Po drugoj vijesti, u redovitom istraživanju Crobarometra SDP je od ovog tjedna i službeno treća po snazi stranka u Hrvatskoj, nakon pet mjeseci uzastopnog pada. Prestiglo ih je Možemo!, koje tri mjeseca vidljivo raste, te sad ima nekoliko promila veću podršku: 14,9 posto nasuprot 14,3 posto. U javnosti već godinama vlada dojam da je SDP zapravo u fazi raspadanja, dok brojke potvrđuju tek da se radi o malom, ali konstantnom padu. Dokle to može ići, za tportal komentira analitičar Žarko Puhovski:

'Ta stranka je već desetak godina u procesu gubljenja svog svjetonazorskog identiteta. Počelo je s izjašnjavanjem tadašnjeg predsjednika SDP-a Zorana Milanovića da je on po svjetonazoru 'liberal i kalvinist', čemu se u to doba nije dala prevelika pažnja premda se radi o važnoj stvari: socijaldemokracija je stvorena kao neka vrsta nijekanja liberalnih svjetonazora. Takvo ekstravagantno izražavanje oduvijek je bilo tipično za Milanovića, ali od tog trenutka proširilo se na stranku koja se počela nekontrolirano pomicati prema desno', kaže Puhovski.

On pojašnjava da je u tom smjeru SDP pomicala prije svega 'vlastita nesposobnost', a kasnije i Možemo!, dok su HDZ od desnice prema centru gurali Most i Domovinski pokret, prije svega zbog opće geometrije političke scene.

'Ove dvije stranke sada zapravo čuvaju centar i razlike među njima sve su manje, no SDP nikada nije bio slabiji: po utjecaju, argumentaciji i vidljivosti danas su tek četvrta ili peta stranka u parlamentu. Izgubili su svoju ljevičarsku 'popudbinu' i na dobrom su putu da se transformiraju u jednu pristojnu konzervativnu stranku', dodaje Puhovski za tportal.

On smatra da se Socijaldemokratska partija naprosto mora svjetonazorski ustrojiti i jasno odrediti u konfrontaciji ljevice i desnice diljem planeta, od SAD-a do Islanda, na pitanjima poput odnosa u svijetu rada i prekarijata. Danas oni nemaju apsolutno ništa prepoznatljivo, pa čak ni svoje politike oko teritorijalnog ustroja zemlje, infrastrukturnih investicija i slično. Šlepaju se za ljevicom čak i oko rodnih pitanja, objašnjava Puhovski, a u isto vrijeme u polovici Hrvatske više nemaju ni svoje organizacije na terenu.

>>> Peđa Grbin: Biran sam za predsjednika da rješavam probleme koje u stranci postoje

'Istina je da su ih po rejtingu u jednom trenutku prestizali Laburisti i OraH, pa čak i Živi zid, no tada su imali kapacitet za vratiti se. Danas SDP ni organizacijski ni programski ne djeluje kao velika stranka. Nezamislivo je da su u Zagrebu tek peti po snazi, a istovremeno Joško Klisović zna reći jedino da neće uzeti Passat nego Škodu', upozorava onaj analitičar. Brisanje iz članstva SDP-a velikog broja ljudi Puhovski slikovito uspoređuje s dolaskom nove uprave u tvrtku s poteškoćama u poslovanju.

'Peđa Grbin ponaša se kao ne osobito maštoviti prinudni upravitelj koji iz tvrtke izbacuje sve dijelove za koje smatra da mu donose gubitak. On je dvije trećine stranke de facto proglasio neprofitabilnim i krenuo raspuštati cijele organizacije od Vukovara do Zagreba. U normalnoj stranci ne može se letjeti vani samo zato što se ne sviđate šefu i zato što šef pretpostavlja da biste i vi njega izbacili', upozorava Puhovski.

Posebno začudnim smatra izbacivanje Rajka Ostojića koji se povukao iz parlamentarnog života kako se ne bi nalazio u središtu sukoba, a pedantan kakav jest, sigurno je plaćao članarinu.

'Objašnjenje da Ostojić smeta jer se ne nalazi na liniji stranke držalo bi vodu tek kada bi se našao netko tko će suvislo objasniti kakve je uopće linija stranke, postoji li ona. Događanja u SDP-u podsjećaju me na knjigu 'Junaci Pavlove ulice' u kojoj su se djeca poželjela igrati rata, a na koncu su svi završili kao oficiri s izuzetkom jednog jedinog vojnika. Danas svi žele biti funkcioneri, običnih članova više nema', kaže Puhovski.

Po njemu, važno je primijetiti i poslušnost prema autoritetima koja je u SDP-u postala vidljiva i apsolutna, uz mali izuzetak Arsena Bauka koji se ne boji ograditi ili pokazati svoj stav. To se zorno ilustrira na primjeru predsjednika države Zorana Milanovića.

'Predsjednik izabran mahom glasovima lijevog bloka danas je u većini stavova desniji od HDZ-a, bliži je Tuđmanu od samog Andreja Plenkovića, a ovo što je ostalo u SDP-u slijepo ga slijedi i podržava. Svima osim Bauku Milanovićeve riječi predstavljaju Sveto pismo, svima na čelu s Peđom Grbinom', zaključuje Puhovski.