Moskva se više puta obraćala Pjongjangu za pomoć u ratu, koristeći sjevernokorejske rakete, topničke granate i vojnike.

Sada, kada su mnogi ruski muškarci poginuli, ostali vezani za bojišta ili pobjegli iz zemlje, južnokorejski obavještajni dužnosnici tvrde da se Moskva sve više oslanja na sjevernokorejske radnike.

BBC je intervjuirao šest sjevernokorejskih radnika koji su pobjegli iz Rusije od početka rata, kao i vladine dužnosnike, istraživače i osobe uključene u njihovo spašavanje. Sugovornici su detaljno opisali kako su muškarci izloženi “očajnim” radnim uvjetima, dok vlasti Sjeverne Koreje pooštravaju nadzor nad njima kako bi spriječile bijeg.

Jedan od radnika, Jin, ispričao je kako ga je po dolasku na ruski Daleki istok od zračne luke do gradilišta pratio sjevernokorejski sigurnosni agent, zabranjujući mu da razgovara s bilo kim ili da se osvrće oko sebe.

Vanjski svijet je neprijatelj

„Vanjski svijet je naš neprijatelj“, rekao mu je agent. Odmah potom Jin je poslan na izgradnju visokih stambenih zgrada, gdje je radio i više od 18 sati dnevno.

Svi radnici s kojima je BBC razgovarao opisali su identičnu rutinu: buđenje u šest ujutro, rad na gradilištu do dva sata iza ponoći te samo dva slobodna dana u cijeloj godini. Radi njihove zaštite, imena su im promijenjena.

„Najgori je bio trenutak buđenja – shvatiti da te čeka još jedan isti, iscrpljujući dan“, prisjetio se građevinski radnik Tae, koji je prošle godine uspio pobjeći iz Rusije. „Ruke su mi se ujutro grčile, nisam ih mogao otvoriti, potpuno ukočene od prethodnog dana.“

Chan, još jedan od radnika, opisao je kako su ljudi ponekad napuštali radna mjesta kako bi nakratko odspavali ili su jednostavno zaspali stojeći. „Nadzornici bi ih pronašli i brutalno pretukli. Bilo je kao da umiremo“, rekao je.

Užasni uvjeti s minimalnom zaštitom

Profesor Kang Dong-wan s južnokorejskog sveučilišta Dong-A, koji je više puta putovao u Rusiju intervjuirati radnike, potvrdio je: „Uvjeti su doista užasni. Rade u opasnim situacijama, ponekad i noću, bez svjetla, s minimalnom zaštitnom opremom.“

Prema bjeguncima, radnici su danju i noću zatvoreni na gradilištima, pod stalnim nadzorom agenata sjevernokorejskog Odjela državne sigurnosti. Spavaju u prljavim, prenapučenim kontejnerima punim kukaca ili na podovima nedovršenih zgrada, zaštićeni tek ceradama navučenim preko dovratnika kako bi ublažili hladnoću.

Nam, jedan od radnika, ispričao je kako je pao s visine od četiri metra i teško ozlijedio lice. Iako nije mogao raditi, nadređeni mu nisu dopustili odlazak u bolnicu.

Režim Kim Jong-una dobiva milijune

U prošlosti su deseci tisuća Sjevernokorejaca radili u Rusiji, donoseći milijune funti godišnje režimu Kim Jong-una. No 2019. godine UN je zabranio korištenje sjevernokorejske radne snage u inozemstvu kako bi ograničio sredstva režima i zaustavio razvoj nuklearnog oružja, pa je većina radnika vraćena kući.

Unatoč tome, prošle je godine više od 10.000 radnika poslano u Rusiju, prema riječima južnokorejskog obavještajnog izvora. Ove se godine očekuje još veći broj – moguće i do 50.000 radnika.

„Sjevernokorejski radnici sada su doslovno posvuda u Rusiji“, rekao je jedan dužnosnik. Većina radi na velikim gradilištima, no neki su raspoređeni i u tvornice odjeće te IT centre, čime se izravno krše sankcije UN-a.

U Rusiju ušle tisuće Sjevernokorejaca

Ruski službeni podaci pokazuju da je 2024. u zemlju ušlo više od 13.000 Sjevernokorejaca – dvanaest puta više nego prethodne godine. Oko 8.000 ih je došlo sa studentskim vizama, što je, prema stručnjacima, način zaobilaženja sankcija.

U lipnju je visoki ruski dužnosnik Sergej Šojgu prvi put priznao da će 5.000 Sjevernokorejaca biti poslano na obnovu Kurska, regije koju su kratko držale ukrajinske snage. Prema južnokorejskim obavještajcima, vjerojatno će dio radnika biti raspoređen i na projekte obnove na okupiranim ukrajinskim teritorijima.

„Rusija se suočava s ozbiljnim manjkom radne snage, a Sjevernokorejci su za njih idealno rješenje – jeftini, vrijedni i poslušni“, izjavio je profesor Andrej Lankov sa sveučilišta Kookmin u Seulu.

'Privilegija' rada u inozemstvu

Rad u inozemstvu, posebice u građevinarstvu, u Sjevernoj Koreji se smatra privilegijom. Radnici odlaze s nadom da će zaraditi dovoljno za kupnju kuće ili pokretanje posla po povratku. No, samo najodaniji prolaze stroge provjere, a obitelji im ostaju kod kuće kao svojevrsni „taoci lojalnosti“.

Većina zarađenog novca izravno ide državi kao „naknada za vjernost“. Radnicima ostaje tek 100 do 200 dolara mjesečno, koji se isplaćuju tek po povratku u domovinu – taktika kojom se, prema stručnjacima, sprječavaju bijegovi.

Shvaćanje stvarnosti često je šokantno. Tae je bio ponižen kad je otkrio da radnici iz središnje Azije primaju pet puta veću plaću za trećinu posla. „Osjećao sam se kao u logoru, zatvoru bez rešetaka“, rekao je.

'Vi niste ljudi'

Jin se još uvijek ježi kada se sjeti kako su ih drugi radnici nazivali robovima. „Vi niste ljudi, samo strojevi koji govore“, rugali su im se. Kada mu je menadžer rekao da možda neće dobiti svoju plaću jer „državi treba novac“, odlučio je riskirati život i pobjeći.

Tae je odluku o bijegu donio nakon što je na YouTubeu vidio koliko se plaća radnicima u Južnoj Koreji. Jedne noći je spakirao stvari u vreću za smeće, stavio deku ispod plahti kako bi izgledalo da spava, i tiho se iskradao s gradilišta. Nakon tisuća kilometara puta, uz pomoć odvjetnika, stigao je u Seul.

Nekolicina radnika posljednjih je godina uspjela pobjeći koristeći zabranjene rabljene mobitele, kupljene sitnim džeparcem namijenjenim cigaretama i alkoholu.

Pojačana kontrola

Kako bi spriječile te bijegove, vlasti Sjeverne Koreje posljednjih su godinu dana dodatno pojačale kontrolu – od učestalijih ideoloških obuka i sesija samokritike, do gotovo potpunog ukidanja izlazaka s gradilišta.

„Prije su jednom mjesečno mogli izlaziti u grupama, sada su ti izleti gotovo potpuno ukinuti“, kaže profesor Kang. Aktivist Kim Seung-chul iz Seula dodaje da se čak i ti rijetki izlasci strogo nadziru: „Nekada su smjeli izlaziti u parovima, a od 2023. moraju biti u grupama od najmanje pet ljudi.“

Rezultat je da danas mnogo manje radnika uspije pobjeći. Prema podacima južnokorejske vlade, broj Sjevernokorejaca koji iz Rusije stižu u Seul prepolovio se od 2022. – s dvadesetak godišnje na svega deset.

Profesor Lankov zaključuje da su ove represivne mjere zapravo priprema za dolazak još većeg broja radnika: „Oni će ostati i nakon rata, kao trajno nasljeđe savezništva Kima i Putina.“