnoj televiziji, a sada i generalni direktor nove agencije koja nastaje ukidanjem RIA-e. Njegove novosti postaju simbol nove propagande. Najjarkiji primjer je prilog o homoseskualcima u kojem je izjavio da u 'normalnim zemljama srca umrlih gejeva ili zakapaju u zemlju, ili spaljuju da se ne bi širila homoseskualna zaraza'. Kiseljov poziva na isto.

Za aktualne, pak, nerede u Ukrajini kaže da su inspirirani nasljednicima švedskog kraljevstva koji su u vrijeme Petra I neuspješno htjeli otkinuti Ukrajinu od Rusije i sada, 300 godina nakon Poltavske bitke, čekaju priliku na revanš. Takve se misli čuju svake nedjelje na državnoj televiziji.

Baš danas je Kiseljev okupio radni kolektiv ukinute RIA-e i objasnio ljudima da je vrijeme objektivnog novinarstva prošlo, da je objektivno novinarstvo mit izmišljen na zapadu, a mi trebamo sami proizvoditi nacionalne vrijednosti. Dakle, službeni ruski mediji od informiranja prelaze na klasičnu propagandu i toj, kako je se nazva, 'proizvodnji vrijednosti'.

Sve što govorite sliči mi na rađanje čistog fašizma. Zašto je to režimu potrebno? Ja dosad nisam imao dojam da je Putin filofašist. Zašto se to događa, zbog čega se stvara takav tip propagande?

Ni ja ga nisam smatrao takvim. Postoji nekoliko verzija zašto, a meni se sviđaju dvije. Prva je umjetni raskol društva i poticanje uzajamne mržnje raznih socijalnih kategorija. Stvara se atmosfera koja omogućava svaljivanje krivnje za bilo što na 'neprijatelje'. Sad je stvoren termin 'kreativna klasa' kojim počinju označavati uglavnom opoziciju. Nedavno je Putin rekao da su nam školski udžbenici loši jer se među njihovim autorima kriju tajni pripadnici kreativne klase. Na sličan su način neprijatelje detektirali u Staljinovo vrijeme.

Svaljivati sve na neprijatelje - osobito vanjske - uvijek je bilo vrlo ugodno. I Putin, i ja čak u nekoj mjeri, i cijela naša generacija, a pogotovo stariji od nas - sovjetski smo ljudi. A sovjetski ljudi znali su odgovor zašto kod nas npr. nema hrane - zato što smo mi socijalistička zemlja, a oko nas su kapitalisti, neprijatelji spremni za napad. Glavno je, dakle, da nema rata, a to što dućanima nema kobasica, već se nekako može istrpiti.

Kao odgovor na prosvjede Putin se proglasio liderom 'običnih Rusa'. Simbolom te taktike postao je tenkovski zavod na Uralu čiji su radnici preko televizije poručivali: 'Dozvolite nam da idemo u Moskvu i svojim rukama rastjeramo taj miting.'

Sličan je i umjetni konflikt oko gejeva. Nitko ih ne progoni niti bi oni na drugoj strani bili nešto agresivni. No otkad postoji taj konflikt, ostali problemi odlaze u drugi plan. Čak i problem političkih zatvorenika dobiva manje pažnje i izaziva manje prijepora zato što pričamo o 'problemu LGBT propagande'.

U kakvom je položaju danas, nakon iznenadnog niza sudskih procesa zbog navodnog gospodarskog kriminala, najistaknutiji lider Bolotnaje, Aleksej Navaljnij?

On se nalazi u vjerojatno najtragičnijem položaju u kojem se može nalaziti političar. Kada je nedavno umrli Mandela bio u zatvoru, svi su znali da je on vođa otpora kojeg je vlast zatvorila. Mislim da bi Navaljnome bilo lakše da je iza rešetaka zato što bi postojala određenost njegove sudbine.

Osuđen je na pet godina zatvora uvjetno. Formalno sjedi doma, na slobodi je, ali ne može napustiti Moskvu - čak i odlazak u Podmoskovlje može rezultirati zatvorom. Kao i najmanji pravno-administrativni prijestup; ako prijeđe crveno na semaforu, prekršit će uvjetnu kaznu. I što je najvažnije za političara, ne smije se kandidirati na izborima. Nedavno su provedeni izbori za gradonačelnika Moskve na kojima je osvojio drugo mjesto i postigao značajan uspjeh za čovjeka kojeg nema na televiziji. Ispada da ga se ne može smatrati političkim zatvorenikom jer se nalazi na slobodi, no sva njegova djelatnost u politici u potpunosti je paralizirana.

Navaljnij pokušava iznaći nove putove, npr. osnovati svoju stranku. No mislim da je njegova vrijednost bila u tome što je bio jedan od nas, jedan od običnih ljudi. Tisuće ili čak milijuni ljudi pišu blogove, ali najpopularniji je onaj Navaljnoga. Osnivanje stranke dovelo bi ga na istu razinu s političarima kao što su Boris Nemcov i Gari Kasparov. Nije sigurno da bi partija Navaljnoga bila popularnija od njihovih.

Otvoreno podržavate Navaljnog. Dio zapadnih medija također ga prikazuje kao liberalnu opoziciju, iako je taj čovjek prije Bolotnaje imao povijest ultranacionalističkih istupa, uključujući i rasistički antikavkaskih video protiv 'žohara'.

Ne znam hoće li to biti razumljivo za neruski auditorij (pa i za ruski zapravo), no glavni problem našeg društva je da ta imperija koju su Rusi stvarali tisuću godina odavno više ne postoji, a svaka manifestacija nacionalizma smatra se iskazivanjem starih imperijalnih težnji. Mnoge to buni, jer što želi nacionalist? Vjerojatno osvajati dijelove drugih zemalja, npr. Ukrajinu. Naprotiv, danas se ruski nacionalisti žele izbaviti od nekih regija, prije svega odvojiti se od Čečenije. Mislim da nacionalist u Rusiji danas nije zlo, jer se pokušava osloboditi od imperija. Današnja imperija je štetna za običnog građanina Rusije koji želi biti europejac, koji ne želi ugnjetavati narode istoka. Prosječan Rus želi putovati bez vize u Berlin ili u Hrvatsku i osjećati se običnim žiteljem kao što je žitelj Zagreba.

Još jedna vrlo važna fronta na kojoj se bore nacionalisti jest borba protiv korupcije. U Rusiji su ekonomija i međunacionalni odnosi izuzetno isprepleteni. Federalni budžet trati značajan dio svojih rashoda na učvršćivanje lojalnosti kavkaskih regija, da ne bi bilo ratova koji, međutim, ipak izbijaju (Dagestan, recimo).

Kako bi se postiglo da, naprimjer, čečenske vlasti postojano iskazuju svoju lojalnost Moskvi, danas je Grozni, prijestolnica Čečenije, najnapredniji ruski grad po kriteriju bogatstva i tehnologije. Tamo su danas lijepi neboderi, restorani, mramorne fasade kuća, dok doslovce sto kilometara od Moskve stanuje totalna bijeda. Kad Navaljnij govori 'Dosta je bilo hraniti Kavkaz' mnogi se vrijeđaju, govore da je to pokušaj podjele ljudi po etničkom principu. Ja vidim pokušaj odstranjivanja korupcijske nepravde u raspodjeli budžetskih sredstava, jer jasno je da novci dodijeljeni za razvoj Kavkaza na kraju završavaju u džepovima činovnika - kako u Moskvi, tako i na Kavkazu.

Meni je Navaljnij na prosvjedima zvučao kao možda jedini istaknuti govornik koji ne isključuje i fizičku agresiju protiv vlasti...

Slušao sam te njegove riječi. Čini mi se da je riječ o ustupku onim ljudima koji bi se tukli s policijom. Završavajući izbore za gradonačelnika Navaljnij je izjavio: 'Kad bude potrebno prevrtati automobile i mlatiti se s policijom, pozvat ću vas.' No pitanje hoće li on pozvati ikoga i je li to Rusiji potrebno, ostaje otvorenim. Poznajem Navaljnog deset godina i imam jako dobro mišljenje o njemu, no pri tome znam da je njegov imidž radikalnog karizmatika u mnogome preuveličan. Ne mogu reći da je on osobito odlučan političar; vrlo je oprezan i njegova retorika ne poklapa se uvijek s njegovim karakterom.

Revolucija u Rusiji, ili evolucija?

To je još jedan stereotip kod nas: da je revolucija ono što je bilo u Rusiji 1917. godine kad brod iz topa puca na Zimski dvorac- Moguće su razne revolucije. Naprimjer, revolucije unutar elite. Razgovarajući s nekim ruskim činovnicima danas jasno vidim njihov zamor od Putina. Ono što je prije deset godina bio izvor nadanja - poslije slabog, bolesnog Jelcina došao je mladi i snažni Putin - danas se već shvaća kao reakcionarni faktor koji koči razvoj. I zato u potpunosti dopuštam mogućnost da nova ruska revolucija bude zamaskirana u evoluciju: raskol unutar elita. Recimo, da se neki gubernatori okupe i odluče u jednom trenutku da im Kremlj nije nužan. Novog lidera Rusije može se tražiti ne samo među onima što prosvjeduju na ulici, nego i među onima što plješću Putinu dok nastupa u Kremlju.

Jednog od njih sve glasnije se spominje kao Nasljednika. Ime mu je Sergej Šojgu.

Sasvim pouzdano znam da je Šojgu već mnogo godina, još prije pojave Putina, doživljavao sebe kao budućeg predsjednika Rusije. Važno je znati da on dolazi iz Tuve, a to je jedna polufeudalna republika. Cijelom Tuvom vladaju dvije-tri porodice, traje to od 19. stoljeća - još prije nego što je Tuva priključena ruskom imperiju.

Šojgu dolazi iz jedne od tih porodica, on je tuvanski 'dvorjanin'. Njegov otac bio je visoko postavljeni činovnik Komunističke partije u Tuvi, prijateljevao je s Borisom Jelcinom dok ovaj još nije bio predsjednik Rusije. Šojgu je jedan takav 'nasljedni princ'. Ima kod njega zanimljiva paralela s jednim likom iz ruske povijesti, barunom Ungern-Stenbergom. Taj general, Nijemac, u vrijeme Građanskog rata u Rusiji osvojio je Tuvu i Mongoliju, prešao na budizam i htio postati carem osvojenog područja. On je za Šojgua idol, Šojgu je davao novac za istraživanja o barunu Ungernu. Doista mu želi biti sličan, to je prilično poznata stvar.

No problem je što od Staljinovih vremena na čelu Rusije nikada nije bio 'neslaven'. Mislim da bi mnogi unutar elita zbog toga mogli blokirati Šojgua, iako je potonji zbilja šampion Rusije u PR-u. Ima vrlo velike šanse dospjeti u uži krug kandidata za nasljednika, ali vrlo male da doista postane nasljednik. U toj konkurenciji figura broj jedan vjerojatno je Sergej Sobjanjin, aktualni gradonačelnik Moskve. Zatim je tu vječni kadidat Sergej Ivanov koji je danas šef Putinovog predsjedničkog ureda, potom Dmitrij Rogozin koji se trudi biti vrlo popularni, Putinu lojalni nacionalist. Tu je i Dmitrij Medvedev na kojeg su svi već zaboravili, iako mislim da se on i dalje nada da bi mogao opet postati predsjednik.

S obzirom na kompleksnost klanovskih odnosa i interesa unutar režima, može li Putin otići s vlasti i ostati živ?

Mislim da on više ni sam u to ne vjeruje. Nismo psiholozi, teško je reći koliko se on tome raduje, ili se toga boji. S jedne strane vidimo da mu se sviđa biti praktički imperatorom. A imam osjećaj da se i zapadu sviđa da postoji takav jedan Putin o kojem se može razglabati koliko je zapravo opasan, ima li imperijalne ambicije i slično. Jasno je da Putin neće poći u rat protiv Amerike ili Europe, no kao nekovrsna figura koja simbolizira Hladni rat vrlo je pogodan za masovnu svijest.

Mnogima nije jasno da se u današnjoj Rusiji zapravo formirao najzapadnjačkiji režim ikada. Čak i za vrijeme Jeljcina Rusija je bila mnogo više orijentirana na sebe. Danas svaki činovnik,uključujući samog Putina, drži na zapadu i novce, i obitelj, i nekretninu - barem u Crnoj Gori ako već ne u Miamiju. Bez obzira na retoriku koju zastupaju, svi su oni zainteresirani za normalne odnose sa zapadom kako bi se tamo moglo putovati i trošiti svoj novac. Putin je stvorio takav sustav u kojem sve, uključujući i novčane tokove, upućuje na njega osobno. Sve odluke on donosi sam i sve zavisi samo od njega. Putin dobro razumije da će se bez njega sav taj sistem veza, uključujući i one ekonomske, razrušiti, a tako nešto Rusija možda i ne bi preživjela.

Mi se smijemo kad nam propaganda govori da su neprijatelji Putina ujedno i neprijatelji Rusije, no u mnogome i jest tako, jer je Putin stvorio sistem u kojem Rusija jeste on. Ne postoje institucije, sudovi, izborni sustav, parlament... Ne može se dogoditi da on ode, a da Rusija ostane takva kakva je danas.

Najjednostavniji primjer: predsjednik Čečečnije Ramzan Kadirov. Kada je predsjednik Rusije bio Medvedev, Kadirov ga nije priznavao za predsjednika. On je dospio na vlast u Čečeniji u ranoj mladosti, nakon što su mu pobunjenici ubili oca. Putin je njemu poput oca i svaki drugi predsjednik to neće biti. Čime će ova priča završiti, ne znamo, ali lako je zamisliti nezavisnu kadirovsku Čečeniju. Ili ratujuću kadirovsku Čečeniju, jer sva je lojalnost Kavkaza Rusiji uvjetovana isključivo gigantskim novcima koje Moskva troši za stabilizaciju Kavkaza i osobnu lojalnost mjesnih lidera u Moskvi.

Vi mislite da Kadirovljeva javna ljubav prema Putinu nije licemjerno ulizivanje vazala?

Mislim da Kadirov iskreno osjeća obvezanost Putinu u svemu. U Čečeniji postoji čvrsti rodovski feudalni sistem u kojem rod Kadirovih nikada nije bio najveći. Putin je starijeg Kadirova naznačio predsjednikom Čečenije, a ruska vojska u Čečeniji je radila na uspostavljanju vlasti Kadirovih.

Je li Putin zaslužio Nobelovu nagradu, za koju je nedavno nominiran?

Koliko god smiješno bilo, mislim da jest, no ne zato što je herojski riješio sirijski problem, nego zato što je napravio nevjerojatnu uslugu Americi. Bilo je vidno koliko se nevoljko zapad, prije svega SAD, miješa u sirijski problem jer što će Obami novi Irak, pored starog? Kad se u sve umiješao Putin, svi su odahnuli s olakšanjem: 'Ah, ok, sad je to odgovornost Putina...'

...No problem nije riješen. Rat se nastavlja, ljudi ginu.

To je jasno, no Rusija je obećala kontrolirati kemijsko oružje, što je formalna pretpostavka za smirivanje sukoba. Uz svu onu retoriku globalnog konflikta Putin je pomogao Zapadu da prestane razmišljati, da se smiri. U tom smislu zaslužuje Nobela; uostalom, Obama je dobio istu nagradu za ništa, u avans, pa te nagrada nema reputaciju kao prije 20 godina.

A je li azil za Snowdena bio pozitivan potez Putina?

Za samog Snowdena je pozitivan, a za pitanje rusko-američkih odnosa to je opet dio one stare igre 'evo nas, Imperije zla, opet. Vaši neprijatelji mogu se skrivati kod nas'. Začudno je da ni u sovjetska vremena nije bilo tolikog aktivnog utjecaja Rusije na američku javnost. Pa i kanal Russia Today (RT) koji je postao nekim znamenom antimainstreama u Engleskoj, Americi, svugdje... Pri čemu je jasno da je to Putinova igračka koju mi ruski porezni obveznici masno plaćamo. RT je tu da sugerira kako je Rusija ipak jedna globalna super-država, što zapravo nije tako, jer je zona njezinog interesa faktički omeđena granicama Ruske Federacije.

U Hrvatskoj i drugdje Putin, unatoč nedemokratskom stilu vladavine, stječe sve više poklonika - dojma sam, čak i na ljevici. Vjerojatno je to i zato što je Vladimir Vladimirovič jedini istinski moćan svjetski akter koji si može dozvoliti reći Amerikancima 'što ih ide'. To ne može ni šef UN-a, ni lideri Njemačke, Engleske, Francuske... Što biste vi rekli tim novim fanovima Putina?

Rastužuje me jer znam da je takvih ljudi mnogo i nisam siguran da ću ih uspjeti uvjeriti, no mi vrlo dobro znamo da su tridesetih godina 20. stoljeća mnogi lijevi intelektualci na zapadu pisali ushićene knjige i članke o tovarišu Staljinu koji se tamo na istoku suprotstavlja fašizmu, kapitalizmu i stvara novo društvo. To što novo društvo stvara Staljin ubijajući svoje građane, lijevi intelektualci na zapadu su se trudili ne primjećivati, i dobro im je išlo.

Kad danas čitaš tekstove francuskih, engleskih pisaca (čak je i biskup od Canterburyja istupao za Staljina)... Umnogome zahvaljujući tim ljudima i njihovoj lojalnosti Staljin je mogao bez kontrole ubijati.

Oni koji na zapadu podržavaju Putina neka si zamisle da su u položaju današnjih političkih zatvorenika, ili da su žitelji depresivnih regija koji si ne mogu priuštiti ni mjesto za život ni hranu, samo zato što Rusija troši golemi novac na simbole prestiža kao što je Olimpijada u Sočiju. Kome god se sviđa Putin, granica Rusije je otvorena - dođite. Ne vidim redove zapadnjaka koji bi željeli živjeti u Rusiji, samo Gerarda Depardieua.

Za kraj, tri godine prošlo je od napada - točnije, atentata na vas. Kako zdravlje?

Osim nekih problema, hvala Bogu, dobro. Druga je stvar što se moralno osjećam vrlo neugodno. Slučaj ne samo da nije riješen, nego su ga vlasti u jednom trenutku otvoreno prestale istraživati. Prije dva tjedna tužio sam FSB za nerad - zasad na ruskom sudu, a dalje ću vjerojatno i na Europski sud za ljudska prava. Prije dvije godine otvoreno su mi rekli da je donesena odluka o prestanku istrage jer su u slučaj umiješani utjecajni ljudi.