Ta se kulturna nelagoda sada ubrzano topi. U pariškoj regiji ovih su dana zabilježeni prizori koji više nalikuju rasprodajama uoči blagdana nego kupnji kućanskih uređaja. Ispred nekoliko Lidl trgovina stvarali su se redovi kupaca koji su pokušavali doći do klima-uređaja. U Aubervilliersu, predgrađu Pariza, gužva je bila tolika da su vrata trgovine popustila pod pritiskom, a među kupcima su izbile i tučnjave, piše CNN.

Klimu ima tek svako četvrto kućanstvo

Prema podacima francuske Agencije za energetsku tranziciju, klimatizaciju ima oko 24 posto francuskih kućanstava. To je rast u odnosu na 18 posto prije dvije godine, ali i dalje znatno manje nego u Italiji, gdje klima-uređaj ima otprilike polovica domaćinstava.

Promjena se ipak događa ubrzano. Mnogi Francuzi, suočeni s novim toplinskim valovima, odustaju od dosadašnjeg otpora. Jedna 26-godišnjakinja iz okolice Pariza ispričala je da je požurila kupiti klima-uređaj čim je shvatila da se približava novi val vrućine, jer su modeli koje je ranije gledala već bili rasprodani.

Škole se zatvaraju, bolnice traže rješenja

Problem više nije samo pitanje komfora. Samo oko sedam posto francuskih škola ima klimatizaciju, a tisuće njih morale su se privremeno zatvoriti tijekom posljednjeg toplinskog vala jer su uvjeti u učionicama postali neizdrživi.

Francuske zdravstvene vlasti zabilježile su više od 2000 dodatnih smrtnih slučajeva tijekom šest dana najgorih vrućina u lipnju. Takvi podaci sve snažnije mijenjaju javnu raspravu: klimatizacija se sve manje doživljava kao luksuz, a sve više kao pitanje javnog zdravlja.

Zašto Francuzi ne vole klime?

Francuski otpor klimatizaciji ima više slojeva. Klima-uređaji se dugo smatraju ružnima, bučnima, nepotrebnima i pretjerano “američkima”. Dio Francuza i dalje vjeruje da boravak u klimatiziranom prostoru može izazvati zdravstvene probleme.

Tu je i tradicija gradnje. Debeli kameni zidovi, kapci na prozorima i pasivno hlađenje desetljećima su bili dovoljni u zemlji u kojoj su ljeta bila blaža. No klimatske promjene promijenile su pravila igre.

Poseban problem predstavlja Pariz. U zgradama iz 19. stoljeća, koje oblikuju prepoznatljivu sliku grada, ugradnja vanjskih jedinica često nailazi na stroga konzervatorska ograničenja. Stanari u suvlasničkim zgradama moraju dobiti odobrenje, a nelegalno postavljene jedinice mogu se ukloniti.

Klima postala politička tema

Kako se približavaju predsjednički izbori 2027., klimatizacija se pretvara i u političko pitanje. Krajnje desni Nacionalni skup Marine Le Pen najglasnije zagovara nacionalni plan ugradnje klima-uređaja, posebno u škole i bolnice, ali i sustav državnih zajmova za kućanstva.

Ljevica je podijeljena. Zeleni, tradicionalno skeptični prema klimatizaciji, počinju ublažavati stavove i priznaju da je hlađenje nužno barem u dijelu škola i zdravstvenih ustanova. Tvrđa ljevica upozorava da masovna klimatizacija može stvoriti nove ekološke probleme.

Vlada pokušava zadržati sredinu: dopušta hitna rješenja za bolnice, ali ne želi odustati od strategije koja prednost daje izolaciji zgrada, obnovi fasada, sjenilima i urbanom planiranju.

Ekološka dilema nije jednostavna

Protivnici masovne klimatizacije upozoravaju da klima-uređaji troše energiju i dodatno zagrijavaju gradove otpadnom toplinom. To posebno pogađa gusto naseljene četvrti, gdje se razlika između onih koji si mogu priuštiti hlađenje i onih koji ne mogu dodatno produbljuje.

No francuski slučaj ima i specifičnost: većina električne energije u zemlji dolazi iz niskougljičnih izvora, osobito nuklearnih elektrana. Zbog toga je ugljični otisak korištenja klima-uređaja u Francuskoj manji nego u državama koje se još snažnije oslanjaju na fosilna goriva.

Ekološki aktivisti zato upozoravaju da se rasprava pogrešno svela na izbor “klima ili bez klime”. Po njima, prava tema nije samo kako rashladiti stanove, škole i bolnice, nego zašto se gradovi nisu na vrijeme prilagodili novoj klimatskoj stvarnosti.