MISTERIJ ALEXA BRAUNA

Probali smo doprijeti do SDP-ova PR gurua i zaglavili s telefonskom sekretaricom

20.08.2015 u 09:25

Bionic
Reading

SDP i dalje krije od javnosti detalje angažmana američkog specijalista za političko i krizno savjetovanje Alexa Brauna. Iako ga plaćaju javnim novcem, nitko ga još nije vidio niti čuo u medijima. Na tportalovu molbu za intervjuom s Braunom, glasnogovornica stranke poručila nam je da se obratimo američkoj tvrtki PSB, u kojoj nas je službenica spojila na telefonsku sekretaricu

SDP nije otkazao angažman američkom PR-ovcu Alexu Braunu, službeno je tportalu potvrđeno u SDP-u. No osim što su time opovrgnuli dezinformaciju jednog domaćeg portala o otkazu suradnje PR magu čeških korijena, na Iblerovom trgu ne žele demantirati glasine da su za Braunove usluge dosad platili čak osam milijuna kuna. Zavjet šutnje vlada i u tvrtki Penn Schoen Berland (PSB) sa sjedištem u SAD-u, odakle ne odgovaraju na zahtjev za intervju s njihovim prvim potpredsjednikom koji bi SDP-u trebao osigurati pobjedu na hrvatskim parlamentarnim izborima.

Čemu takva tajnovitost oko ovdašnjeg angažmana tog svjetski uglednog, nagrađivanog specijalista za političko i krizno savjetovanje čija lista klijenata uključuje Tonyja Blaira i Hillary Clinton? Zašto SDP ne objelodani pod kojima se okolnostima odvija ova inače legitimna, dapače, poželjna metoda fokusiranja na važne političke poruke, s potencijalom prerastanja u politička djela? U toj stranci još od siječnja izbjegavaju odgovoriti na pitanja o Braunu, otvarajući širom put glasinama, poput onih da su mu za boravka u Hrvatskoj - navodno je smješten u hotelu Esplanade - kao štićenoj osobi dodijeljeni zaštitari.

Na pitanje o cijeni Braunovih usluga, u SDP-u podsjećaju na njihov raniji odgovor, još iz doba kada se govorilo o tričavih tri milijuna kuna: trenutno svi poslovi stranačkih promidžbenih djelatnosti spadaju u redovno poslovanje. 'Ne postoji ugovor na navedeni iznos, niti je isti isplaćen', poručili su iz SDP-a u svibnju. Na svježu glasinu, prema kojoj se taj iznos gotovo utrostručio, iblerovci ne trzaju, kao ni na upit o navodnoj policijskoj zaštiti i molbi za razgovor sa samim Braunom. 'Što se tiče želje za intervjuom s gospodinom Braunom kao i ostalih upita o boravku gospodina Brauna u Hrvatskoj, molim Vas, uputite upit PSB-u', odgovorila je tportalu stranačka glasnogovornica Danica Juričić Spasović

'Majstori zanata' u PSB-u

Iz PSB-a se, međutim, nisu udostojili odgovoriti. Na pitanje hoće li i kad odgovoriti na prethodno poslani zahtjev za intervju s Braunom, službenica koja se javila na telefon njujorškog ureda prespojila nas je na - telefonsku sekretaricu. U iščekivanju eventualnog povratnog poziva, valja podsjetiti da ovo nije prvi put da ta tvrtka ignorira hrvatske medije. Još u siječnju, svježe po objavi vijesti o angažmanu Brauna, detalje njegova ugovora s SDP-om i bilo kakvu informaciju više pokušala je ishoditi televizija N1. Iako su iz PSB-a tada najavili odgovore, oni još nisu stigli.

Istini za volju, ni ta privatna tvrtka s ispostavama diljem svijeta, kao ni SDP koji se najvećim dijelom financira iz hrvatskog proračuna, nisu dužni podastrijeti javnosti svoj poslovni ugovor. Cijene usluga svojih PR magova skrivali su i bivši politički asovi na ovim prostorima, uključujući premijera Ivu Sanadera i njegova Irca PJ Maru. Zašto bi jedan Zoran Milanović onda bio iznimka? Odgovor ima Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatske. 

'Sve ono što se financira javnim novcem, a ne odnosi se na pitanja nacionalne sigurnosti, treba biti javno obznanjeno. To je ono na što treba apelirati. Ovdje je sigurno u pitanju veliki novac; to su poslovni odnosi, ali jednako tako kao što se mora obznaniti nekakav ugovor o najmu prostora, isto tako politička stranka – osobito ona koja je nositelj vlasti – treba poslužiti kao primjer', navodi Budimir za tportal.


Svakoj političkoj stranci, dodaje, trebalo bi biti stalo do krajnje transparentnosti svih svojih aktivnosti, i to ne samo zbog članova stranke, već i zbog svih građana. Upravo zbog toga što regrutiraju političku elitu na pozicije moći, političke stranke svoj posao trebale bi obavljati tako da što više podataka bude dostupno javnosti. Ako političke stranke skrivaju ovakve podatke, onda ne moguočekivati od građana da im vjeruju, upozorava Budimir, podsjećajući na istraživanje Transparency Internationala, Globalni barometar korupcije koje mjeri percepciju korupcije u pojedinoj državi od strane njenih građana, a koje je pokazalo da građani u Hrvatskoj najmanje vjeruju političkim strankama i pravosuđu, a najviše vojsci i crkvi.

Angažiranje stručnjaka za odnose s javnošću, smatra ona, nije loše za političke stranke koje u svojim stručnim službama možda nemaju potrebne kapacitete. No s druge strane, to što nešto nije regulirano zakonom, ne znači da stranke ne mogu podignuti svoju razinu transparentnosti i objaviti takve podatke. Jesenas je, naime, prvi put primijenjen Zakon o financiranju političkih aktivnosti izborne promidžbe, koji se odnosio na predsjedničke izbore, ali kritična područja, poput objave troškova za PR, nisu jasno definirani. Takvi troškovi trebali bi biti specificirani u godišnjim financijskim izvješćima, ali ne čitaju svi građani bilance te bi o tome trebali biti primjereno informirani. 

'I upravo zato bilo bi potrebno takve podatke staviti na web-stranice unaprijed. Transparency apelira da se takvi podaci transparentno objavljuju na webu stranaka, bez obzira zanima li to građane, medije ili bilo koja drugu zainteresiranu stranu. Oni jednostavno moraju biti obznanjeni, upravo zbog toga što se radi o javnom novcu i što to sigurno nije mali novac'.

Davorka Budimir predsjednica je i Hrvatskog politološkog društva, s nizom vlastitih znanstvenih radova o političkim elitama u Hrvatskoj. Zašto se, po njezinu mišljenju, ovdašnje stranke toliko pribojavaju transparentnosti?

Braun u začaranom krugu

'Mi smo još uvijek u fazi demokratske konsolidacije poretka i vrijednosti kojima kao društvo težimo. Proces razvoja stranačkog sustava nije završen. Svaki put kad na našoj političkoj sceni dođe do nezadovoljstva nekih članova stranke, oni jednostavno izlaze i osnivaju nove stranke, nikad se ne konsolidiraju kroz stranku u vidu stranačkih frakcija. Ograničavajući faktor je i hrvatski izborni sustav, koji ima za posljedicu razvoj bipolarizacije, jer gubitak glasova kroz D'Hondtovu metodu onemogućuje veći pluralizam stranaka i aktivniju stranačku scenu. Male stranke se ili asimiliraju ili utope, a u bazenu političkih elita na nacionalnoj razini u posljednjih 20 godina nema značajnih promjena s novim političkim licima', objašnjava Budimir.

Preferencijalni izborni sustav, nažalost, neće puno donijeti građanima, smatra ona.

'Istinska promjena u konsolidiranu demokraciju dolazi u onom trenutku kada se sustavno i promišljeno radi na svim razinama – razvijanju izbornog i stranačkog sustava, civilne scene, javnosti i ostalih dijelova političkog sustava. Ako radite samo promjene unutar jednog segmenta, one vam ne donose automatski promjene u drugim segmentima. Građani praktički ovo preferencijalno glasanje neće ni osjetiti zbog toga što još uvijek imamo nesrazmjer u broju birača i izbornih jedinica. Osim toga, zbog D'Hondtove metode, mnogi se glasači osjećaju prevarenima i apstiniraju od glasanja', navodi Budimir.

Veća transparentnost stranaka mogla bi, za početak, imati značajnu ulogu u prekidanju takvog začaranog kruga. No čini se da SDP u postojećem sastavu tome neće doprinijeti, niti će im to savjetovati 'PR čarobnjak' Alex Braun, kojeg hrvatski građani, preko računa SDP-a, očito masno plaćaju ni za što uistinu važno.