JEDAN I 99 NIKAD NISU BILI DALJE

S recesijom bogati uvećali prihode za 11 do 21 posto

Occupy Wall Street 7

Occupy Wall Street 7

Izvor: Reuters / Autor: Reuters

U istoj rečenici sa superbogatašima odsad bi trebalo spomenuti još jednu superlativnu imenicu 21. stoljeća – supersiromasi. Prema studiji francuskih ekonomista baziranoj na američkom izvješću o povratu poreza za 2010. ekonomska polarizacija izgleda lošije nego što bi to možda mogli poželjeti sudionici pokreta Occupy. Bogati su u toj godini uvećali svoje profite za 11 posto, superbogati za 21,5

Dok se ostatak nacije oporavljao od recesije u 2010., jedan posto najbogatijih Amerikanaca uvećao je svoje godišnja primanja za 11,6 posto. Drukčije rečeno, 93 posto dodatno stvorenih primanja - 288 milijarde dolara - raspodijelilo je jednopostotno društvo na vrhu hranidbenog lanca. No, kako piše New York Times, još je frapantnije kako su superbogati postali daleko brže bogatiji nego njihovi nešto manje bogati kolege. 0,01 posto iliti 15.000 obitelji koje godišnje zarađuju preko 23,8 milijuna dolara u recesijskoj godini uvećali su svoj kapital za vrtoglavih 21,5 posto

Kako je izgledalo u ostalih 99 posto slučajeva, točnije za praktički čitavu naciju? Primanja su se povećala za ni manje ni više nego 80 dolara godišnje

Podaci su to francuskog ekonomskog dua Thomasa Pikettyja i Emmanuela Saeza, a koje su ekstrapolirali iz američkog izvješća o povratu poreza za 2010. Osim što su ukazali na katapultiranje sloja bogatih nebu pod oblake, zaključili su i da bogati imaju daleko bolju priliku za zaradu. Nove industrije, prije svega tehnologija i financijski servisi, povećali su potrebu za visokoobrazovanim radnicima, dok s druge strane proizvodni poslovi zapošljavaju sve manje klasičnih radnika. Rezultat je da je plaća ljudi koji su diplomirali u posljednjih 32 godine porasla za 15,7 posto, dok su prihodi radnika bez srednje škole potonuli za 25,7, nastavlja NYTimes.

Indikativno je kako sloj najbogatijih progresivno izlazi iz recesije s većim kapitalom nego je u nju ušao. U Clintonovoj eri 45 posto od ukupno stvorenih primanja otišlo je postotku na vrhu. Za Bushove recesije, to je bilo 65 posto od ukupnih prihoda. U 2010. taj broj je 93

Ekonomska i socijalna terapija za zauzdavanje galopirajućeg jaza između superbogatih i, u usporedbi, supersiromašnih, već je odavno znana. Bolje obrazovanje i osposobljavanje, pravedniji porezni sustav, više programa za pomoć onima s manje šansi ne bi li se povećala društvena mobilnost i otvorila im se vrata za izlazak iz začaranog kruga siromaštva. Obama je upravo na tom tragu, no teško će uvjeriti pretežno republikanski Kongres u težinu problema. Uskoro istječu porezne olakšice koje je uveo Bush mlađi i porezi će se vratiti na višu razinu - iz prije 2000. – ako se ne intervenira. Plus, na snagu će stupiti i dogovoreni proračunski rezovi u iznosu od 1,2 bilijuna dolara (1.200 milijardi) jer se republikanci i demokrati nisu mogli dogovoriti oko politike zaduživanja.

Izgleda politički i, još važnije, socijalno, kako suicid ideja koje promoviraju u republikanskim redovima – da se nastavi za regresivnim poreznim olakšicama koje idu na korist najbogatijima, a financijski rezovi da se rade na osiguranju nezaposlenih, markicama za hranu, obrazovanju, infrastrukturi, istraživačkom radu...

Jedini način da se zaustavi socijalna i ekonomska politika koja vodi do potpunog raslojavanja društva jest obrat smjera, logično tvrdi kolumnist NY Timesa Steve Rattner, inače nekadašnji direktor na Wall Streetu te poentira: ljudi zaslužuju pravedniju priliku za izlaz iz siromaštva.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi