EPIZODA 2

Prisluškivao sam vas dok ste sjedili na kavi, evo što ste rekli

DVN-prisluškivanje

DVN-prisluškivanje

Izvor: tportal.hr / Autor: Krešimir Dujmović

Vraćam se špijunskom uhođenju svojih sunarodnjaka koji su nevino sjeli na kavu. Znam, nije lijepo, nije pristojno, nije... ne mogu se sjetiti što još, ali je totalno zabavno i utješno. Vama, meni, svemiru. Ful je zgodno da netko kaže stvari pa vas oslobodi tereta da vi to učinite. Ili, još bolje, da ih netko misli, tako da vi ne morate. Zagrebački zrak je, po običaju, krcat ljubavnim rješenjima, karijernim snovima, iščuđavanju žena nad muškarcima i obrnuto. Ukratko, cure, idealni predbožićni muški tip u 2015. je: dobar + razuman

Razumni dobrica

Piči sunce kratko, pored mene dvije frendice od kojih je jedna ozbiljno preradila patrijarhalni koncept vesterna, James Bondova i muških superheroja, dok se druga polako budi iz propale veze u kojoj je navodno dala sve, a primila malo do ništa. Razočarana i ispuhana upija u sebe naravoučenje čvrste i emocionalno neprikosnovene kolegice koja šiba jasne instrukcije:

'Gle, moraš si naći nekog dobrog i razumnog. Recimo, moj... Posvađamo se i sve, ali on je taaaako dobar. Ne živi kao da je sam na svijetu. Razumiješ?' Razočarana šuti i kima glavom. Superiorna frendica staje na gas: 'Te trenutke kad se niste svađali... Ma što imaš od toga? Što ti je on pružio, je l' ti pružio neku sigurnost? Znam kako si mi govorila da se treseš poslije njega. Nije ti dao ništa vrijedno tvog živciranja. Je l' ti kupio putovanja? Nije! Je l' ti pružio bezuvjetnu podršku? Nije ni blizu! A bezuvjetna podrška obuhvaća – sve!'

Razočarana sjeda na volej frendici koja brije na razumne dobrice: 'Istina, nije me ni pitao za audiciju kako je prošla. Sve ovo vrijeme kad je bilo dobro, ja sam bila zaslužna. Smirivala sam situaciju, popuštala... A onda mi je nedavno došao na vrata. Kao da se hoće pomiriti. Zalupila sam vratima. I znam da će doći ponovno za neko vrijeme s nekim mili-gili - ma puši k.... Ne razumijem zašto ljudi ne cijene tu neku dobrotu koju imaš. Daš im sve... A zapravo sve što on radi je da postavlja ultimatume.'

'Da, to je stvar njegove nesigurnosti', ubacuje se sretnija i pametnija. 'Ja sam shvatila da moj dobrovoljno troši svoje vrijeme sa mnom. Znaš, uzimala sam zdravo za gotovo da je tu. Tvoj isto tako tebe uzima zdravo za gotovo i postalo mu je normalno da radi što hoće. Trebao je on promisliti. Nije kužija da si savršeno neovisna osoba i da si tu samo dobrom voljom. Mislio je, ja ću s njom kako hoću. Može, ali želi li to? Meni je ta spoznaja došla dosta rano. Koliko god se bivši trudio da bude dobro, nije to bilo istinski. Jer ti ćeš njega morati pokazivati roditeljima, prijateljima i tu ćeš se slomiti, to je taj 'catch'. Ti njega voliš, ali se duboko sramiš.'

Razočarana se ubacuje s reminiscencijama. Njezin svježi bivši pričao joj je o sposobnostima svojih ex-cura i, prema riječima sretnije frendice, 'bio je dovoljno glup i zatvoren da ne shvati kako svaka profesija nosi sa sobom određene poteškoće. Žena pruža frendici konačnu utjehu: 'Svodio te na svoju razinu pice. Picu treba pojest' i posrat', ako shvaćaš. Tebi treba pošten čovjek.'

Seksi starci

Odoše dvije curke, sada stepenicu zrelije u razumijevanju ružnijeg spola. Već sam pomislio da nam se loše piše, jer ne znam kojem je tipu životni cilj postati razumni dobrica, e da bi me dvije Vodičanke zašamarale u totalno drugom smjeru. Dakle, ni razum, ni dobrota, nego, brate, dobro tijelo! I po mogućnosti 50 plus godina.

Mlade cure, odokativno kraj dvadesetih, najviše rane tridesete. Pala je neka priča o Haciendi, nisam baš pazio, ali onda drito u sridu. 'Znaš onog tipa, čovjek malo stariji, ima pedesetak godina, ali baš je zgodan. Mislim, kako se dobro drži. Stvarno ti kažem, bila bi s njim', veli prva i pita drugu: 'Je l' ti sebe mo'š zamislit' s nekim od 40?. Nisam čuo odgovor, ali sam uhvatio nastavak: 'Pa, pogledaj Severinu. Izgleda bolje od većine cura od 20 godina. Ne možeš reći, za svoje godine, 43, baš super izgleda – čvrsta i čvrsta.'

Saznajem o trećoj frendici koja se udala za tipa od 55 godina. Roditelji su joj rastavljeni, odrastala bez oca. Vodičanke znaju: 'Te cure uvijek završe sa starijima. Ali lik je zanimljiv, što je najtragičnije. Stvarno se zaljubila. Nikad oca nije imala. Tako da njoj taman dođe stvarno kao otac. Ima ženskih što su sa starijim muškima samo radi para.'

Ma ne vjerujem. Možda jedino ako su uz to dobri i razumni... No kad smo kod love, prolazi u tom trenutku žena oko stolova, žica pare. Šutljivija od njih dvije ispruži joj nešto siće. Frendica koja mašta o mišićavom pedesetgodišnjaku komentira: 'Dođe mi tako jedna debela k'o bova. Traži jesti. Pa šta'š ti jesti, imaš sto kila?! Ajd, idi radi, čisti, radi bilo što. Što nije tako? Ja molim boga da nađem posla u svojoj struci, 'ajde boga ti... Idem ća van i gotovo. K'o da je meni sve palo s neba. Što plaču? Idem sad lijepo doma sunčati se. Ovdje moram ići u onaj solarij. Ajme, k'o da sam u kasu ušla. Idem ća draga moja, vidimo se još u sridu, idem uzet maloj nešto, materi neku čokoladu, ocu... što ću ocu uzet?'

Dragi ali ljigavi

Mijenjam mjesto radnje. Ode sunce, odu i Vodičanke prema toplijim i istesanijim krajevima. Pada još jedna kava s mlijekom, ovo postaje naporno, ali grupici s medicine do mene ne može biti napetije. Slušam o njihovim planovima za Novu godinu u Budimpešti i kako se tamo sada ne može doći nikako drugačije nego automobilom. Nema znači ni aviona. Odnosno, ima. Ako hoćeš ići preko Abu Dhabija i Londona.

Razgovor neizostavno skreće na nekog koga nema, a koji je zaslužio temeljitu trač obradu. Znači, slušam o kolegi s faksa koji bi se htio uhljebiti kad završi studij. 'Ono, svima i svugdje je dobar, svi ga vole, svi će mu naći posao. Ima kontakte za cijeli život. Kad ti vidiš za desetak godina kad postane ravnatelj odjela splitske bolnice. Ide na sva darivanja krvi. I sad zamisli kako će taj tip dobiti posao. Ja se ne bih nikad liječila u Hrvatskoj. Sve bolnice su takve. Njega gura Rotary klub. Neki kažu da je to masonska loža', zbori jedna iz medicinskog kofeinskog kružoka. Druga spominje kolegu s cvikama. 'Isuse, onaj s naočalama... Što taj nije najiritantnija osoba na faksu? Drag je, ali tako ljigav. Jeste li skužili kako su svi oni ljigavi kad su trijezni, a kad popiju, budu čak i fora.'

Na stolu s druge strane uspijevam ubrati jedinstvenu traumu cure koja uključuje jedan mobitel, dečka i Kaufland. Govorimo o tipu koji dakle 'stoji po izlasku iz Kauflanda tri sata i odgovara na poruku'. Cura čeka. 'Njemu je sve hitno. Stalno ga zovu zbog nekih pizdarija. Užas. A on, zamisli, odgovara tri sata na poruku u kojoj mu je netko napisao 'thank you''. Frendica koja upija svu tu bujicu abnormalnih informacija, nije joj ostala dužna. Ona se, pak, ovih dana počela znojiti. 'Ja se znojim po zimi pet puta više nego ljeti. Mrzim zimu. Toplo, vruće, toplo vruće...'

Ni toplo ni vruće, nego Irska!

Upada konobar ekipi za stolom i svečano objavljuje urbi et orbi: 'Dečki, još me gledate mjesec i pol i onda me više ne gledate. Radit ću isti posao za soma i četiristo eura, plus tristo eura bakšiša.' 'A di ideš?' Irska!

Entuzijastični momak već je bukirao smještaj: 'Kod tog frajera je noćenje 82 kune.' Ide s frendom. 'A koliko ti je daleko spavanje od posla?' pitaju ga dva starija gospodina koji su očito tu regularni. 'A, ma nismo još našli posao. Dva frenda su mi već gore. Ovaj jedan je već devet mjeseci. Našao si odmah posao, kuću si je iznajmio, auto si kupio, sve, živi k'o svjetski prvak!'

Sretni konobar u odlasku si je sve zbrojio i oduzeo u glavi. Veli, minimalna plaća konobara je devet i pol eura na sat. Pet dana tjedno po osam ćuki – soma i četiristo eura. ispod toga nema. Ne postoji. Ne znam kako je s vikendom. 'A kak si ti s engleskim?' 'Pa, još ću malo poraditi na tome. Sa ženom doma pričam sat-dva isključivo na engleskom. Nabavit ću si neki CD. Povući ću nju i dijete poslije. Još dolazi St. Patricks day, ne želim to propustiti. Radit ću 160 na sat.'

Ideja mu je da si napravi tako da si nađe kuću za mjesec dana. 'Pa znaš li ti kakve su to kuće? Sreže te na pola, stari. I još plaćaš samo 70 eura režija. Zamisli to. Žena mi neće trebati ni raditi. Mogli bismo uzeti ženskicu da nam čuva dijete, ali isti mi je k... ako je trebam platiti taman toliko koliko bi žena zaradila. Bolje da mi žena bude s djetetom.' Ali, jasno, nema posla, kuće i žene bez... čega? Znamo: 'A tek auto... E, za 250 eura možeš dobiti auto, znaš kakav. Da te sreže! Čudo, stari moj, ne možeš vjerovati. Ču-do!'

OK, može. Iako je meni još jedino čudo bilo kako sam se uspio dići sa stolice. Nemojte prisluškivati ljude na kavama. Loše je za cirkulaciju. A mogli biste i pomisliti da je smisao života sresti stamenog Irca od 55 godina koji je dobar, razuman, ne nosi naočale, nije ljigav kad je trijezan i ne tipka pred Kauflandom. Skroz nepraktična ideja.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!