Ako je netko i imao iluzija da će se Hajduk ove godine boriti za naslov prvaka Hrvatske, razuvjerio ga je poraz od Lokomotive u Maksimiru. Splićani se jednostavno nisu uspjeli nametnuti kvalitetom, a niz od devet uzastopnih utakmica u ritmu četvrtak – nedjelja odnio im je prijeko potrebu svježinu, pa su mladići iz Lokomotive zasluženo došli do bodova.

Pred Hajdukom je tjedan istine, tjedan u kome će Splićani morati donijeti nekoliko vrlo važnih odluka za budućnost kluba.

U tjednu koji je pred nama Hajduk mora platiti dug od 4,7 milijuna kuna Šibeniku za slučaj Rukavina, mora s gradom Splitom dogovoriti posudbu 7,2 milijuna kuna, čime će sanirati poslovanje, te pokušati ishoditi kredit za koji mu je grad Split izdao garanciju. Premda je prvotno bilo riječi o 60 milijuna kuna, čini se da bi se Splićani zadovoljili i dvostruko manjim iznosom, jer su prodajom Anasa Sharbinija i s nekoliko rasprodanih stadiona zaradili razliku.

No puno važnije od svega navedenoga, u tjednu koji je započeo Hajduk mora donijeti odluku o prodaji igrača. Ma koliko posudba grada Splita od 7,2 milijuna kuna ili prihod od utakmice s Interom od 5 milijuna kuna bili primamljivi, pravi novac ipak se krije u transferima, primjerice samo je Anas Sharbini donio u klupsku blagajnu 15 milijuna kuna, više nego što bi iznosila posudba grada kao većinskog vlasnika i prihoda od 3. pretkola Europske lige protiv milanskog Intera zajedno.

Nije tajna to da su na Poljudu na prodaju svi, a prije svih Ante Vukušić, za koga Pescara navodno nudi 4 milijuna eura odštete. Njega bi Hajduk najradije plasirao u inozemstvo jer jedini može postići pravu cijenu.

Istina, postoji i interes Tolousea za Milovića, HSV bi navodno uz Badelja uzeo i Maloču, Hapoel iz Tel Aviva bi rado ponovno uzeo Oremuša, koji je prošle godine zadovoljio na probi, Kukoč bi rado pronašao novu sredinu jer kod Krstičevića ne igra, Trebotić također pregovara o modelu razlaza s Hajdukom..., no sve su to poslovi daleko od realizacije i prave cijene.

Čini se da se na Poljudu nitko pretjerano ne uzbuđuje zbog moguće rasprodaje, jer omladinski pogon je ionako nepresušan izvor mladih i talentiranih igrača, a Krstičević je pokazao da ga nije strah ni s tako mladim igračima krenuti u bitku za bodove i spas kluba, na koncu konca. Jer prodajom starijih i iskusnijih igrača klub bi namaknuo prijeko potrebna sredstva za izbjegavanje stečaja koji mu prijeti zbog nesavjesnog poslovanja bivših uprava.